|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (09.05.-13.05.2016) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Četiri čarobne riječi za nejelice

Uredništvo Ringeraja.ba, 10.10.2016
Već sam počela da mrzim svu tu tremu oko pripreme obroka i hranjenja djece. Bilo je suviše naporno biti roditelj i bez takvih otežavajućih okolnosti...
Ključne riječi:

image
/11


Nisam htjela da njihovo djetinjstvo prođe kao moja noćna mora u kuhinji.

Piše: Li Anderson (via Detinjarije)

 

Kada je moj stariji sin napunio 18 mjeseci, prestao je da jede ono što sam mu spremala. Uvijek bi napravio pometnju u vrijeme obroka, pokazujuc´i na plakar gde smo držali krekere i hljeb. Sasvim je odbijao voc´e i povrc´e. Osjec´ala sam se kao da sam hranila Vikinga – sve što mu je bilo potrebno bilo je tijesto. U očajanju, skrivala sam povrc´e u kajganu i blendirala “smuti” da ga maskiram jogurtom. Jurila sam ga očajna po kući sa zrnevljem graška na kašičici. Svako veče imala sam osjećaj da sam nešto propustila, i da mu ishrana nije kako treba.

 

Kada sam se požalila svojoj drugarici kako se mučim sa dječijim obrocima, ona mi je ispričala njene muke sa šestogodišnjom kc´erkom” Po nekoliko jela bih napravila ali ništa nije htjela. Onda je rekla da želi pecivo, pa sam ga umijesila, ali ni tada nije uzela ni zalogaj! Možeš li da povjeruješ?”

 

Scenario za narednih deset godina bljesnuo mi je pred očima: ja i hrana protiv mog sina. Tri prokleta obroka je napravila za večeru! Bila sam u šoku. Sreća pa sam na vrijeme naišla na knjigu Lombarda Satera. I to je bio trenutak kada se sve promijenilo na bolje. Sater, dijetetičar nutricionista i porodični terapeut, promoviše “podjelu odgovornosti” za jelo: roditelj odlučuje kada, šta i gdje se jede, a dijete odlučuje da li i koliko jede. Uvijek postoji nešto na stolu što znate da će dijete jesti, recimo riža ili voc´e, obavezno hljeb – a sva nova, eksperimentalna hrana stoji u društvu s poznatom hranom, pa djeluje manje strašno.

 

Nema pritiska na dijete i čuvene rečenice “bar probaj!” ili insistiranja na velikom broju zalogaja. Dezert nije uslovljen time da li je i koliko dijete jelo. Sater promoviše porodičnu večeru, tako da odrasli jedu s djecom, da djeca vide da njihovi roditelji uživaju u zdravom obroku i različitosti hrane. Ovo je savršeno upalilo – sva napetost iščilila je iz naših obroka kao vazduh iz bušnog balona. Ja napravim jelo i stavim ga pred njih, i oni mogu da jedu šta hoc´e bez mojih komentara.

 

Moj sin uskoro puni pet godina, ali i dalje više voli meso i hljeb nego voc´e i povrc´e, i samo zato što smo prestali sa pritiscima i nagovaranjima, on je dobrovoljno probao više zelenih stvari nego što bi smo očekivali. On voli stvari koje ja ne bih očekivala: sočivo paprikaš, smeđu rižu, supu od tikvica i bosiljka, boraniju i pržen brokoli.

 

Isto tako, ne voli stvari koje bih očekivala da će voljeti, recimo lazanje (pitam vas, ko ne voli lazanje?). I da, ponekad je za večeru brza hrana – pileća krilca ili pica, jer su to njegovi favoriti. Ponekad je kineska hrana, moja omiljena, jer Sater napominje da je dobro za djecu da znaju da svako, i djeca i roditelji, dobijaju svoju omiljenu hranu s vremena na vrijeme.

 

Dezert nije povezan sa količinom hrane, mada mi rijetko jedemo dezert, jer djeca imaju svoje poslastice u popodnevnim satima. Ako imamo dezert, po uputstvu Satera puštamo ga da jede i dezert i obrok, i vjerujte mi, to funkcioniše bolje nego što biste očekivali.On uglavnom pojede dezert, ali i dobar dio obroka.

 

Dakle, koje su to četiri magične riječi?

 

“Ne-moraš-da-pojedeš”

 

Naš novi sistem ne znači da on nikada ne izražava negodovanje i ne kaže “bljak” ili tvrdi da on nec´e da jede ništa. Ne, to se još uvijek dešava. Baš prije neki dan me je pogledao i rekao ljutito gledajući svoj tanjir: “Hej, htio sam ukusnu večeru”. Ta rečenica me zamalo bacila histeričnu na pod sa sve hranom, jer sam provela sat vremena za šporetom spremajući je. Ali, svaki put kad kaže “bljak” ili “ja to ne želim”, ja mirno kažem, “Ne moraš da pojedeš,” i pojedem svoj obrok u miru.

 

Najvec´e otkrovenje je što sam zaustavila juriš na mog sina i prestala da navaljujem da jede – čak, i da prestanem da pratim šta i koliko jede. Zato je naš obrok prestao da bude napet i dramatičan, a ja sam svojim primjerom uživanja u obroku postigla više nego prisilom. To je takođe zaustavilo i mučenje zvano – šta da skuham sutra . Ja kuham šta god hoc´u da jedem, a ako moj sin ne želi da proba, to je do njega – uvijek je tu još nešto što sigurno hoće. Dešava se da, samo zato što sam jelo iznijela po ko zna koji put na sto bez prisile, on proba i shvati – da mu se dopada.

 

Ovaj sistem potpuno eliminiše borbu za vlast koja ide zajedno sa “pridobijanjem djece da sve jedu.” On takođe omoguc´ava djeci da obrate pažnju na signale sitosti, da prate svoje tijelo. Ispostavilo se da moj sin ne jede uveče, bez obzira na to šta se iznese na sto. On jednostavno nije gladan u večernjim satima. Zato se trudim da ručak bude hranljiv i ne brinem mnogo za večeru.

 

Ključna stvar je u tome što hranu djeci više ne nudimo kao nagradu ili kaznu, što mislim da predstavlja problem roditelja ovog vijeka. Nema ucjena, uslovljavanja, prijetnji i pritisaka. Na kraju krajeva, ako nešto ne želi, možda njegovo tijelo s razlogom šalje signal otpora protiv te namirnice.

 

“Ne moraš da pojedeš”, ta rečenica, blago izrečena, potpuno je promijenila moj život. Ja je koristim na našem drugom sinu, s velikim uspjehom. Ponekad ne pojede ništa, i budem u iskušenju da mu ćušnem par kašičica u usta. Ali, uspijevam da se obuzdam – najzad, ne-mora-to-da-pojede.


Šest znakova koji otkrivaju nadareno dijete
Već kod malih beba možemo uočiti znakove koji ukazuju na to da će izrasti u nadarene ljude. Svatko misli da je njegovo d...
13
Enteroviroze–ljetne viroze najviše pogađaj...
Enterovirusi su prepoznati širom svijeta, a najčešće izazivaju viroze u mjestima umjerene klime. Razlikuje se oko 70 vrs...
4
Bubamarac!
Problemi malog bubamarca... Pjevajmo s dječicom!
4
Moja mala sovica
Nježna uspavanka!
4


Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:





image
bejbibi
Pharmalife proizvodi-Preporuka svima!
Mi smo imali priliku koristiti Pharmalife proizvode i veoma smo zadovoljni :) Od Fitobalma i Broncamil sirupa u slučaju kašlja, Mapez spreja ljeti protiv komaraca, do Apis gola sprej-a kod grlobolje ...  Više >>
image

Anketa

cipelice
vila_7

Kako cu znati da li su male cipelice (tijesne) i kako kupiti odgovarajuce?

odg (97%)

odg (3%)


Broj svih glasova: 69

Hvala na glasovima. Glasovala/glasovao si već na svim aktualnim anketama. Možeš napraviti svoju anketu!

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *