/21 /11

1.     Šta roditelji trebaju raditi da bi ispunili svoju dužnost u vezi sa imunizacijom djece, a šta zdravstveni radnici?

Prema programu obavezne imunizacije, čiji je cilj pružiti najbolju zaštitu djetetu od zaraznih bolesti protiv kojih postoji vakcina, svaki roditelj je obavezan omogućiti djetetu da tu vakcinu i primi, što znači odvesti ga ljekaru koji je, opet, obavezan (nakon što pregledom utvrdi da ne postoje smetnje za primanje vakcine) vakcinisati dijete i to evidentirati u medicinsku dokumentaciju. Pri tome, ljekar će roditelju dati savjet šta uraditi u slučaju eventualnih nuspojava i zakazati vrijeme primanja sljedeće doze vakcine. 

2.     U pojedinim zemljama svijeta (Austrija, Velika Britanija, Njemačka, Kanada, Švedska...) vakcinacija nije obavezna, a nemaju nikakvih epidemija!? Zbog čega je ista u BiH zakonom obavezna?

Epidemije se javljaju i u razvijenim (navedenim) zemljama. Iako ne postoji zakonom jasno regulisana obaveza, i u tim državama djeca, prilikom polaska u neki kolektiv (vrtić, škola, đački dom i sl.) moraju imati potvrdu da su primili određene vakcine (koje, uglavnom, nisu besplatne);

3.     S obzirom na to da je vakcinacija obavezna zakonom, ko snosi odgovornost u slučaju komplikacija (koja državna služba)?

Postvakcinalna komplikacija mora biti ispitana i dokumentovana. Službeno nominirano savjetodavno tijelo za praćenje programa imunizacije Ministarstva zdravlja Federacije BiH analizira kompletan proces imunizacije: podaci o registraciji i atest o kvalitetu vakcine, da li je čuvana u „hladnom lancu“ na propisanoj temperaturi, kao i da li su kod vakcinisanja primijenjeni odgovarajući profesionalni standardi. Nakon detaljne analize svih prikupljenih informacija, donosi se odluka o eventualnoj odgovornosti.

4.     Ko snosi odgovornost za eventualne nuspojave? Država ili proizvođač?

Nuspojave vakcinacije su očekivane i blage, poput blagog crvenila i otoka na mjestu injekcije, ili prolazne pojave, poput povišene temperature, uznemirenosti i plača djeteta. Pedijatar, to jest, ljekar koji je vakcinisao dijete popunjava obrazac prijave postvakcinalne reakcije i šalje komisiji kantonalnog Zavoda za javno zdravstvo, a ovaj, eventualno, komisiji Federalnog ministarstva zdravstva. Ozbiljnije nuspojave se odmah prijavljuju (Federalnom Zavodu za javno zdravstvo, Agenciji za kontrolu lijekova, farmaceutskoj kompaniji – proizvođaču, SZO, UNICEF-u) uz analizu i utvrđivanje uzročno-posljedične veze između nuspojave i primljene vakcine. Federalna komisija za postvakcinalne reakcije i komplikacije daje stručno mišljenje o komplikaciji vakcinacije kao i o privremenoj ili trajnoj kontraindikaciji za daljnju vakcinaciju.

5.     Na koji se način, a da je to u skladu sa zakonom, roditelji mogu žaliti u slučaju makar i samo nezadovoljstva radom određenog zdravstvenog radnika?

Svaka zdravstvena ustanova daje mogućnost pismene žalbe roditelju, bilo da se radi o nezadovoljstvu pruženom zdravstvenom uslugom ili nečemu drugom. ( Zakon o zaštiti prava pacijenta)

6.     Zašto ne postoji fond za liječenje djece oboljele od negativnih efekata od vakcina, kao, na primjer, u Americi ili V. Britaniji?

Komplikacije cijepljenja, kao svaki drugi poremećaj zdravlja, se vode (dijagnostika, liječenje, rehabilitacija) prema pravilima i raspoloživim sredstvima postojećih fondova zdravstvenog osiguranja.

7.     Zašto niko ne bilježi slučajeve djece koja se jave ljekaru sa nuspojavama vakcinacije (a bilo je takvih slučajeva)?

Postoji obaveza ljekara da prijavi svaku neočekivanu nuspojavu cijepljenja i o tome se vodi evidencija u Federalnom zavodu za javno zdravstvo. (Pogledati odgovor pod rednim brojem 4) Kantonalna komisija za postvakcinalne reakcije i komplikacije prikuplja prijave istih i periodično se sastaje, razmatra pojedinačne slučajeve te daje pismeno obrazloženje i upute za pedijatra i roditelje. Kompleksnije prijave (ozbiljnije postvakcinalne reakcije) Kantonalna komisija šalje Federalnoj komisiji za postvakcinalne reakcije i komplikacije.

8.     Koji je sastav vakcina? Krajnji korisnik na svim registrovanim lijekovima može pročitati sastav lijeka, kontraindikacije, nuspojave, neželjene efekte itd., ali to isto ne može i za vakcine!?

S obzirom na to da se vakcine daju u zdravstvenim ustanovama, krajnji korisnik (roditelj) nema “priliku“ pročitati sve navedene komponente koje su obavezno navedene, na lokalnom jeziku, na svakom pakovanju, a što zdravstveni radnik, prije davanja vakcine, obavezno pročita. Roditelj, na upit, može i sam pročitati priloženo uputstvo.

9.     Da li se nama, dakle onima koji žive u zemljama "u razvoju", nude vakcine koje su u "razvijenim" zemljama prevaziđene i zamijenjene novim, a sve da se te „prevaziđene“ ne bi bacile?

Ne! Sve vakcine u Programu (odabrane i kupljene) su registrovane u BiH i  zadovoljavaju kriterije kvalitete i sigurnosti (o čemu svjedoči Rješenje Agencije za lijekove i medicinska sredstva u BiH). Vakcine se nabavljaju isključivo od proizvođača koji su na listi odobrenih od strane Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), što znači da su prošli rigoroznu kontrolu kojom se osigurava poštivanje najviših standarda sigurnosti i kvaliteta. Nabavljene vakcine se od mjesta isporuke do primjene vakcine čuvaju u kontrolisanim uslovima „hladnog lanca“. „Hladni lanac“ je sistem rashladne opreme u kojem su smještene vakcine, ali i ljudi koji se brinu za temperaturu na kojoj se vakcine prenose, čuvaju i koriste.

10.  Koja je razlika između celularne i acelularne vakcine i na osnovu kojeg kriterija se odlučuju dati jednu ili drugu?

Acelularna vakcina protiv pertusisa (DI-TE-aPER) načinjena je od dijelova inaktiviranih bakterija koji sadrže od dva do pet antigena B.pertussis. Ova vakcina ima jednaku zaštitnu učinkovitost kao i cjelostanično, ali značajno manju reaktogenost, to jest, mnogo blaže nuspojave.

U našem programu je samo acelularna, mada se u drugim državama/Programima koristi i celularna - cjelostanična vakcina načinjena od cijelih, toplinom inaktiviranih bakterija B.pertussis. Ona pruža dobru zaštitu, ali je jače reaktogena, odnosno nerijetko su moguće burne nuspojave, posebno povišena temperatura.

11.  Polivalentne/trovalentne vakcine su navodno sigurnije od monovalentnih jer se izbjegava per os primjena? Koji je postotak njihove učinkovitosti u odnosu na pojedinačne vakcine?

Polivalentne vakcine sadrže više antigena (obično sadrže IPV-koji zamjenjuje živi, oralni OPV) te pružaju zaštitu od nekoliko zaraznih bolesti – odjednom, uz još neke prednosti u odnosu na monovalentne (manje uboda za dijete, manje posjeta ljekaru, manje troškova od pojedinačnih vakcina, ali ne nužno i bolju učinkovitost). Novije kombinovane vakcine pokazuju, realno, nižu stopu nuspojava zahvaljujući, prvenstveno, acelularnom pertusisu i boljoj tehnologiji proizvodnje, ali ne automatski i bolju imunogenost. Termin imunogenost se odnosi na stepen imunološkog odgovora organizma na vakcinu, odnosno stepen zaštićenosti vakcinisane osobe od bolesti protiv koje se vakciniše.

Nastaviće se!

Odgovore dao stručni tim:

dr. Jelena Ravlija, Šefica odjela za epidemiologiju u Zavodu za Javno zdravstvo FbiH

dr. Snježana Balta, Direktorica Zavoda za javno zdravstvo  Kantona Sarajevo

dr. Mitar Tešanović, Epidemiolog, Koordinator za imunizaciju u Institutu za zaštitu zddravlja Banja Luka

dr. Amra Junuzović, Šefica pedijatrijskog odjela u Domu zdravlja Stari grad

***

UNICEF

Udruženje DjeCa

Ringeraja.ba