/11 /11

Društva za slobodu i pravo životinja se već godinama užasavaju nad
nastupima životinja kao što su poniji, lame, kamile, indijske svete
krave i čistokrvni konji. Svi redom zastupaju teoriju često
potkrijepljenu dokazima da su životinje koje se upotrebljavaju u
cirkuske svrhe zapravo zlostavljana bića. Priroda životinja je takva
da teško prihvataju naučene modele ponašanja, te je zato za dresiranje
najčešće upotrijebljena (pri)sila.
Istina, takvo što na cirkuskoj predstavi ne vidimo. Naprotiv, čini nam
se da između dresera i životinje vlada neka vrsta prijateljstva koje
se pokazuje nesebično nagrađivanjem omiljenom hranom i maženjem, ali
to je samo lažna slika. Kao i mnoge koje nam potrošačko društvo
plasira.
Činjenica je da, prije nego što životinji uspije da savlada trikove i
akrobacije koje se od nje očekuju i kojima ushićeno plješćemo, prođe
dugačak period mučnog učenja praćenog raznim predmetima i metodama za
torturu (bičevi, vatra, električne palice...).
Da, zaista žalosna perspektiva. Upotrebom sile slomititi volju i
dostojanstvo životinje kao što je slon, koji, bez obzira na svoje
ogromno tijelo, u prirodnoj okolini nije agresivan i lijepo brine za
svoje potomstvo, samo zato da bi ga prisilili da izvodi glupe trikove,
prilično je, složićemo se sa zaštitnicima životinja, ponižavajući i
podao čin.
Zato je vjerovatno na svijetu svakodnevno manje cirkusa u kojima
nastupaju životinje, iako ih je još uvijek previše, jer, uz svo
poštovanje prema cirkuskim umjetnicima i njihovim mističnim životima,
savremeni ljudi sa istinskim sistemima etičnih vrijednosti ne bi
podnijeli pogled za kulise, tamo gdje nestanu sjaj, aplauzi i svjetla
reflektora, a ostanu samo grube naredbe, batinanja bičevima,
strašenje, električne palice, te psovke i vrijeđanja umišljenog
trenera.
Organizacija Animal Defenders International (ADI) se intenzivno bori
protiv učešća životinja u cirkusima. Jedan od njihovih aktivista, Tim
Phillips, napisao je svoja zgražajuća zapažana o cirkusima u Grčkoj,
pogotovo o nilskom konju koji je, da bi zadovoljavao potrebe cirkuskih
čelnika i svog trenera i punuo im pohlepne džepove, živio na kamionu,
u malenoj kadi punoj smrdljive vode koju nikada nisu čistili...
Od prošlog je mjeseca Grčka prva zemlja u Evropi koja je potpuno
zabranila nastupe životinja u cirkusima u svojoj zemlji. Grčki novi
zakon zaštitio je životinje i na drugim poljima. Do sada niti jedna
zemlja u Evropi nije sasvim zabranila nastupanje životinja u
cirkusima. Najbliža tome je bila Austrija koja je zabranila "da u
cirkusima nastupaju životinje koje inače žive slobodno u prirodi". U
Portugalu, Danskoj i Hrvatskoj takve zabrane su na snazi u pojedinim
općinama, odnosno, situacija nije riješena na državnom nivou.
Prva država koja je potpuno zabranila nastupe i korištenje životinja u
cirkusima i to prije više od godinu dana bila je Bolivija. Nekoliko
mjeseci kasnije pridružio im se je Peru. A zakon kojim bi se zabranilo
učestvovanje i mučenje životinja u cirkusima je u proceduri u SAD,
Ekvadoru, Brazilu, KJolumbiji i Čileu. Aktivisti u Velikoj Britaniji
uporno rade na tome da se i tamo zabrani cirkusanje životinja.
Određene države su odlučile da ne idu u promijenu zakona jer im se
čini da njihovo građanstvo nije više ni zainteresovano za takvu vrstu
zabave, što bi, realno, i bio najbolji način za borbu protiv
maltretiranja životinja.
Cirkus se razvija, ne radi se o umjetnosti koja izumire, naprotiv,
samo ju je potrebno razvijati u drugom smjeru. Još jedna moralna
dilema. Čovječanstvo dugo poznaje izreku koja kaže da ne činimo
drugome ono što ne bi voljeli da čine nama. Pa, ako ne bi voljeli da
nas neko sili da skačemo kroz obruč koji gori, možda ne bi bilo loše
niti da ne budemo publika takvom i sličnim činovima.