(1) Naknada umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu za

vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja

i njege djeteta (u daljem tekstu: naknada plaće) isplaćuje

se za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva.

(2) Osnovicu za naknadu plaće predstavlja prosječna plaća

koju je žena-zaposlenik ostvarila u periodu od 6 mjeseci,

prije početka korištenja odsustva zbog porođaja.

(3) Naknadu plaće iz ovog člana ostvaruje žena-zaposlenik

sa područja Kantona neovisno od sjedišta poslodavca.

(4) Uputstvo o načinu obračuna, doznaci sredstava i isplati

naknade plaće, donosi Ministar.

(1) Naknada plaće utvrđuje se u visini iznosa od 80% od

osnovice za naknadu plaće iz člana 120. stav (2) ovog

zakona.

(2) Naknada plaće, iz stava (1) ovog člana, ne može biti

veća od prosječne, posljednje, objavljene neto plaće

Kantona.

(3) Ukoliko žena-majka u periodu od šest mjeseci prije

porođaja nije primila ili nije redovno primala plaću,

naknada plaće, iz stava (1) ovog člana, ne može biti

manja od 200 KM.

Naknadu plaće iz člana 120. ovog zakona može ostvariti

otac djeteta, odnosno usvojitelj u slučaju smrti majke,

ako majka napusti dijete ili ako je iz opravdanih razloga

spriječena da koristi isto pravo.

(1) Ženi-majci, koja u skladu sa propisima o radu, ima pravo

na rad sa polovinom punog radnog vremena, naknadu

plaće za polovinu do punog radnog vremena, kada

ne radi, isplaćuje Kanton u visini od 10% njene plaće

koju bi ostvarila za rad sa punim radnim vremenom.

(2) Pravo iz stava (1) ovog člana može ostvariti i otac djeteta

u slučajevima navedenim u članu 122. ovog zakona.

U slučaju kada žena-majka koja rodi mrtvo dijete ili ako

dijete umre prije isteka porođajnog odsustva, na osnovu nalaza

ovlaštenog liječnika, ima pravo da produži porođajno

odsustvo za onoliko vremena, koliko je potrebno da se oporavi od porođaja i psihičkog stanja uzrokovanog gubitkom

djeteta, za to vrijeme joj pripada pravo na naknadu plaće u

skladu sa članom 120. i 121. ovog zakona.

(1) Jedan od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju

(teže hendikepiranog djeteta) u slučaju da se radi o samohranom

roditelju ili da su oba roditelja zaposlena, a

dijete nije smješteno u ustanovu socijalno - zdravstvenog

zbrinjavanja, ima pravo na naknadu plaće za polovinu

punog radnog vremena, kada ne radi, u iznosu od

20% od plaće koju bi ostvario za rad sa punim radnim

vremenom.

(2) Dužinu potrebe za skraćenim radom, utvrđuje svojim

nalazom nadležna zdravstvena ustanova.

Na naknadu plaće iz ovog zakona vrši se obračun i uplata

doprinosa i poreza u skladu sa zakonom.

(1) Novčana pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja ženemajke

koja nije u radnom odnosu ostvaruje se u vidu

jednokratne novčane pomoći i iznosi 150 KM, po svakom

novorođenčetu.

(2) Jednokratnu novčanu pomoć iz stava (1) ovog člana,

ostvaruje porodilja koja nije u radnom odnosu, pod

uvjetom da ima prijavljeno prebivalište, odnosno boravište

na području Kantona, i da mjesečni prihodi domaćinstva,

ostvareni u periodu od šest mjeseci koja prethode

mjesecu u kome je podnesen zahtjev za ostvarivanje

prava na novčanu pomoć, ne prelazi iznos od 50 % od

prosječne plaće Kantona.

(1) Jednokratna pomoć za opremu novorođenog djeteta

ostvaruje se u iznosu od 15% od posljednje objavljene

prosječne plaće Kantona.

(2) Pravo iz stava (1) ovog člana mogu ostvariti porodilje iz

člana 127. ovog zakona.

(1) Pravo na pomoć u prehrani djeteta do 6 mjeseci i dodatnu

ishranu za majke dojilje ostvaruje se, u trajanju od

6 mjeseci, ukoliko su ispunjeni uvjeti za ostvarivanje

prava na novčanu pomoć iz člana 127. ovog zakona.

(2) Iznos pomoći se određuje u visini od 10% od prosječne

plaće Kantona.