RE: Prvo odvajanje od roditelja (Puna verzija)

Forum >> [Dijete] >> Odgoj



Poruka


Majčica -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (22.10.2010 22:41:27)

emma.L.[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] Ako to ignorisanje bude jedino, pomiricu se s tim. Vise mi je to kako ce on to preraditi da me nema. Bice okruzen dragim ljudima, ali ipak mama je mama. Mada MM kaze kad mene nema da je on puno mirniji i da ne pita za mene, uglavnom. On se uopste ne boji da ce plakati. Rekla sam im i ja da kazu da sam ja otisla i da cu mu donijeti vozic (posto su mu to sad omiljene igracke). Ali na tel da se javljam, ne znam bas, bojim se da ce samo plakati.





Dinkica -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (23.10.2010 0:13:49)

Majčice saosjećam se s tobom, tebi će biti gore nego njemu, baš zato što tebe nema svi će mu posvetiti posebnu pažnju pa će se on brzo naviknuti i biće mu lijepo. Iskreno ja se više brinem za tebe nego za njega [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley4.gif[/image] jer ja sam po tom pitanju nešto poput emme, već sam odbijala poslovni put, naredni put kad budem stvarno morala zaplakat ću iz sveg glasa. Da ti bude lakše kad se akoBogda vratiš planiraj vikend samo ti i tvoj sinčić, pomalo MM [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]




Majčica -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (23.10.2010 15:39:34)

Vec sanjam kako sam se vec vratila[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] A svi mi kazu da sam luda, kako se takve prilike pruzaju jednom u sto godina i kako uopste ne treba da mislim na [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/duda.gif[/image] jer ce njemu biti super, a ja ne mogu da mislim ni na sta drugo osim na njega, dusa moja draga. Sto se tice putovanja, ja nisam bas zaljubljenik (i to je rijetkost, al' takva sam) a sad s malim djetetom pogotovo ne. A nemam izbora, moram ici, inace bih u svakom slucaju odbila.
Hvala vam puno, bas mi je trebalo malo podrske.  




Anoniman -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (6.12.2011 14:28:52)

Svako dijete u svojem odrastanju prolazi kroz razdoblja kada je posebno snažno vezano uz roditelje, naročito majku. Kad god ga pritom pokušate ostaviti s nekim drugim, svoju povezanost pokazuje na vrlo glasan i buran način: neutješno plače kad ga ostavljate u jaslicama, čvrsto vam se drži za ruku i ne pušta je cijelo vrijeme posjeta vašoj rodbini, objesi vam se za nogu i ne ispušta je kad pokušavate izaći kroz vrata... Ako uspijete zamisliti i shvatiti zašto je dijete tako uznemireno pri pokušaju odvajanja, moći ćete pomoći djetetu da prođe kroz tu fazu razvoja, a i vama će biti lakše izdržati i biti strpljiv. Zašto se dijete tako ponaša? Djeca stvaraju blisku emocionalnu vezu s onima koji se o njima najviše brinu - najčešće s majkom, ali to jednako tako može biti i otac, baka, djed ili dadilja. Istraživanja pokazuju da će se novorođenčad češće okretati prema mirisu mlijeka svoje majke, u odnosu na tuđu dojku, kao i da češće imitira majčina usta, pokrete jezikom i mimiku lica prvih tjedan-dva svojeg života.Značajna faza u razvoju zbiva se oko 7. mjeseca života kad beba počinje razlikovati ljude koje poznaje od onih koje ne poznaje.

Na početku njezina malog života bebi je majka njezin cijeli svijet, no postupno će početi promatrati oko sebe i otkrivati druge ljude, mjesta i doživljaje. Značajna faza u razvoju zbiva se oko sedmog mjeseca starosti kad vaša beba počinje razlikovati ljude koje poznaje od onih koje ne poznaje. Tada se počinje javljati i nelagoda i tzv. "strah od stranih lica" i u toj će se fazi dijete privijati k vama svaki put kad se susretne s nekim nepoznatim, ali i kad se nađe na nepoznatu mjestu ili čuje nepoznate zvukove. Dijete vas tada koristi kao mjesto sigurnosti, provjeravajući pritom vaše ponašanje, tj. smatrate li vi (i to svojim ponašanjem pokazujete) da je situacija ili osoba sigurna. Psiholozi također govore i o tzv. "problemu separacije", kada svaki pokušaj odvajanja djeteta od majke (ili druge osobe s kojim je dijete povezano) u stresnim situacijama, kao što je nepoznata okolina, nepoznata osoba, bolest djeteta i sl., izaziva burne reakcije i prosvjed djeteta. Roditelji se, nesvjesni ove faze djetetova razvoja, često iznenade reakcijama djeteta koje ranije nije pokazivalo strah od novih mjesta, situacija ili ljudi, a sada odjednom ne želi ni pogledati manje poznatu osobu, grčevito se drži za mamu tijekom posjeta i sl. I tada je najčešća reakcija roditelja da silom pokušavaju navesti dijete kako bi pristalo da ga u naručje uzme netko drugi, govoreći najčešće "Što se bojiš (ili sramiš) pa neće ti nitko ništa..." i pomalo im je neugodno što je njihovo dijete tako sramežljivo, bojažljivo i neprijateljski raspoloženo prema drugima. Kad je samo mama važna U toj fazi česta je situacija da dijete prihvaća, obraća se i uvažava samo i jedino majku (ili osobu koja se stalno brine o njemu) pa se očevi često počnu osjećati odbačeno. Može im biti teško ako im dijete ne želi prići kada dolaze kući s posla ili puta, kao da ih ne poznaje, već trči mami. Posebno može takvo ponašanje pogoditi bake i djedove kad dolaze u posjet (ako dijete ne živi s njima). No, pogrešno bi bilo takvo ponašanje zamjeriti djetetu ili majci, "jer ga na to potiče, jer je previše popustljiva, jer ga je razmazila...." Dijete to ne radi namjerno, niti ga se tome može naučiti. Takvo ponašanje samo je znak sazrijevanja i razvoja ličnosti. Pritom je djetetu potreban osjećaj sigurnosti, koji nalazi uza se samo jednu osobu ili dvije osobe koje se o njemu najviše brinu i s kojima je dotad provelo najviše vremena. I u tim biste situacijama, zato, djetetu trebali nastaviti pružati podršku, a ne povući se - to je samo faza u razvoju koja ne traje vječno. Kada se pojavljuje? Preveliku vezanost za vas primijetit ćete prvi put u dobi između šest i devet mjeseci. U toj fazi razvoja, oko šestog mjeseca, bebe polako postaju sposobne osjetiti i shvatiti da im je netko izuzetno važan i osjećaju veliku nesigurnost ako taj "netko" nije uz njih. Počinju shvaćati da su roditelji zasebne osobe koje mogu doći i otići. Iako roditelji takvu snažnu povezanost i neodvojivost zamjećuju prvi put oko šestog-sedmog mjeseca starosti, ona se može pojaviti kad god se dijete osjeća nesigurno. Ponovna, jača ovisnost o roditelju javlja se oko treće godine pa i oko sedme, kao normalna faza u razvoju djetetove ličnosti. No, već od prve pojave takve ovisnosti o vama, ako uspijete ohrabriti dijete i uvjeriti ga da je sigurno te mu pomoći da prebrodi neku ugrožavajuću situaciju, djetetovo će samopouzdanje ojačati i kad se god ponovno nađe u sličnim situacijama sve će se lakše s njima nositi. Ne trebate brinuti da je pretjerana dječja ovisnost o vama, posebno na ranom uzrastu, znak da će se dijete razviti u nesigurnu osobu. Dijete jednostavno reagira na određeni sklop okolnosti u skladu s tijekom razvoja i svojim mogućnostima. Ako bebu morate napustiti na neko vrijeme Ako se morate vratiti na posao, pokušajte što je moguće više otkloniti i umanjiti osjećaj straha i nelagode kod bebe kad je ostavljate nekome drugome na brizi. Kako većina djece polazi u jaslice upravo u dobi od oko godine dana, u toj osjetljivoj dobi razvoja, prije polaska u jaslice, zatražite savjet stručne osobe-psihologa, odgajatelja, prošećite s djetetom do jaslica nekoliko puta, rezervirajte nekoliko dana na početku polaska u jaslice kako biste osigurali postupan dolazak i produžavanje dužine boravka djeteta u jaslicama. Djetetu će pomoći i ako vas vidi u prijateljskom razgovoru s odgajateljem. Sve to zaista će pomoći djetetu, ali i vama samima, da prevladate nelagodu što dijete prepuštate drugima na brigu. Kad dođe vrijeme polaska u jaslice, tada opraštanje od djeteta treba biti toplo i što kraće, jer produžujući opraštanje s djetetom situaciju samo pogoršavate i kod djeteta pojačavate osjećaj straha. Ako se brinete da će dijete cijelo vrijeme plakati za vama, odgajatelju ostavite brojeve telefona na kojima vas može pronaći, bude li to potrebno. Prilagođavanje djeteta na odvajanje uobičajeno traje dva do tri tjedna, no ako i nakon nekoliko tjedana neutješno plače pri odvajanju od vas, porazgovarajte s odgajateljem ili stručnom osobom u jaslicama kako biste zajedno pokušali otkriti stvarni problem. Pretjerana povezanost i kada ste zajedno Nije samo odvajanje situacija u kojoj će se dijete "zalijepiti" za vas - bilo koja situacija u kojoj se dijete osjeća nesigurno i ugroženo natjerat će ga da se čvrsto drži vas. Većina djece, kada se osjeća nesigurno, radi tješenja i hrabrenja obraća se osobi kod koje se osjeća najsigurnije. To je najčešće majka, ali to može biti i netko drugi, otac ili onaj koji se o djetetu najviše brine. U situacijama kad je dijete bolesno, izloženo vrlo glasnoj buci ili okruženo nepoznatim osobama te u potpunoj nepoznatoj okolini, dijete će se još jače "zalijepiti" za vas. Najgore što se može učiniti u takvoj situaciji jest da ga odgurnete od sebe i pokušate prisiliti da se s tom situacijom nosi "normalno" i ponaša "zrelo". Mnogo je bolje zagrliti dijete, porazgovarati s njim, ohrabriti ga, objasniti mu situaciju i pokazati mu da razumijete kako se osjeća. Vladajte situacijom i nemojte preburno reagirati, jer će u protivnom dijete misliti da se s pravom osjeća nesigurno i ugroženo. Vaše dijete, poput odraslih, ima pravo da mu se ne sviđa ako je bombardirano vizualnim i slušnim podražajima (poput situacije kada se mala beba vodi u kino, na utakmicu, među mnogo bučnih ljudi, na bučne proslave i sl.). Dajte mu vremena da se prilagodi novim situacijama, neka ostane u vašem krilu dok se ne privikne na situaciju i dok se ne osjeti sigurnim. No, ako protestira, poštujte njegove osjećaje i maknite ga iz situacije koja ga uznemiruje i straši u tolikoj mjeri da se ni uz vas ne osjeća sigurno. Rođenje drugog djeteta u obitelji također može izazvati pretjeranu povezanost uz majku. Svako će se dijete u toj novoj situaciji osjetiti ugroženo na neki način. Može čak misliti da ga želite zamijeniti s tom novom bebom. Ta situacija može kod djeteta izazvati i "bebasto" ponašanje, tj. regresiju u ponašanju, kada se javljaju oblici ponašanja koje je dijete već preraslo (ponovno počne mokriti u krevet, tražiti dudu iako ju je odbacilo, ponovno počne puzati iako već dobro hoda, ponovno počne sisati palac, tepati i sl. Oko takva ponašanja ne treba se zabrinjavati - to je normalna reakcija djeteta na novu, za njega tešku situaciju kojoj se mora prilagoditi. Naravno, takve reakcije bit će jače izražene ako se dijete nalazi upravo u fazi vezanosti za roditelje. Tada pokušajte razumjeti kako se ono osjeća i ako poželi ponovno bočicu, maženje, uspavljivanje, nemojte mu to odbiti, zadovoljite takvu želju. Dijete treba vašu pažnju i ljubav kao i nova beba u obitelji. Autor:
Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja




Anoniman -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (6.12.2011 14:30:45)

Nije baš divno kada vaše dete želi pored sebe samo vas i nikog drugog na ovoj planeti. Sada kako je vaše dete veće, čini se da je njegova/njena opsesija sve veća, jer se uvek rasplače kada ga ne povedete sa sobom u kupatilo. Vaše dete prolazi kroz strah od odvajanja, jedna razvojna faza kroz koju prolaze skoro sva deca (nekada više puta) tokom svojih najranijih godina. I, na svu sreću, ova faza nije trajna.
Zašto se dešava strah od odvajanja
Oko 6. meseca vaša beba počinje da shvata da ste razdvojeni, što znači da možete ostaviti vaše dete. Takođe su sposobni sada za reprezentativno mišljenje, što znači da mogu zamisliti predmet (ili vas) u svojoj glavi duže nego što mu je taj predmet uočljiv. Drugim rečima, dalje od očiju ne znači i dalje od uma. Kako vaše dete prelazi iz faze bebe u jedno malo dete, raste mu osećaj nezavisnosti, ali i dalje ste mu vi potrebni kao podrška. Sve to dovodi do osećaja straha da ćete dete napustiti svaki put kada niste tu. Nepoznato je zašto neka deca ovu fazu savladaju vrlo lako, dok druga deca postaju opsednuta njom. Bez obzira na razlog i intenzitet, najutešnija činjenica je ta da će vaše dete prevazići ovo. Kada? Tu je zamka. Strah od odvajanja nastoji da se smanji i nestane ranim godinama male dece. Ali mnogi stručnjaci se slažu da stvarno strah od razdvajanja nestaje u periodu od 18 meseci do 2 ½ godine. Do pune tri godine vaše dete bi potpuno trebalo da prevaziđete ovu fazu. U među vremenu, nudimo vam neke savete i trikove da odvajanje bude malo lakše.
Šta treba da radite
Mašite kada odlazite. Ovo je jednostavna taktika, ali je mnogi roditelji izbegavaju. Umesto toga, plašeći se reakcije svog deteta, pokušavaju da se iskradu iz kuće dok dete zabavlja neko drugi. Velika i ogromna greška. Ovaj pristup vas može spasiti od toga da gledate dete kako plače, ali bukvalno može otežati strah od razdvajanja i pojačati ga. Ako vaše dete misli da vi u svakom momentu možete nestati bez toga da budete primećeni, neće vas puštati iz vida u buduće. To će se takođe reflektovati i na odlaske noću na spavanje. Neki roditelji ovaj problem pokušavaju da reše, tj. izbegnu, tako što stave dete na spavanje pre nego što dođe onaj ko će dete uveče pričuvati. To je u redu, pod uslovom da se dete ne probudi tokom noći. Ali, šta ako se probudi. Ne treba dete ostaviti da se šokira i najverovatnije preplaši, kada se probudi i vidi da vas nema. Pomozite vašem detetu da gleda unapred. Iako je sposobnost vašeg deteta ograničena njegovim/njenim malim rečnikom, dete ipak razume mnogo više nego što može da kaže. Zato pripremite dete za predstojeći događaj, tako što ćete mu pričati o tome unapred. Obavezno recite detetu gde idete i kada ćete se vratiti. Takođe, možete detetu izneti neke detalje, recimo ko će ga/je čuvati i kako će se zabavljati sa tom osobom i šta će sve raditi dok vas nema. Izuzetno je važno da pričate o osobi koja će paziti na dete sa velikim zadovoljstvom i entuzijazmom. Vaše dete će se složiti sa vama da će njemu biti zabavnije sa nekim drugim. Da biste proverili koliko je od vaše priče dete shvatilo, postavite detetu nekoliko jednostavnih pitanja Gde mama i tata idu? ili Ko će paziti na Milu dok su mama i tata na večeri? Gledajte sve sa pozitivne strane.
Strah od odvajanja nije tipičan samo za malu decu - možda ni vi nećete biti oduševljeni što morate da ostavite dete. Ali, ako dozvolite da se vaša osećanja uoče, najverovatnije će se vaše dete za te emocije uhvatiti. Osim toga dinamična i promenljiva ponašanja samo će potvrditi detetovu nesigurnost. Pa zato, pokušajte da ostanete smireni i pozitivni, čak i kada vam je dete histerično. Često pričajte sa detetom i uveravajte ga da ćete se brzo vratiti. Da biste zadržali taj pristup, probajte da uvedete neku frazu koju ćete često pri razdvajanju primenjivati, kao Vidimo se kasnije...
Probajte sa nekim podsetnikom.
Možda će vašem malom detetu pomoći to što ima podsetnik o mami ili tati pored sebe. To može biti zajednička fotografija, vaš autentičan deo graderobe koji često nosite i dete vas u tome često vidi ili bilo šta što mislite da će podsećati vaše malo dete na vas. Takođe je moguće da će podsetnik imati suprotan efekat na dete, pa porazgovarajte sa osobom koja čuva dete dok ste vi odsutni o tome kako je podsetnik uticao na dete jer ga je stalno podsećao na vas. Takođe, mogu pomoći plišane igračke ili neko malo meko ćebence, plišani jastuk...
Imenujte emocije
Pravo razumevanje osećanja je još jako daleko od vašeg deteta, ali dete može naučiti da ih imenuje. Kada dete počne da paniči recite mu/joj: Znam da ti je teško, tj. tužna si što mama ide. I mama je isto tužna kada odlazi. Ponekad deci je samo potrebno da ispolje svoja osećanja tako da ih učite da imenuju to što osećaju, da bi mogli reći kako im je. Podesite postepeni prelaz Ako odlazite uveče negde, zamolite osobu koja će čuvati dete da dođe bar pola sata ranije. To vam omogućava da se dete malo zbliži sa osobom koja će ga čuvati dok vi budete sve mirno posmatrali. Ako uzimate bebisiterku prvi put, probajte da uzmete nekoliko dana slobodno ili neka prvo dođe za vikend, pa par aktivnosti uradite svi zajedno. Bilo da je vaše dete oduševljeno bebisiterkom, ono će u pozadini biti ipak pomalo nezadovoljno. Ako vam dete donese knjigu da mu/joj čitate, probajte da to prebacite na bebisiterku Zašto ne bi video da li Jelena želi da ti čita? Ili, ako dete želi da ga uzmete i nosite, predložite mu da to uradi bebisiterka. Neka deca su nepoverljiva, pa možda neće pružiti šansu osobi koja ih čuva dok je jedan roditelj u blizini. Ako je moguće, uključite drugog roditelja da bude tu. Nekada se dešava kada tata dovodi dete u vrtić da se dete slobodno odvoji od roditelja i nastavi svoju dnevnu aktivnost, ali kada ga mama dovede onda počne da plače i teško se odvoji od nje. Za takvu decu lakše će prelaz na bebisiterku proći sa roditeljem koji je manje angažovan.
Idite napolje svi u isto vreme.
Rastanci su uvek lakši kada i vaše dete ide napolje. Umesto da ga ostavite u kući dok vi odlazite, zamolite osobu koja čuva dete da ga/je odvede u kratku šetnju ili u park. Ali objasnite detetu da i vi odlazite, ali na drugu stranu. U suprotnom dete će biti duboko potreseno kada se vrati kući i vas ne zatekne tamo.
Uključite dete u akciju.
Dozvolite vašem detetu i bebisiterki da se zaigraju pre nego što vi odete. Kada dođe vreme da odete, dajte detetu kratak poljubac pred odlazak, javite mu se i krenite prema vratima. Možda će dete plakati, ali aktivnost, kojom se pozabavio može služiti kao dobar način da se skrene pažnja detetu sa vašeg odlaska.
Pustite dete da nauči da se samo izbori sa rastankom.
Ni jedan roditelj ne želi da mu se dete oseća tužno, ali izlaženje na kraj sa razdvajanjem je jedna od mnogih stresnih situacija koje će vaše dete morati da nauči u svom životu. Da ponekad ne uradite ništa, pogotovo ako ste sve probali, može biti odlično rešenje. Učenje dece da se izbore sami sa problemom je veoma važan zadatak za njih. Vaše dete mora naučiti da će biti vremena kada će biti nezadovoljno. Ako se vaše dete protivi konstantno čak i kada odete u drugu sobu, na primer, možda ćete pogoršati situaciju konstantno pokušavajući da objasnite detetu da ste tu. Ako znate da je dete u redu i da mu ništa ne fali, uredu je da ga/je pustite malo da plače. Sigurnim glasom objasnite detetu da je sve u redu, okrenite se i radite sve što ste naumili, a da se ne osećate krivim.




MRVA2 -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (29.4.2012 10:49:07)

Nađoh ovu temu, ne znam hoće li se uklopiti moje pitanje ovdje pa ako postoji slična tema prebacite me slobodno[sm=smiley36.gif].
Kakva su vaša iskustva sa svekrvama i majkama tj. nanama, nenama ili bakama koje se da tako kažem petljaju previše u odgoj vaše bebe. Naime moja sveki nema granice pa se ponekad osjetim kao da sam bebi siterka svom rođenom djetetu. Stanujemo u istoj kući ali su ulazi odvojeni te ti ona malo malo uleti bez kucanja da vidi unuče. Čak ima i ključ pa zna upast kad god joj se prohtije. [sm=zmeden.gif]
Par puta smo imale onako manji sukob zbog bebe, jer sve hoće da je po njenom. par puta mi je rekla da dijete držim gladno [sm=zmeden.gif] a beba imala grčeve i plakala ali njoj se to ne može objasniti. Ima ispade tipa " ma ja ću njoj (bebi) čim napuni 3 mj početi davati rižu [sm=smiley29.gif] , a ja sjedim tu ali ona se ponaša kao da me Bog nije ni dao i kad joj kažem Boga mi nećete ona se naljuti. Hoće da je nosi kod sebe da spava kod nje ia kad ja kažem da ne može kaže da ima osjećaj da nije dobrodošla kod menei i kaže kako ja ne vjerujem nikome [sm=zmeden.gif] . Svako jutro dođe po izvještaj [sm=smiley36.gif] da li je kakila, da li je piškila, kakve je boje kakica, kad je jela, kad će jesti .... meni nije dobro čim je vidim jer znam šta slijedi. Ona sama priznaje da pretjeruje i da je svjesna toga ali opet po svom.
Prije unučeta bila je seper žena išle smo skupa svugdje, baš sam uživala u njenom društvu ali sad kad je vidim nije mi dobro jer znam šta slijedi. To mi njeno ispitivanje baš teško pada jer i same znate kad imate prvu bebu da ste ne iskusne i svako pametovanje i savjeti koje nisam tražila samo još više utiču na mene.
Eto drage moje da vidim imate li vi ovakvih problema. I ja radim i kad se budem trebala vratiti na posao nema šanse da njoj ostavim bebu jer sam baš izgubila povjerenje u nju.[sm=smiley13.gif]




Alma_27 -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (29.4.2012 11:39:29)

prvo, nemoj dozvoliti da ti neko ko je dijete imao prije 25-30 godina kaze da zna kako treba i da si ti neiskusna. to je tvoje dijete i znas kako dise a kamoli sta drugo. ja sam drugo dijete dobila nepune dvije godine nakon rodjenja prvog pa se opet nisam mogla sjetiti nekih stvari oko novorodjenceta.
mi smo odlucili da cemo za sve oko hranjenja i njege pitati pedijatrijsku sestru koju smo angazovali (i pedijatre naravno) pa cim se neko htio mijesati, rekli smo da vec imamo strucnu osobu za savjete (imamo i ringeraju ali to su iskusne mame :D) pa nek se ljuti ko hoce.


drugo, kad s tim rascistis, mozes pustiti svekrvu da ga zabavlja, izvede napolje nekada i sl. kasnije da ga nahrani... bebi trebaju i majke i djedovi ali sve u svojoj mjeri. budi njezna prema njoj jer znam i ja kako su se ovi moji obradovali kad je unuce doslo pa od srece ne znaju kud ce prije [sm=smiley1.gif] reci joj da ti je drago kad vidis kako se lijepo druze ali nekako joj ti i muz objasnite da je zdravlje i odgoj vasa odluka. trebat ce vam vremena da znas. moja mati jos ne moze da mi halali sto smo za sve pitali sestru a svekrva opet kaze da ne moze da im nesto zabrani jer su preslatki... pa im objasnjavamo a oni se trude.


samo, ponavljam, vjeruj da niko ne zna tvoj dijete kao ti i mozes traziti savjete u vezi djeteta od koga ti mislis da treba.


to je moje misljenje [sm=smiley1.gif]




mala_sa -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (30.4.2012 0:31:48)

Iskrena da ti budem, ja sam (ustavri mm) rekli da je A nase dijete i da ga mi odgajamo onako kako mislimo da je najbolje. Oni su odgajali svoju djecu, ali sada neka nas puste da mi odgajamo svoju.




Hanady RR -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (21.11.2012 11:12:08)


IZVORNA PORUKA: babybee

Mm i meni iskrsne prilika za put u Italiju na 4 dana... nismo otisli nigdje ne pamtim..njoj godina i 2 mjeseca.. bas nam ovo treba jer nemamo vremena za sebe .. i sad 3 dana pred put meni muka..kako cu ja nju ostaviti prvi put..vec je spavala kod bake i moja mama nju cuva dok ja radim..i to kod njih doma..navikla je na njih i tamo ima svoj krevet i mama me uvjerava i svi drugi da ne brinem..al ja se nikako rijesiti misli u glavi..sta ako je zaboli nesto a ja daleko..sta ovo sta ono..hotel smo vec platili tako da necemo otkazati al dajte me utjesite...jel itko isao i ostavljao djecu??mene ljudi cudno gledaju kad kazem da mi se place kad se sjetim da idemo.. jesam luda il sta... jos da kazem da ce mi i mali necak s mamom biti a njih dvoje su stalno skupa, godinu je stariji...


IZVORNA PORUKA: klemzi

Zadovoljna, odmorna i sretna mama-zadovoljna i sretna beba [sm=bravo.gif][sm=bravo.gif]
Uživaj, iskoristi priliku...bebi će sigurno biti dobro kod nane,bake,majke,nene [sm=smiley1.gif]


IZVORNA PORUKA: zagy

Ja sam cvoju curu ostavila sa godinu i po, ali samo zato što smo dojile do tada. I onda fino ja i MM na put, teško jeste, ali odmoriš se, bude ti lijepo i vjeruj mi tako napuniš baterije da ćeš biti ko nova za svoju bebu kada se vratiš. Opusti se i uživaj[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley2.gif[/image]


IZVORNA PORUKA: tajcika

isti slucaj prije 20 dana,sl put i prvi rastanak sa malo vecom bebom od tvoje,al ne sekiraj se prodje to tako brzo i onda opet zagrljaji,mazenje i slicno
p.s. probaj se makar malo opustiti "u glavi" jer onda ce ti biti lakse, a vjeruj njima je kod nana ili baka bolje nego kod nas
uzivaj draga moja[sm=smiley1.gif]


IZVORNA PORUKA: mamine oci

draga toliko me trznu ovaj naslov svasta mi prodje kroz glavu,dok ne otvorih temu i ne procitah,molim sve koji otvaraju teme d a malo povedu racuna o naslovu,mogla si staviti ,odvajanje od djece na nekoliko dana ,ili putovati bez djece, sta ja znam nesto slicno,alo ovo na put bez malene ja omislih nasoj forumasici malenoj nesto bilo nadaj Boze, uh bas se trzu,tebi sretan put i nebrini ...





Stranica: <<   < Prethodna stranica  1 2 3 [4]