|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Moja porođajna priča: mišur

Višnja Tomić, Uredništvo Ringeraja.ba, 28.10.2010
Predviđeni termin poroda je bio 30.04. ali pošto sam sina "prenijela" 9 dana, nekako sam se pribojavala da će i ovoga puta biti tako.

image
/11


Predviđeni termin poroda je bio 30.04. ali pošto sam sina "prenijela" 9 dana, nekako sam se pribojavala da će i ovoga puta biti tako. I mada mi je moja dr. rekla da u većini slučajeva i bude tako, nisam se dala obeshrabriti.
Obzirom da sam skoro cijelu trudnoću morala mirovati, prvo zbog hematoma, a kasnije i jer sam od petog mjeseca počela da se otvaram, jedva sam čekala famozni deveti mjesec, da se konačno opustim...
Čim sam ušla u deveti mjesec, počela sam dosta šetati,raditi sve ono što mi je do tada bilo zabranjeno, čak sam i datule jela u velikim količinama...sve kako bi se porodila što prije!
Pošto sam sama sebi bila prilično teška, a pored kuće imala sam i obaveza oko dvogodišnjeg sina, jedva sam čekala čas kada ću osjetiti bolove i kada će porod krenuti.

Predviđeni termin je došao, i prošao...Bolova je bilo stalno, ali ne pravilnih. Pošto sam trudnoću vodila privatno kod moje dr, predložila mi je da se javim  u bolnicu, da me pregledaju i da vidimo kako ćemo dalje.

I tako, 04.05. ujutro, četiri dana nakon previđenog termina, ja odlazim na pregled. Odlazim sa mišlju da ću se vratiti kući i da nema šanse da će me nagovoriti na provocirani porod.
Mama dolazi da pričuva Luku, dok ja i mm odemo, i na vratima neću da se pozdravljam ni sa njom ni sa Lukom, jer sam ubijeđena da se brzo vraćam. Sa sobom nosim samo zdravstvenu dokumentaciju, a torba ostaje u kući, jer se ja vraćam.

U bolnici zatičem dežurnog doktora koji ovdje važi za najboljeg i odmah mi je lakše, jer znam da je veliki  stručnjak. Kažem mu da imam bolova i da sam od ulaska u deveti mjesec otvorena 2,5cm, ali nije  mi ispao sluzavi čep, niti se nešto drugo konkretno dešavalo. Pregledao me je i rekao da ima manje plodne vode nego što bi trebalo, da je svaki dalji dan za bebu potencijalni rizik i da je on za provociranje poroda. Ostavlja me da razmislim, mada nakon svega što mi je rekao, ja pristajem na to.
Izlazim iz ordinacije i kažem mm da ću ostati, da mi donese torbu i stvari, i odjednom se sjetim moje bebe kod kuće sa kojom se nisam pozdravila, i počinjem plakati i jecati kao budala.  Mm me smiruje i pozdravljamo se, jer  dolazi sestra koja me vodi na klistir, a zatim na još jedan pregled gdje će mi staviti vaginaletu koja će provocirati porođaj. Ljubim muža i govorim mu da se ne brine i da ne dolaze u bolnicu dok im ja ne javim da je počelo.

Stavljaju mi vaginaletu i onda slijedi ležanje tri sata, dok ne počnu bolovi i dok ne budu na svakih 4-5 minuta. To vrijeme se nisam smjela pomjeriti čak ni na bok, ali bolovi su bili smiješni, čak i kad su postali učestali. Pošto mi je drugi porođaj, i znam kako je boljelo prvi put, mislila sam da sam luda, jer je nemoguće da boli ovako malo.

Kad su se kontracije javile na 3 minute, zvala sam sestru i odveli su me u rađaonu. Pošto sam bila u bolničkoj spavaćici, koja btw nije imala nijedno dugme, morala sam rukama držati spavaćicu da mi grudi ne bi ispale napolje.  Sama sam sebi u toj muci bila smiješna dok smo išle u rađaonu, kako se savijam kad naiđe kontrakcija, a onda brže bolje hvatam spavaćicu, jer su hodnici kojima smo išle bili puni ljudi. I još bez gaćica.

Dr. je došao i probio mi vodenjak tačno u 15.10, i nakon toga su krenuli oni pravi bolovi. Pitala sam ga koliko sam otvorena i kad mi je rekao samo 3 cm, sve lađe su mi potonule. Mislila sam da se neću do ponoći poroditi.
Babice su me povremeno obilazile, kvasile gazicu da se osvježim, a ja sam cijelo vrijeme ležala, disala, gledala na veliki sat u rađaoni i samo mislila o malom biću koje ću konačno upoznati. I o mom Luki...kako će bez mene, kada ću ga vidjeti...
U međuvremenu se sala napunila studentima koji su nestrpljivo čekala da vide prvi porođaj u svojoj praksi, a pošto se zadesilo da sam se samo ja tada porađala, nisu imali koga drugog gledati.
Pokušavali su ponešto da pričaju sa mnom, ali pošto su bolovi postajali sve učestaliji, taman kad bih krenula da im nešto kažem, uhvatio bi me bol i nisam mogla da progovorim. Ubrzo smo odustali od bilo kojeg vida komunikacije.

U 17.10 je dr. opet došao, pregledao me je i rekao da sam 9 cm otvorena i da je to to. Moje sreće tada.....Mogla sam skakati, i odmah sam dobila neku nevjerovatnu snagu za dalje. Babice su mi rekla da se prvo guram kao da ću da kakim, i poslije dva tri pokušaja, zagalamile su "Doktore, dolazite, evo kosice"
Okreću me na leđa i govore da guram iz sve snage...Vidim studente raskolačenih očiju, svi gledaju u moje međunožje, a meni svejedno kao da ne znam gdje drugo gledaju.
Guram jednom, dva, tri, i četvrti put već osjetim glavicu i ramena kako izlaze. I onda olakašanje...
U 17.20 čujem najljepši plač na svijetu i doktora koji kaže da sam rodila djevojčicu.
Ja se podižem odmah na laktove da je vidim....Gledam kako je kupaju, motaju u pelenu i donose je meni. I u tom momentu kad sam je prvi put uzela u ruke, bila mi je ista moj Luka.
Ljubim je i tepam joj i samo razmišljam kako ćemo se jako brzo maziti i ljubiti u našoj sobi...
I kako još samo trebam izdržati šivenje...Kao i sa Lukom, i ovo mi je bilo najgore porođajno iskustvo.
Boli me i nekako trpim, mada se trzam i povlačim u stranu, ali se odmah izvinjavam dr. i obećavam da neću više. On se, naravno, smije i kaže "Da, da, baš ti vjerujem".
Na kraju ih je bilo 5 unutrašnjih i 5 vanjskih, ali to više nije bitno jer ja sam rodila svoju princezicu...

Odvoze nas do mojih da nas vide...Oni svi uzbuđeni, mama plače, i svi se čude kako tako dobro izledam, a tek sam se porodila. A mene trese neki pozitivni adrenalin, mogla bih maraton tad trčati...jer sretna sam što sam rodila zdravu bebu i što je sve prošlo kako treba...
Odmah šaljem poruke svima, i mojoj dragoj Suzi, koja je javila na RR, i čekam svoju princezicu da idemo u naše male odaje

Eto, to je moja druga porođajna priča, drugi najsretniji događaj u mom životu...Jer koliko god da boli, morate se složiti sa mnom, ipak je to najljepši momenat u životu svake majke.
Prvi put ugledati svoju bebicu..

Prvo dojenje je bilo bolno, ali opet divno, jer sam se prisjetila tog blaženog osjećaja bebe na grudima. Opet sam imala ragade na bradavicama, ali ni blizu kao sa Lukom. Ali to je priča za neku drugu temu...

Iz bolnice smo izašle tek treći dan, i pošto nisam htjela da mi dovode Luku u posjetu, jer sam smatrala da će se potresti ako me vidi na tri minute, jedva sam čekala da ga vidim. Spavao je kad smo stigli i kad sam ga vidjela, toliko sam plakala i jecala i grlila ga, kao da ga mjesecima nisam vidjela.
On je, srce moje, bio izgubljen kad me je ugledao, a pogotovo bebu, ali sad je već druga priča.
Obožava je i stalno mazi i ljubi, i ne da nikome osim meni da je uzima u ruke.
Ja sam se puno brže oporavila nego prvi put, i nekako je sve bilo lakše, jer sam već to prošla.
Malo je bilo nezgodno u početku, jer je i Luka još mali, ali sad smo se uhodali i zaista uživamo jedni u drugima.

 

 

 

Napišite nam i Vašu porođajnu priču ovdje >KLIK<

 


Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tabu tema za koju se odlučuje čak 99% trud...
Prenatalni testovi su nedugo nazad bili potpuna nepoznanica i tabu tema dok se danas za njih odlučuje čak 99% trudnica.
3
Krvarenje nakon seksa u trudnoći
Kad nakon strastvenog spolnog odnosa s partnerom otkrijete da krvarite, to vas uvijek nekako malo zabrine, a još više va...
3
Trudnička knjižica - nalazi u trudnoći!
Mnoge kratice vezane za UZV preglede i samu trudnoću predstavljaju problem za naše trudnice pa smo pripremili njihovo ...
3
Vita 34 poklanja!!!
Vita 34 poklanja 10 godina pohranjivanja matičnih ćelija
3






Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, šta bi uradili?

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *