/11 /11

Već u sedmom mjesecu trudnoće počela mi je curiti bijela prozirna tečnost iz grudi. To je bio znak da ću imati mlijeka, pa sam odmah počela pripremati bradavice za dojenje. Svakodnevno sam radila  masažu bradavica i mazala AD uljanim rastvorom. Nastojala sam prikupiti što više informacija o dojenju iz časopisa o bebama i sa vježbi za trudnice. Znala sam šta znači dojenje, kolostrum i šta je najzdravije za moju bebu. Nisam ni pomislila da se dojenje može tako iskomplikovati.

Porod je bio prirodan i po meni nevjerovatno lagan. S obzirom da sam se porodila ujutro oko pola 10 bebu sam dobila tek poslijepodne. Odmah sam bebu stavila na grudi, međutim iz prvog pokušaja nismo uspijeli. Beba nije znala da uhvati pravilno bradavicu a jedna prilično gruba sestra mi ga je uzela i rekla da ide da ga nahrani jer ja nemam mlijeka a on nema refleks sisanja. U tom momentu sam se šokirala jer znam da se bebe rađaju sa refleksom sisanja, ali ja nisam uspjela izustiti ni riječ sestra je već odnijela mog dječaka. Ujutro prije izlaska iz bolnice pedijatricu sam pitala za refleks sisanja i ona mi je nakon pregleda bebe rekla da je refleks zaista smanjen.
Po dolasku kući odmah sam potražila stručnu pomoć i poslijepodne mi je došla medicinska sestra ili bolje rečeno dr. za dojenje-teta Azra. Odmah mi je rekla da su bradavice u dobrom stanju i pokazala mi je kako bebi pravilno dati bradavicu, ali moj dječak je samo spavao. Uhvati bradavicu, povuče par puta i nastavi spavati. Koristila sam sve moguće načine da ga razbudim (hvatala za nosić, vukla za uho, škakiljala ga) a prije dojenja sam bebu presvlačila da bi se razbudio i da bi mogao dojiti. U toku noći sam ga budila svaka tri sata da doji jer on se tih prvih par dana nikad sam ne bi probudio. Bilo mi je žao da ne popije kolostrum pa sam cijedila to gusto žuto mlijeko na kašikicu i davala bebi, jer mi je bilo važno da to popije (zdravstveni sam radnik i znam šta znače imunoglobulini iz kolostruma).

Nakon tri dana počinju moje muke. mlijeko je naglo počelo da nadolazi, grudi su mi bile ogromne a beba je počela plakati jer je bio gladan a nije mogao uhvatiti bradavicu koja se smanjila, tj. gotovo uvukla od veličine dojke i tolikog mlijeka. Prije dojenja sam ručno izvlačila mlijeko kako bih omekšala dojku i olakšala bebi prihvatanje bradavice. Teta Azra je odlučila da mi dolazi dva puta dnevno kako bismo pregurali tu krizu. Bebu sam stavljala na dojku svakih sat i pol ali on bi opet dojio par minuta i zaspao. I tako sam još tri dana preživjeli u borbi sa spavanjem i pretjeranim nadolaskom mlijeka. Naravno ja sam smanjila unos tečnosti i šećera kako bi i mlijeko manje nadolazilo.
Sedmu noć nakon poroda oko 3 ujutro me probudila strašna bol u grudima. Bebi sam dala da doji ali iz grudi nije izlazila ni kap mlijeka. Znala sam da su se kanalići začepili i odmah sam uzela bebi ulje, masirala grudi, istuširala ih toplom vodom i opet pokušala nahraniti bebu. U roku od dva sat meni je temperatura porasla na 40. Nisam mogla vjerovati šta sa dešava i kojom brzinom. Bila sam u nekom bunilu i od temperature više nisam mogla ni ustati iz kreveta. Bol je bila toliko jaka i činilo mi se da mi dojke stalno pulsiraju i pune se mlijekom a ja ne mogu ni kap da iscijedim.
Ujutro je došla teta Azra i šokirala se kada je vidjela u kakvom sam stanju. Odmah mi je počela sa masažom i razbijanjem grudvica a ja sam za to vrijeme samo jaukala i plakal od bolova. Porod je zaista smiješan u poređenju sa ovim bolovima (barem je kod mene tako bilo). Pošto nismo uspjeli uspostaviti prohodnost mlijeka teta Azra je pokušala sa električnom pumpicom bar malo da izvuče ali bezuspješno. Pumpica je izvukla možda 10 mililitara i ništa više. U međuvremenu smo stalno stavljali bebu na grudi, mijenjali položaj bebe, stavljali obloge od kupusa i tako do naveče dok se grudi nisu malo smekšale da je beba mogla da povuče. Taj dan sam toliko uništila bradavice da su do naveče skroz ispucale i počele krvariti. Znala sam i za purelan kremu, i za ad kaoi i za bepanten mast i sve sam to koristila.
Sutradan je situacija bila bolja, grudi mekše a temeratura je spala. Nastavili smo dojiti ali u grudima su ostale kvrge koje se nisu mogla razbiti. Za dva dana došlo je opet do pogoršanja zapravo bilo je gore nego prvi put. Totalna blokada mlijeka, crvenilo, temperatura a beba je plakal jer je gldana. Teta Azra je skoro cijeli dan bila uz mene i probali smo na sve moguće načine da razbijemo kvrge, ali bezuspješno. Bebi sam morala dati AD poslijepodne jer nije moga više izdržati. Nadala sam se da ću nastaviti dojiti pa sam mu AD davala kašikicom da se ne bi naviknuo na flašicu. Do naveče situacija se nije popravila, ja sam cijeli dan preplakala, gorila od temperature i umirala od bolova. Bio je to pravi pakao iz kojeg mi se činilo da nikada neći izaći. Ne kraju mi je teta Azra rekla da nikada nije imala slučaj žene koja ima toliko mlijeka i kojoj se kanalići ne mogu otčepiti.
Ujutro sam morala do dr. i kada je dr. vidjela u kakvom sam stanju odmah mi je rekla da počnem piti bromergon da smanjim lučenje prolaktina jer će u protivnom se formirati apces koji se mora hirurški odstraniti. Naravno terapiju su pratili i antibiotici da bi se upala smanjila. Prvi dan terapije sam imala strašnu glavobolju od bromergona, ali mnogo mi je teža bila duševna bol koju sam tada osjećala jer sam ostavila svoje pile bez najzdravije hrane.
Tek nakon dva dana temperatura je počela spadati a ja sam mogla ručno izvući ostatke mlijeka iz grudi. Beba je jako teško prihvatila AD jer je svaki put nakon obroka povraćao i imao strašne grčeve.
Eto to je moja priča koja vam vjerovatno izgleda jako duga a trajala je 15 dana i nisam mogla iznijeti u cijelosti sve svoje osjećaje i bol kroz koju sam prolazila. Mislim da sam primijenila sve što je moglo da pomogne i da sam dala sve od sebe, ali jednostavno nije bilo pomoći. Tog perioda svog života se ne želim ni sjetiti i sada kada sam ponovo trudna počinjem razmišljati da li opet pokušati sa dojenjem?
Pitam se da li sam negdje pogriješila, da li sam trebala biti još upornija, da li je bila neka metoda za koju tada nisam znala???