|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Moja priča o dojenju: ringe ringe

Uredništvo Ringeraja.ba, 12.5.2011
Na pomen dojenja većina nas zamišlja romantičnu sliku nasmijane majke i još sretnijeg djeteta koje doji u njenom zagrljaju...
Ključne riječi:

image
/11


No, na žalost , realnost je bitno drugačija, takvu sliku u svom albumu možete imati tek nakon tri mjeseca muke, plača, suza, temperature, bola, znoja, krvi, gnoja, patnje, nevjerice, posustajanja, sputavanja, nezadovoljstva, razočarenja, kupusa, kanterionovog ulja, izdajalica, najskupljih i najjeftinijih narodnih  krema i melema, silikonskih bradavica....i još niza rekvizita.

Ubrzo po povratku iz porodilišta bila sam zatrpana raznim rekvizitama i receptima, a bila je potrebna samo  mala količina mog mlijeka na bradavice i sušenje istih na zraku kako bi ih zauvijek izliječila.  Znam da ovo ne zvuči ni najmanje ohrabrujuće, ali, ustvari pisanjem ove priče željela sam da ohrabrim majke, i buduće majke da istraju u dojenju, i da ipak znaju da majke i bebe koje nam se smiješe sa reklama za dojenje zaista  i postoje (mada se to ne čini u samim početcima naših nastojanja, te smo skloni odustajanju, ubijeđene da nešto tu ne radimo dobro i da je naša tek novorođena beba, koja plače, čak i nakon svakog dojenja-opet gladna),  ali da se za to treba dobro potruditi...

Meni su uvijek sve priče o porođajima bile zastrašujuće...i svi u mojoj okolini su me pokušali pripremiti na taj dan, bila sam spremna da podnesem i najveće muke, i baš valjda u tom iščekivanju najveće i najgore  boli, porodila sam se...i ništa zastrašujuće nisam pronašla u tome koliko god sam pokušavala da uvidim oko čega svi prave toliki bauk!
Ono na šta me niko nije pripremio, (a na šta se ni sama nisam pripremila jer mi se uvijek činilo krajnje jednostavno),  gdje sam mučila mnogo veće muke je dojenje...svi su preko toga nekako prećutno prelazili, pominjujući kako je to najbolji način prehrane za bebu...i tu bi se priča završavala...kao da su svi zataškavali muke kroz koje su prolazili i škrto i duboko u sebi čuvali to kao svoju najveću tajnu...tek kasnije lagano je velo tajni počeo da klizi sa njihovih lica i navijački su vikali parole preko telefona- „Štrcni prije!“,  „Stavi dojku pod vrelu vodu! ,  „Stavi dojku pod hladnu vodu!“,   „ Masiraj!“, „Daj!“, „Nemoj!“, „Pusti! , „Ama, opusti se!“...to je sve ali niti najmanje opuštajuća situacija, u kojoj mene uvijek hvata panika, a tada uradim  najtačnije stvari jer slušam instinkt.  A instinkt je ono što ima i  svaka majka i svaka beba, ona će se izboriti za svoju hranu  i to će činiti i u „skokovima u razvoju“.


Vi ćete misliti i gotovo biti ubijeđeni da nemate mlijeka, jer tek što je nadojite i uvjerite se da ona čvrsto spava, krenete  iz sobe u rikverc  na vrhovima peta (u sitnim koracima jer  vam rana od epizotomije  ni ne dopušta veće) , taman što ste dohvatili petom prag, čujete jedno glasno „laaaaaaaaaaaaa!“ u stomaku vas štrecne tamo duboko, a knedlu u grlu progutate, u pozadini čujete vaše „navijače“-„Gladna jeee!“, „Možda ti nevalja mlijeko“,  „Možda nemaš dovoljno“, „A jel'''''''' jela?“.  Prilazite tom malom stvorenju koje se guši u plaču, s nevjericom i nadate se da nije gladna, pružate joj dojku, i želite da pobjednićki izađete iz sobe i kažete svojim navijačima glasno i pobjedonosno „Nije gladna!“ ali ona je halapljivo hvata kao da nikada nije jela.  Pauza. Tada zaustavim disanje.  Mrak.  Boli. Ragada. Tada vi krenete da se gušite u plaču, prvo krene suza pa krv pa mlijeko. Tada, po ko zna koji put prolazi misao- „Gladna?! Već!? Opet! Opet panika! Opet instinkt- odgovaram svakom pozivu za dojenje, pa makar to bilo i u razmaku od samo dvadeset  minuta. I tako se prvih trideset dana dešava priča sa petama i pragom...

Ne znam da li sam budna ili spavam, da li sanjam da plače ili stvarno plače. Hladno mi je. Avgust. Ako je meni hladno i njoj je. Pokrijem je. Opet mi je hladno.  Pokrijem nju još jednom dekom i opet sebe. Znojim se. Ipak nas otkrijem. Groznica. Temperatura. U polumraku sobe vidim crvenu dojku. Užarenu. Tvrdu. Toplomjer-četrdeset i jedan! Bolnica. Patronažna. Pokušavam da izmlazam ali ručno, ne ide mi. Ni kap. Znojim se. Ona plače, privijam je uz sebe, ona gleda mene, ja nju i obje plačemo. Ne predajem se.  Stavljam vrele obloge, masiram, muzem, izdajam, prislanjam  nju da vuče, i ona se bori ali ni ja ni ona ne odustajemo. Manuelna, električna, ručno...tek koja kap mlijeka na dnu posudice. Ali sam uporna, nastavljam  redom. Vruću, vreli oblozi prije dojenja, forsiram je da doji na crvenoj dojci, kada odustane nastavljam sa vrelim oblozima i izdajalicom, uz masažu tvrdih kvržica koje se nalaze u mojoj dojci. Ne izvlačim ni 10ml. Predah. Zatim hladni oblozi, led, zatim tucam list kupusa, izkružim rupu u sredini oko bradavice i vežem oko sebe...U tome opet čujem plač...i opet sve ispočetka. I priča sa tucanjem kupusa, izdajanjem i dojenjem  se ponavlja desetak puta na dan punih četrnaest dana. Konačno stiže i prva kontrola i vaga pokazuje da  dijete napraduje u svim granicama normalnog. Sreća savladava i najveću premorenost. Ponosna što sam istrajala javljam navijačima da je dobila 700grama.  Istrajala sam. 

Dojenje je nauka. Nemojte da vam bude teško da prolazite kroz iste ili slične borbe, molim vas ne posustajte! Nemate pravo oduzeti ono najbitnije što je potrebno vašoj bebi. Pokušajte se izboriti na sve načine da vaša beba dobije ono što joj i pripada. Ne slušajte tuđa iskustva, jer svaka beba je drugačija, slušajte isključivo bebu, jer je to vaša beba i niko drugi ne može bolje znati od vas da li je vaša beba gladna! Istina je da dojenje  znači dvadesetčetvosatnu vezanost za vašu bebu, ali ništa nije vrijednije ni bitnije od toga, ništa nije divnije od toga. Završavajući ovaj tekst,  ovako u nekom polusnu nenaspavana   od prethodnih noći, jer se počela buditi svaka 2-3 sata noću, srećem poznanicu, koja mi govori kako je mislila da joj je beba gladna  jer je dojila svaka dva sata noću, i kako je prešla na adaptirano mlijeko kako bi se mogla konačno naspavati, i shvatam u njenom pogledu da se u suštini ona nije prepala da joj je beba gladna, nego je sebična i draže joj je spavati dva sata duže, otići frizeru, izaći sa kolegicama i osjećati se slobodno,  nego priuštiti bebi ono što joj je najveća radost i zadovoljstvo. Htjela sam joj reći da se njena divna beba budi zato što voli biti u njenoj blizini, zato što voli njenu dojku,  zato što osjeća sigurnost, zato što je voli, kako vjerovatno niko nikda neće, htjedoh joj još reći....ali sam brzo shvatila da ustvari  ko želi dojiti istrajaće u tome ma šta god  se desilo. I nisam joj ništa rekla, sve bi bilo suvišno i sve je već kasno. Učinjena štata ne može se ispraviti.

Sada nakon  što sam pet mjeseci  ponosna dojilja sa ovo malo prvog iskustva koje sam podijelila sa vama, garantujem da bi ponovo i uvijek prošla kroz sve ovo samo da si priuštim njen pogled koji se iskreno sjaji od zadovoljštinje, od najiskrenije sreće, najdivnijeg uživanja, najčistije ljubavi i najveće strasti!

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Prirodan izbor za miran san vaših mališana
Odabir pravilne i kvalitetne ishrane kojom ćete omogućiti da vaši mališani utonu u miran san predstavlja izazov za svako...
7
Šta je ružičasta buka i kako pomaže bebi d...
Roditelji na različite načine uspavljuju djecu, a jedan od najpopularnijih je pomoću metode "bela buka". Međutim, u po...
4
Svi hoće da drže bebu, ali ko drži mamu?
Majčinstvo je neprestano donošenje odluka, pravljenje uspomena, pokušavanje i pravljenje grešaka. Pokušavamo da odgojimo...
3
Zdravo kretanje dojenčeta
Ne preporučuje se stavljanje djeteta u hodalice, pogotovo ne u one kojima pod dotiče samo vrhovima prstiju. Hodalice mog...
2






Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, šta bi uradili?

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *