|      
Želiš odustati?
Prije nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa posljedicama tog čina.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj lični računar ćemo namjestiti cookie, koji će nam omogućiti, da te tokom takmičenja (10. - 14.06.2013.) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti nesmetano korištenje portala, bez prikazivanja Ringerajinih stabala odnosno kontrole uz desnu ivicu ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, a bodove će izgubiti i Ringeraja. Nažalost, odustajanjem gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Da l još želiš da odustaneš?

Novorođenče tokom prva dva mjeseca svog života

Autor: www.rasti.ba | 29.8.2011
image

U ovoj životnoj dobi nediferenciranost novorođenčetovog organizma, kao i njegova fiziološka nezrelost, čine ga nesposobnim da prepoznaje različitost stimulusa koji mu svakodnevno pristižu, kao niti njihov izvor. Piše: dr.Sandić

Drugačije rečeno, novorođenče nije u stanju razlikovati da li mu oni pristižu iz vanjskog svijeta ili su to ekscitacije koje potiču iz njega samog.

Upravo zato ono i sam akt dojenja doživljava kao neodvojivu cjelinu od njega samog. U ovom periodu svog života novorođenče nije u stanju prepoznati niti svoju ovisnost o vanjskom svijetu, posebno majci. Tako je dijete neposredno nakon rođenja jedino sposobno, i to na veoma primitivan, tj. nestrukturisan način, da doživljava ili neprijatne senzacije tj. ekscitacije ili ugode.


U odnosu na gore navedeno, tj. novorođenčetovu nezrelost koja mu onemogućava spoznati različitost među stimulusima, nehophodne su intervencije od strane majke kako bi se umanjilo konfuzno stanje u kome se beba nalazi. U ovom periodu djetetovog života potrebno je da ona gotovo permanentno brine o djetetu, da ga njeguje, hrani, kupa, pjevuši mu, da se na razne načine bavi i druži s njim. Naime, upravo ovim svojim manevrima majka štiti novorođenče od izloženosti pretjerano jakim stimulusima koje ono u prvim mjesecima svog života nije u stanju jasno razlikovati, te bi kao takvi mogli ozbiljno ugroziti njegov rast i sazrijevanje. Tako mu majka svojim prisustvom, njegom, omogućava ne samo da ublaži tenziju provociranu nezadovoljstvom zbog gladi, ili doživljajem neprijatnih osjećanja što mu je hladno, ili je mokro itd., nego u daljem toku razvoja omogućava mu da, u početku samo anticipirajući da će pristići pomoć, ovlada ovim neugodama. Kroz odnos s majkom, djelimično percipirajući njene manipulcije, dijete postepeno počinje učiti iz iskustva da reaguje primjereno datoj situaciji, tj. da majci lično šalje poruke koje će i ona razumjeti.


U ovom periodu života potrebno je da majka gotovo permanentno brine o djetetu, da ga njeguje, hrani, kupa, pjevuši mu, da se na razne načine bavi i druži s njim.


Prvi proces transformacije odigrava se tokom procesa dojenja. Novorođenče u svojoj opremljenosti sa urođenim genetskim aparatom već na rođenju posjeduje urođene reakcije orijentisanih pokreta za hvatanje bradavice, sisanje, dojenje. No, moraju se steći određeni preduslovi, tj. adekvatne majčine intervencije da bi ovo djetetovo reagovanje bilo svrsishodno. U uzrastu od dvije do šest sedmica novorođenče biva sposobno prepoznati stimuluse koji se odnose na manipulacije kojima će se odstraniti njegov osjećaj napetosti provociran time što je gladno. To znači da ono do tada može prepoznati stimuluse bradavice u ustima samo pod određenim okolnostima:

  • ako je gladno
  • ako senzorni aparat nije preplavljen masivnom ekscitacijom, tj. ako odveć dugo nije bilo izloženo frustraciji

Dakle, tek na kraju drugog mjeseca života da se naslutiti da je beba sposobna nešto organizovanije pristupiti aktu dojenja. Tek tada ona može da poveže da su stimulusi koji pristižu izvana, kao manipulacije koje ublažavaju njenu tenziju uzrokovanu osjećajem gladi, nešto što je odvojeno od njene ličnosti. Dakle, beba je, značajno je da se naglasi, u ovom periodu sposobna da prepozna i reaguje na spoljašnje stimuluse samo tada kad su oni usaglašeni s njenom unutarnjom percepcijom gladi. Istovremeno, a što je jako važno napomenuti, da bi se registrovao vanjski stmulus beba ne smije duže vremena no što je za to sposobna biti izložena frustraciji. Naime, ako se ovo potonje desi ona će biti preplavljena masivnom ekscitacijom. To će je učiniti nesposobnom za adekvatnu percepciju, što će znatno otežati njen put ka daljnjem psihofiziološkom sazrijevanju.


Dvije do tri sedmice kasnije neurofiziološko sazrijevanje bebe u saglasnosti sa manipulacijama majke (tj. stimulusima koji pristižu iz vanjske sredine) omogućavaju napredak u njenom psihičkom razvoju. Novorođenče je tek tada sposobno da percipira ljudsko lice i s pažnjom prati pokrete tog lica. Tako je ono steklo iskustvo da se samo onda kad se u njegovom vidnom polju pojavljuje ljudsko lice ublažva ili odstranjuje njegovo stanje napetosti, odnosno dolazi do zadovoljenja potreba (a i moždane strukture su tek u ovoj životnoj dobi dovoljno sazrele da je mogućno kratkotrajno pamćenje). Upravo ovo je razlogom zašto beba pojavu ljudskog lica povezuje s iskustvom prijatnosti, odnosno sa oslobađanjem od neprijatnih ekscitacija.


Izuzetno je važno naglasiti da su između bebine potrebe za zadovoljenjem potreba i reakcije majke neminovna zakašnjenja. Ova odlaganja za zadovoljenjem bebinih potreba od strane majke moraju biti vremenski usaglašena bebinoj mogućnosti da, u odnosu na svoju starosnu dob, podnese dužinu trajanja date frustracije. Naime, u početku je dobro da to budu samo tek veoma kratki, neznatni vremenski intervali, a kako je beba starija poželjno je da budu nešto duži.


Naime, samo u slučaju da je adekvatno uzrasnoj dobi djeteta odlaganje će imati pozitivnu odgojnu ulogu u procesu izgradnje ličnosti, tj. strukturisanju adekvatnog adaptacioniog načina funkcionisanja bebe. Znanstveno je ustanovljeno da je kvalitet ove tokom prvih mjeseci stečene adaptacije na realnost ugrađen i u strukturu docnije odrasle ličnosti.

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:





Anketa

deterdzent za ves
salmy

Koliko kg/kesa/pakovanja mjesecno koristite deterdzenta?

Oznake