|
jasmin -> Smrt djeteta (11.3.2013 19:51:36)
|
Nije mi cilj ovom temom prikupljanje bodova povodom ove igre koja je u toku,nego pročitah stihove jedne od mojih dvije najbolje prijateljice povodom smrti njene petogodišnje kćerke,moje malene ljepotice i odlučih to s vama podijeliti...
Kako se roditelj nosi s tim to zna on,a Bog najbolje zna. Koliko je meni teško bilo,koja ju nisam rodila,ali kao da jesam...kako je tek bilo majci,ocu,nani,baki...a majčino strpljenje me navelo na to da se i ja strpim...
Ovo su stihovi...
Našoj maloj džennetlijki
Prije godina pet na svijet je donesoše,
K’o treptaj oka te godine proletiše.
Resulov grad njeni roditelji volješe,
pa je po njemu i Medina nazvaše.
U utrobi majke devet mjeseci bijaše,
pred dunjalučkim tegobama zaplakaše.
Sad dunjalučku brigu ne mora da vodi
uskoro će ona Džennetom da hodi.
Upravo sad bolja utroba je grije,
boljeg mezarja nema od Bekije.
Bekijini gosti zemljom ovom hodiše,
bolje vjernike ova Zemlja ne upoznaše.
Medu njima sad leži i tijelo malo,
kao da dubokim snom je zaspalo.
Društvo joj vjernika majke čine,
bez majke što je, ne mora da brine.
U kaburu tom malom, zemlja je do tijela,
Al’ uživanje u njemu svaka duša bi željela.
U smrtnim su mukama djeca Sirije i Palestine,
a lahko ispusti dušu tijelo naše Medine.
Melek smrti uze dušu čistu od grijeha
i Rabb je sačuva od dunjalučkih iskušenja.
Bez polaganja računa u Džennet će da kroči,
mirisom svojim ovaj dunja namoči.
Brinula joj majka za kog' će se udati,
a nju sad čekaju džennetski svati.
Šefa‘at kod Jedinog najbolja je drúga
pa zašto da nam u dom ulazi tuga!?
Roditeljska ljubav, to je samo zrno,
jer Allahova je ljubav nešto neizmjerno.
Divni i snažni džemat utjeha bijaše,
njenim roditeljima, koji za njega doviše.
Ne tuguj majko, ne tuguj oče,
Allah iskušava onog koga hoće.
Od Mudrog iskušenje ovo, velika je čast,
Al’ vjernice na ispitu tom, ti nemoj past’.
Prije godina pet na svijet je donesoše
K’o treptaj oka te godine proletiše.
O čovječe, pouku uzmi i dobro se pazi,
jer smrt uvijek bez najave dolazi.
Dana jednog u kabur ćeš i ti leći,
čini djela dobra pa se nadaj sreći.
Aida Topalović – Karić, Medinina majka
|
|
|
|