|
mirjana -> temperaturni šok/febrilna konvulzija (13.6.2009 18:18:11)
|
Ne vidjeh da ista tema već postoji, pa sam odlučila da s'vama podijelim neugodno iskustvo, i naravno da vas koje niste za to čule upoznam sa istim.
Edi mi je prošle nedelje dobio temperaturu, 39,3*C (mjereno ispod pazuha), ja sam mu naravno odmah stavila čepić Lupucet, on je spavao, ja sam ležala pored njega. Probudio se, pogledao me i odjedno se počeo kočiti, trzati, oči "zakovrnuo" bez treptanja. Ubrzo je poplavio. Uzela sam ga panično, dozivala...ništa. Zvala muža i tražila vode da ga zalijem da dodje sebi...opet ništa. Istrčali smo iz stana, u čarapama, ne zatvarajući vrata, i istrčali niz haustor. Dijete i dalje istog stanja. Urlala sam od užasa, straha i bespomoćnosti, a i Saša je. Na jednom je Ediju iz ustata krenula krvava pljuvačka. Izbezumili smo se. Na svu sreću upravo tada nam je dolazio svekar, kojeg smo zatekli ispred zgrade kako istovara neke stvari. Samo smo mu rekli da vozi na CUM, i idalje dozivali dijete. U autu je malo došao sebi, tiho plakao i treptao okicama. Stigli smo na kliniku, gdje su nas uputili na Jezero, pedijatriju. Cijela vožnja je trajala oko 5 min, jer živimo blizu, al je meni djelovalo kao vječnost. Stalno sam pitala diše li jer ga je Saša držao u krilu. Disao je. I dozivala ga panično. Kad smo uletjeli u bolnicu, on je već bio svestan, al jako pospan, i naravno kad je vidio silne doktore počeo panično plakati, što je meni bilo drago, jer sam tek tad skontala da je živ. Krv iz usta je bila vjerovatno zato što sam mu ja odmah stavila prste u usta da držim jezik, da se ne bi njim ugušio, a zatim to isto rekla Saši da radi, pa nas je izgrizao, jer mu se kočila vilica, ili je jednostavno ugrizao sam sebe. Ostalo je sve proteklo relativno u redu, 2 dana u bolnici, neprestalno je temperatura rasla, al smo je uspijevali skidati, sirupima, čepićima, tuširanjem. Sada je hvala bogu sve u redu, malo je prehlađen od silnog tuširanja i umatanja u hladne mokre čaršafe, al je opet onaj isti dječak, kao i prije, nestašan, živ, veseo...[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image]
Ista stvar se desila mojoj prijateljici, sa njenim sinom mjesec dana mlađim od mog Edija, prije jedno 2-3 mjeseca, koji je tad imao samo 37,5*C temperaturu, al ni u snu nisam mislila da se meni tj. njemu može desiti, pa nisam ni pitala šta su joj rekli da se radi u takvim situacijama.
E sad, dijagnoza: temperaturni šok ili febrilna konvulzija, jako česta pojava kod djece u dobi od jedne do pet godina. I nije opasna, neostavlja posljedice na dijete, desi se kod djece kod koje je prag tolerancije temperature nizak, al i ne mora značiti, jer mi je Edi imao i prije temperaturu. Ono što su mi objasnili jeste da ako dijete dobije takav napad treba ga staviti na bok i pustiti dok napad traje, iako ne znam kako to iko može pustiti i gledati. I naravno uvijek, ali baš uvijek u kući imati dijazepan klizme, koje čuvaju mozak od oštećenja u sljedećih 12 sati i ponoviti ih ukupno 4 puta (znači u toku 2 dana-svakih 12 sati). I naravno žustro skidati temperaturu, čim pređe 38*C. I svaki put kad date bilo sirup, bilo čepić masirati dijete mokrom hladnom pelenom, krpom ili peškirom, preko leđa, stomaka, nogice, ruke. Jer kad date lijek, dok on počne djelovati, temperatura i dalje raste, zato je hlađenje jako bitno. Umjesto tog hlađenja može se i tuširati dijete, prvo ugodno toplom vodom i postepeno je hladiti. Ja sam davno čula da kad dijete spava ne treba ga dirati, nego kad se probudi skidati mu temperaturu -POGREŠNO. Treba ga lagano probuditi i pvovesti u djelo navedene radnje.
Ja sam danima bila izbezumljena, još uvijek sam, al sam u pripravnosti, i znam kako se ponašati ako se nedaj Bože ponovi. A obično se ne ponavlja, jer pretpostavljam roditelji poslije toga i previše brinu zbog temperature. Ja ga sad barem 50 puta pipnem da vidim jel imalo vruć.
Pošto mene niko nije posavjetovao prije svega ovoga, ja nisam imala pojma, a smatram da bi pedijatri trebali svakog roditelja upoznati sa takvim stvarima, jer su užasne, al eto hvala Bogu prilično bezopasne. Jedi no je opasno ako se ponavljaju često, jer mogu prerasti u epilepsiju.
Ja želim da se to nikom ne desi, al dobro je znati, kako i šta raditi, ako već dođe do toga.
Pozdrav
|
|
|
|