|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!
Korisnici na ovoj temi: niko
  Odštampaj
Stranica: <<   < Prethodna stranica  4 5 [6] 7 8   Sljedeća stranica >   >>
Korisnik
Poruka << Starija tema   Novija tema >>
   RE: poucna prica
7.9.2010 23:51:26   
frenkoza
Jedna velika kompanija je zapošljavala nove radnike. Na pisanom testu je stajalo slijedeće pitanje:
Noć je i velika je oluja. Vozite se automobilom i prolazite pored stanice. Na stanici troje ljudi čeka autobus: starica koja umire, doktor koji vam je ranije spasio život i osoba iz vaših snova s kojom želite provesti ostatak svog života. Možete uzeti samo jednog putnika. Koga ćete izabrati i zašto?
Razmišljanja većina bi išla u slijedećem smjeru: Trebalo bi spasiti staricu jer će umrijeti, ali stari ljudi ionako umiru. Uzmem li doktora to bi bila lijepa prilika da mu se odužim, ali tih će prilika vjerovatno biti još. Ako sad ne pokupim savršenu osobu, pitanje je hoću li je ikada više sresti.
Šta biste vi učinili?
Da završimo.
Između 200 kandidata posao je dobila osoba sa slijedećim odgovorom:
''Treba dati doktoru ključeve od auta da odveze staricu u bolnicu i ostati na stanici čekati autobus sa osobom svojih snova''.
Poenta: Ponekad bismo mogli postići puno više ako bismo bili spremni odreći se nečega što imamo.

_____________________________

"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke"
10.11.2009.
30.0

(odgovor članu selina)
Neposredna veza do poruke: 126
   RE: poucna prica
5.10.2010 15:11:54   
acudesa
Evo jedne poučne priče:
U cara Trojana kozije uši
(Najljepše bajke - Bajke uz koje smo odrasli...)
- Bio je jednom jedan car koji se zvao Trojan. U toga cara bile su uši kozje, pa je redom zvao berbere da ga briju; ali kako je koji išao, nije se natrag vraćao, jer kako bi ga koji obrijao, car Trojan bi ga zapitao šta je video na njemu, a berberin bi odgovorio da je video kozje uši; onda bi ga car Trojan odmah sabljom posekao.

- Tako dodje red na jednog berberina, ali se ovaj učini bolestan, pa pošlje svoga momka. Kad ovaj izidje pred cara, zapita ga car što nije majstor došao, a on odgovori da je bolestan. Onda car Trojan sede te ga momak obrije. Momak, brijući cara, opazi da su u njega kozje uši, ali kad ga Trojan zapita šta je u njega video, on odgovori da nije video ništa. Onda mu car da dvanaest dukata i reče mu da odsad uvek dolazi on da ga brije. Kad momak otide kući, zapita ga majstor kako je u cara, a on mu odgovori da je dobro i da mu je car kazao da ga svagda on brije i pokaže mu dvanaest dukata što je od cara dobio, ali mu ne kaže da je u cara video kozje uši.

- Od to doba ovaj je momak jednako išao i Trojana brijao, i za svako brijanje dobijao po dvanaest dukata, i nije nikome kazivao da car ima kozje uši. Ali ga najposle stane mučiti i gristi gde ne sme nikome da kaže, te se počne gubiti i venuti. Majstor to opazi, pa ga stane pitati šta mu je, a on mu na mnogo zapitkivanje najposle odgovori da ima nešto na srcu, ali ne sme nikome kazati, "a da mi je", veli "da kome god kažem, odmah bi mi laknulo."

- Onda mu majstor reče: "Kaži meni, ja neću nikome kazati; ako li se bojiš meni kazati, a ti idi duhovniku, pa kaži njemu; ako li nećeš ni njemu, a ti izidji u polje iza grada, pa iskopaj jamu te zakopaj glavu u nju, pa u tri puta zemlji kaži šta Znaš, pa onda opet jamu zatrpaj."

- Momak izbere ovo treće: otide iza grada u polje, pa iskopa jamu, te u nju zavuče gdavu i u tri puta rekne: "U cara Trojana kozje uši! — Pa onda zagrne zemlju, i tako se smiri i otide kući."

- Kad posle toga prodje neko vreme, ali iz one jame nikla zova, i tri pruta narasla lepa i prava kao sveća. Čobančad, kad nadju zovu, odseku jedan prut i od njega načine sviralu, ali kad počnu svirati, svirala izdaje glas: "U cara Trojana kozje uši!"

- To se odmah razglasi po svemu gradu, a najposle i car Trojan sam sobom čuje kako deca sviraju: "U cara Trojana kozje uši!

- Čuvši to, car Trojan odmah dozove onoga berberskog momka, pa ga zapita: "More, šta si ti oglasio narodu za mene?"

- A on se siromah stane pravdati da nije nikome ništa kazao, ali da je video šta on ima. Onda car istrgne sablju da ga poseče, a on se prepadne, pa sve po redu iskaže kako se zemlji ispovedao pa kako je sad na onome mestu narasla zova, od koje svaka svirala izdaje onaki glas. Onda car sedne s njim na kola, i podje na ono mesto da vidi je li istina; kad tamo, ali još samo jedan prut nadju. Car Trojan zapovedi da se načini svirala od onoga pruta da vidi kako će svirati. Kad oni načine sviralu i počnu svirati, a svirka izdaje glas: "U cara Trojana kozje uši!

- Onda se car Trojan uveri da se na zemlji ne može ništa sakriti, pa onome berberinu oprosti život, i posle dopusti da svaki može dolaziti da ga brije.


_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

(odgovor članu frenkoza)
Neposredna veza do poruke: 127
   RE: poucna prica
5.10.2010 15:17:16   
Blue rose RR
:)
Kažu da su se nebo i zemlja zakleli da se ništa na Dunjaluku ne može sakriti.

Bdw-tek sada vidim nedostatak RR-a pored tvog nicka?


_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

(odgovor članu acudesa)
Neposredna veza do poruke: 128
   RE: poucna prica
5.10.2010 19:14:26   
acudesa
IZVORNA PORUKA: Blue rose

:)
Kažu da su se nebo i zemlja zakleli da se ništa na Dunjaluku ne može sakriti.

Bdw-tek sada vidim nedostatak RR-a pored tvog nicka?


pucna je prica...user posted image
ps-pa, da, nemam RR, ali, vjeruj mi da mi to nije nedostatak:)

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

(odgovor članu Blue rose RR)
Neposredna veza do poruke: 129
   RE: poucna prica
8.10.2010 11:46:44   
Anoniman
Nagrađena priča ˝Na sjednici Nastavničkog vijeća˝


Na sjednici Nastavničkog vijeća



Sve je počelo „kovanjem prstenova“ rekao bi Tolkien, ili možda rečenicom kako dječaci kada odrastu izgube brkove od kečapa i dobiju prave brkove a djevojčice se prestanu igrati učiteljica i postanu prave učiteljice …zapravo, ja i ne znam kako je sve počelo. To sada i nije važno. Važno je to gdje sam sada.

Sjedim na sjednici Nastavničkog vijeća i pišem zapisnik. Ne onaj službeni. Svaki zapisnik na početku ima broj prisutnih i odsutnih, ali, koliko ja mogu vidjeti, niti su svi prisutni prisutni niti su svi odsutni doista odsutni.

Nastavnica jezika u mislima je uz kćerkicu koja ima upalu grla i svaki čas pogledava na kazaljke sata u želji da malčice “pogura” vrijeme. Mislim da rečenice koje lepršaju okolo, do njezine svijesti dopiru tek kao umorni prsti valova istrošeni na nekoj obali. Ona misli na svoju djevojčicu. U mislima joj, svaki čas, stavlja ruku na toplo čelo i zabrinuto odmahuje glavom.

Mlade kolege uvijek se drže jedni drugih. Tako je bilo i u školi u kojoj sam radila prije, (samo što sam i ja tada sjedila u tom dijelu “partera”). Oni uglavnom ne razumiju zašto se starije kolege brinu oko koeficijenta za obračun plaće ili nagrada za životno djelo.
Razumljivo je to. Još nisu sjeli s ove strane zavjese, iza kulisa, i pogledali film sjednice očima roditelja. Još uvijek vjeruju da su djeca onakva kakvim ih zamisliš i da je dovoljna čvrsta ruka i moderne pedagoške metode. Dobacim im, ponekad, u mislima, ne zlobno, čisto kao informaciju koju će razumjeti kada dođu do nje kao do određene dionice puta:

-Čekajte dok vaša krenu u školu!

Učiteljice čine poseban glas prosvjetnoga zbora, uvijek. Mislim da bih ih svrstala u soprane jer svojim visokim glasićima, izvježbanim da okupe jato nestašnih “pilića” uvijek unesu živost i razigranost u sumorne teme dnevnog reda.

One su u stanju satima govoriti o svakom pojedinom učeniku, secirajući njegove navike, socijalno okruženje, materijalni status…sve dok se nastavnici iz predmetne nastave ne počnu migoljiti na stolicama i kolutati očima.

Učiteljice svi doživljavaju u kontekstu njihovih razreda. Bilo da su bučne, tihe, nježne ili “otresite”, sve do jedne vremenom, počnu ličiti na svoje đake, (i oni na njih). Nastavniku matematike, očigledno, idu na živce. On bi u svemu uveo matematički red a razgovore sveo na zajednički sadržalac koristeći olakšice.

Godišnji plan rada škole, planirane aktivnosti, raspored sekcija…stigosmo i do prijedloga za dodjelu nagrade za životno djelo.
Na tome je mjestu čekao jedan veliki upitnik, barem u mojim mislima.

Koliko svi mi znamo jedni o drugima, i kroz kakve se prizme gledamo? Matematičara smo prošle godine uokvirili u diplomu prvog mjesta na kantonalnom natjecanju, nastavniku tjelesnog smijali smo se jer je u istom kolektivu sa svastikom i samim tim pod “oštrom prismotrom”.

Od nastavnice Engleskog zazirali su mnogi jer ne trpi nepravdu, ima zakon u malom prstu a djeca joj ne silaze s ljestvice najboljih u Federaciji.
Ali, to su samo djelići, mrvice neke slike, nekog kolača koji nam nikad nije bio serviran do kraja s točnim popisom sastojaka.

Šta smo, zapravo znali, o žaru ili ravnodušnosti s kojom je svako od nas uzimao svoj dnevnik i žurio pred radoznale, dječije oči?
Šta smo znali o satima razmišljanja o nekom učeniku, pravednosti naših ocjena dok nam je ručak gorio na šporetu ili nas vlastita djeca čekala na parkingu ispred dvorane u kojoj treniraju košarku? Koliko smo se puta pokušali opravdati riječima:

-Oprosti sine, mama je danas imala težak dan ili, sačekaj malo kćeri, tata mora ispraviti sve ove pismene zadaće!

Koliko smo bili spremni i saslušati ono što je kolega imao reći? Možda baš i nije zaslužio da tipkamo po mobitelu dok govori o stvarima koje mu pritišću srce, ili podsmijeh u kafeu preko puta gdje se sve rečenice tresu kao pšenična zrna kroz gusto rešeto.
Koliko sam uspjeha ili neuspjeha bila spremna priznati i sama sebi?
Bilo je dana kada sam gledala moje đake i zamišljala:

“Almir iz druge klupe sagradit će, sigurno, neki most preko duboke rijeke i spojiti obale razdvojenog grada, taj ima osjećaj za mjere i vrijednosti. A Katarina, na njezinu violinu čeka Carnegie Hall. Zvuci Vivaldijeve zime zadrhtat će u zraku baš kao što sada drhte iskre u njezinim nestašnim očima. Amrica će svijet učiniti radosnim i toplim, Feliks će pronaći oazu usred pustinje zahvaljujući silnim enciklopedijama koje lista u slobodno vrijeme. Neću strahovati od operacija, zar glavni kirurg nije moj musavi đak kome sam opraštala zaboravljene zadaće?

Vidjela sam samu sebe kako sjedim ispred televizora (ne “plazme”, koji učitelj može sebi priuštiti “plazmu” samo od pošteno zarađene učiteljske plaće? Nama je plazma sinonim za keks).
Dakle, sjedim ispred starog televizora, grickam sjemenke i povremeno kažem na glas:

-Taj je bio moj đak, i ona isto, uživajući u durskoj ljestvici ponosa.

Kao na nekom nijemom filmu koji se prikazivao u mojoj glavi, sljedeća scena pomutila je olimpijski zamah mojih misli, slika slučajno otkrivene stranice Facebook-a na kojoj se moji bivši đaci “časte” raznoraznim nadimcima ispod fotografije sa svečanosti male mature, zaboravljajući uzgred kako sam se silno trudila da ih naučim kako odrastati ne znači prerasti stare marke mobitela. Oni nisu znali a ja im nikad nisam ni govorila o tome, koliko je puta moj sin morao čekati dok sam satima pripremala neku interesantnu aktivnost baš za njih.

Tih je dana moj posao ličio na Sizifovo prokletstvo, uzaludno guranje kamenja koje se stropošta s visina čim od njega digneš ruke.
Na svu sreću, bilo je, i još uvijek ima lijepih dana, dana koji zaslužuju da se na njihovom kraju kaže:

-Kada porastu, moji će đaci očistiti sve rijeke, pronaći lijekove za teške bolesti, i izgraditi prekrasna zdanja. Kada, jednom, odu iz ovih učionica, samo kada porastu, pokazat će svim zlikovcima što je poštenje, odanost i mudrost jer dolazi novo doba i dolaze novi novi ljudi pravo iz ovih klupa!

Prenula sam se iz svojih misli usred žamora. Još uvijek je trajala diskusija oko nagrade. Trajat će i poslije ove sjednice.

Ne znam koliko sam toga rekla, niti kojim žanrom sam se služila. Pjesmom koja nije bila pjesma, pričom koja nije priča, crticom koja ima suviše impresija...

Možda bih trebala i završiti Tolkienom :“ Mnogo toga što nije trebalo biti zaboravljeno, zauvijek je izgubljeno“...i dodati, izgubljeno- jer to ničim nismo zabilježili. Tragovi našeg rada odrasli su i otišli u bijeli svijet zajedno s našim đacima.
Izrast će, čvrsto vjerujem u to, poneki plodan i lijep cvijet iz sjemena koje smo posijali u njihovim glavama. Da ne mislim tako, svaki bi mi dan bio Sizifov posao.

Ostalo je samo još da dodam nešto u svoje ime, na zaglavlju zapisnika Nastavničkog vijeća, jednu crticu pored moga imena koja bi trebala značiti odsutna iz opravdanih razloga!


Jagoda Iličić

(odgovor članu acudesa)
  Neposredna veza do poruke: 130
   RE: poucna prica
8.10.2010 12:01:51   
R&T@
user posted image user posted image user posted image

UH, gdje me nadje!!!!!!!!

Svidja mi se...user posted image

_____________________________

“One su male, ali su velike, odnosno, hoću reći, nisu više male, ali su dosta velike da ne budu male“... One su T&R...

(odgovor članu Anoniman)
Neposredna veza do poruke: 131
   RE: poucna prica
8.10.2010 12:16:44   
Anoniman

znala sam da na forumu ima dosta učiteljica pa reko pronaći će se u ovomeuser posted image ...super je priča, realna, ali i lijepo je napisana...

(odgovor članu R&T@)
  Neposredna veza do poruke: 132
   RE: poucna prica
8.10.2010 12:23:08   
veeseelaa
divno user posted image user posted image user posted image  eh da su bar sve učiteljcie požrtvovane kao ova user posted image

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

(odgovor članu Anoniman)
Neposredna veza do poruke: 133
   RE: poucna prica
8.10.2010 12:25:48   
Mirkica
ja procitah jednu izreku sada na mom FB
"bolje da me mrzis nego da me zalis " i ja se s ovim slazem u potpunosti .


_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

(odgovor članu veeseelaa)
Neposredna veza do poruke: 134
   RE: poucna prica
8.10.2010 12:29:36   
veeseelaa
evo mene sa rajom iz osnovne i učiteljicom, nakon 21 godinu ponovo smo se sreli prije par mjeseci

user posted image

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

(odgovor članu Mirkica)
Neposredna veza do poruke: 135
   RE: poucna prica
8.10.2010 12:30:03   
veeseelaa
ispričavam se morala sam, priča me baš dotakla user posted image

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

(odgovor članu veeseelaa)
Neposredna veza do poruke: 136
   RE: poucna prica
9.10.2010 16:46:53   
jasmin
Nekada davno živio jedan afrički kralj koji je imao jako bliskog prijatelja, prijatelja sa kojim je odrastao. Taj njegov prijatelj imao je naviku da, šta god da se desi u životu, kaže:“To je dobro.“
Jednog dana kralj pođe u lov sa svojim prijateljem. Prijatelj je prethodnno pripremio puške, ali ispostavilo se da jednu pušku nije dobro podmazao. Kad je kralj spazio lovinu i nanišanio, puška se jako trznu, ispade mu iz ruku i opali. Na njegovu žalost, metak mu je otkinuo palac na lijevoj ruci. Prijatelj mirno gledajući šta se dešava i vjeran svojoj navici reče:“To je dobro!“ Na to pobješnjeli kralj urliknu:“Neee!!! To NIJE dobro. To NIJE dobro.“ I naredio da se njegov prijatelj baci u najdublju tamnicu.

Prošla je godina dana, kralj opet krenu u lov. No igrom slučaja, uhvatiše ga ljudožderi, svezaše ga i odnesoše u svoje selo. Skupiše drva, zapališe vatru i prinesoše kolac. I kada dovukoše kralja do vatre, vidješe da mu fali palac. I kako su bili mnogo sujevjerni i nisu jeli nikada čovjeka kome nešto fali, odvezaše kralja i pustiše ga na slobodu.

Kada je došao sebi, poslije susreta sa smrću, kralj se duboko zamisli nad sudbinom i sjeti se svoga prijatelja, koji je već cijelu godinu trunuo u zatvoru. Kralj naredi da se njegov prijatelj istog trenutka pusti na slobodu: „Bio si u pravu. – reče mu- Zaista je bilo dobro što mi je metak otkinuo palac.“
I nakon što mu ispriča za svoju dogodovštinu sa ljudožderima, rasplaka se govoreći:“Osjećam se užasno zbog toga što sam ti napravio, bacajući te u tamnicu.“
„Ne!“ – odgovori prijatelj – „To je dobro!“
„Kako dobro?! Šta tu ima dobro što si proveo godinu dana u zatvoru?!
„Pa da nisam bio u zatvoru, sada bi me jeli ljudožderi.“ – bio je odgovor.


_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

(odgovor članu veeseelaa)
Neposredna veza do poruke: 137
   RE: poucna prica
13.10.2010 19:42:51   
jasmin
Pogledao je na svoj brzinometar: sedamdeset i pet na sat u zoni u kojoj je ograničenje pedeset. Već četvrti put da ga policija zaustavlja u nekoliko mjeseci. Kako baš svaki put kad prekorači brzinu bude odmah zaustavljen? Usporio je i lagahno zaustavio auto, ne baš na zgodnome mjestu. Uostalom, neka saobraćajna policija koja ga je zaustavila brine o gužvi koja bi mogla nastati.Policajac je lagahno prilazio s velikim notesom u ruci.

Čovječe, pa to je komšija; iz iste mahale. Još više se uvukao u svoj mantil. To je gore nego kazna koju će morati platiti. Policajac je uhvatio čovjeka iz vlastite ulice. Čovjeka koji je bio malo nestrpljiv dočepati se kuće nakon dugoga i napornoga dana na poslu. Čovjeka s kojim je sutra trebao ići na utakmicu.

Iskočio je iz auta i prišao policajcu, čovjeku koga je viđao skoro svaki dan ali kojega nikada, do sada, nije vidio u uniformi.

“Đe’s ba! Malo sam zijan što te ovako sretoh…”
“Šta ima?”, odgovori policajac ali bez smješka.
“Izgleda da si me ufatio dok sam žurio kući ženi i djeci…”
“Ja, izgleda.”

Policajac je djelovao nesiguran, dobro je.

“Znaš šta, malo sam se prâvo naradio ovih dana u kancelariji. Eto, malo sam i prekršio koje pravilo, samo jednom.”

Šutnuo je nožnim prstima kamenčić na asfaltu:
“Žena mi reče nešto o roštilju večeras… Kontaš?”
“Kontam, kontam. Ali kontam i da si uvažen u našoj mahali.”

O-o. Ne sluti na dobro. Vrijeme za promjenu taktike.
“Pri kol’ko si me ufatio?”
“Sedamdeset. Možeš li se, molim te, vratiti u auto?”

“Čekaj ba, pogledao sam na brzinometar čim te vidjeh. Jedva da sam išao šezdeset i pet”, činilo se da je laž sve uvjerljivija kako se stjecalo iskustvo kroz kazne.

“Molim te, vrati se u auto.”

Isfrustriran, zavali se u sjedište, zalupi vratima i zabulji se u šoferšajbu. Nije žurio otvoriti prozor na vratima. Minute su prolazile. Policajac je nešto švrljao po papiru. Kako to da nije zatražio vozačku?

Kako bilo, proći će sedmice prije nego što ga ponovno pozdravi kada se sretnu na ulici. Kuckanje po prozoru uzrokovalo je da okrene glavu na lijevo. Policajac stajaše s papirom u ruci. Spustio je prozor tek toliko da se papir može provući. “Fala”, nije mogao skriti ironiju u svome glasu. Policajac se mirno vratio u svoje auto. Gledao ga je u retrovizoru kako odlazi. Odmotao je papir koji dobi. Kolika li je kazna? Ček’, ček’. Šta je ovo? Zezancija? Kazna sigurno nije. Počeo je čitati:

“Dragi moj prijatelju, kćerka mi je imala šest godina kada je poginula. Pretpostavljaš – vozač je vozio preko dozvoljene brzine. Tri mjeseca u zatvoru i onda sloboda. Bio je slobodan otići svojoj kući i zagrliti svoje kćeri; sve tri.

Ja sam imao samo jednu, i morat ću čekati odlazak na Ahiret (drugi svijet) da bih je, ako Bog da, ponovno zagrlio. Hiljadu sam puta pokušao oprostiti tome čovjeku. Svaki put mislim da sam konačno uspjeo to postići. Možda i jesam, ne znam, ali moram to ponovno učiniti jer nisam siguran. Kako bih i bio?! Moli dragoga Allaha za mene. I, molim te, pazi - moj sin je sve što mi je ostalo.”

Okrenuo se na vrijeme da vidi kako policajčev auto odlazi. Gledao je za njim sve dok se ne izgubi iz vida. Ostao je u šoku.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

(odgovor članu jasmin)
Neposredna veza do poruke: 138
   RE: poucna prica
27.10.2010 15:15:22   
maja78 RR
Razbole se konj na farmi i pade u štali pa ostade da tako leži.... Seljak pozove veterinara, on uđe u štalu, pregleda konja, izadje u dvoriste i reče seljaku:
[color=black size=3]- Daj konju ove lekove tri dana, a ako za tri dana ne ustane, moraćemo da ga ubijemo!

To je čulo prase koje se igralo u dvorištu, pa kad seljak dade konju lek, prase ode kod konja i poče ga moliti da ustane ali konj ne ustade.....
Sutradan, opet, čim je seljak dao konju lek, prase otrča kod konja i opet poče da ga moli da ustane, ali konj ne ustade..... Trećeg dana, kada seljak dade konju lek prase ode kod konja i reče mu:

- Ako danas ne ustaneš, doćiće veterinar i ubiće te, te te zato preklinjem da skupis snagu i ustanes....

[color=black size=3]
Konj skupi svu snagu i ustade a malo zatim ode i da radi. Seljak, presrećan, odmah pozva veterinara i povika:
- Ovo je divno! Konj mi je ozdravio! Veceras dodji kod mene na večeru da proslavimo, zaklaću prase!!!!!!!

[color=black size=3]

*N A R A V O U Č E N I J E :*
 NE PRICAJ KAD TE NIKO NISTA NE PITA
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

_____________________________

"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer

(odgovor članu jasmin)
Neposredna veza do poruke: 139
   RE: poucna prica
27.10.2010 15:19:51   
jasmin
Jadno prase...samo je htjelo pomoci...
Ipak ce umrijeti zbog drugarstva i iskrenosti!!!
Meni tuzno ovo naravoucenije!:(

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

(odgovor članu maja78 RR)
Neposredna veza do poruke: 140
   RE: poucna prica
27.10.2010 15:23:17   
Anoniman
IZVORNA PORUKA: jasmin

Nekada davno živio jedan afrički kralj koji je imao jako bliskog prijatelja, prijatelja sa kojim je odrastao. Taj njegov prijatelj imao je naviku da, šta god da se desi u životu, kaže:“To je dobro.“
Jednog dana kralj pođe u lov sa svojim prijateljem. Prijatelj je prethodnno pripremio puške, ali ispostavilo se da jednu pušku nije dobro podmazao. Kad je kralj spazio lovinu i nanišanio, puška se jako trznu, ispade mu iz ruku i opali. Na njegovu žalost, metak mu je otkinuo palac na lijevoj ruci. Prijatelj mirno gledajući šta se dešava i vjeran svojoj navici reče:“To je dobro!“ Na to pobješnjeli kralj urliknu:“Neee!!! To NIJE dobro. To NIJE dobro.“ I naredio da se njegov prijatelj baci u najdublju tamnicu.

Prošla je godina dana, kralj opet krenu u lov. No igrom slučaja, uhvatiše ga ljudožderi, svezaše ga i odnesoše u svoje selo. Skupiše drva, zapališe vatru i prinesoše kolac. I kada dovukoše kralja do vatre, vidješe da mu fali palac. I kako su bili mnogo sujevjerni i nisu jeli nikada čovjeka kome nešto fali, odvezaše kralja i pustiše ga na slobodu.

Kada je došao sebi, poslije susreta sa smrću, kralj se duboko zamisli nad sudbinom i sjeti se svoga prijatelja, koji je već cijelu godinu trunuo u zatvoru. Kralj naredi da se njegov prijatelj istog trenutka pusti na slobodu: „Bio si u pravu. – reče mu- Zaista je bilo dobro što mi je metak otkinuo palac.“
I nakon što mu ispriča za svoju dogodovštinu sa ljudožderima, rasplaka se govoreći:“Osjećam se užasno zbog toga što sam ti napravio, bacajući te u tamnicu.“
„Ne!“ – odgovori prijatelj – „To je dobro!“
„Kako dobro?! Šta tu ima dobro što si proveo godinu dana u zatvoru?!
„Pa da nisam bio u zatvoru, sada bi me jeli ljudožderi.“ – bio je odgovor.




user posted image user posted image user posted image  super

(odgovor članu jasmin)
  Neposredna veza do poruke: 141
   RE: poucna prica
27.10.2010 15:27:46   
maja78 RR
IZVORNA PORUKA: jasmin

Jadno prase...samo je htjelo pomoci...
Ipak ce umrijeti zbog drugarstva i iskrenosti!!!
Meni tuzno ovo naravoucenije!:(


slazem se u potpunosti sa tobom, ali na zalost je udanasnje vrijeme tako


_____________________________

"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer

(odgovor članu jasmin)
Neposredna veza do poruke: 142
   RE: poucna prica
29.10.2010 22:39:12   
Niobe
KAD BIH MOGLA PONOVNO PROZIVETI ZIVOT

od Erme Bombeck



Otisla bih u krevet kad sam bila bolesna umesto pretvaranja da ce se svet prestati okretati ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ruzicas_tu svecu napravljenu poput ruze pre nego sto se otopi u skladistu.

Manje bih pricala i vise slusala.

Pozvala bih prijatelje na veceru cak i ako je tepih umrljan ili je kauc izbledeo.

Pojela bih kokice u ''dobroj'' dnevnoj sobi i manje bih brinula o necistoci ako moji pozele zapaliti vatru u kaminu.

Odvojila bih vreme za slusanje mog dede i lutanju kroz njegovu mladost .

Ne bih nikad insistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred letnjeg dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uredena.

Sela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

Manje bih plakala i smejala se ispred televizora, a vise promatrajuci zivot.

Ne bih nikad kupila nesto samo zato zto je to prakticno, sto se nece videti mrlje ili zato sto ima dozivotnu garanciju.

Umesto sto sam zelela da sto pre prode devet mjeseci trudnoce, cenila bih svaki trenutak i shvatila da je carolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju cuda zivota.

Kad bi me deca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: ''Kasnije. Sada operi ruke pre rucka.'' Bilo bi puno vise "Volim te" umjesto "zao mi je".

Najvise bih, kad bih imala drugu priliku za zivot, cenila svaku minutu, gledala je i zaista videla i nikad se ne bih osvrtala.


< Poruku je uredio maja78 RR -- 31.10.2010 10:52:51 >


_____________________________

♥ Masterpiece - 03.09.2009.♥
Ako već tučete decu, tucite ih bez razloga, jer su svi drugi razlozi gluplji.

(odgovor članu frenkoza)
Neposredna veza do poruke: 143
   RE: poucna prica
31.10.2010 10:25:15   
Mirkica

Zaledjeno  jezero


Dva su se mala prijatelja klizala po zaleđenom jezeru. Bijaše oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propade u vodu. Voda ne bijaše duboka, ali se led počeo stezati.
Drugi je dječak otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode. Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali:
“Kako ti je to uspjelo? Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeli led?”
Uto se oglasio neki starac:
“Ja znam kako je uspio!”
“Kako?” – upitali su ga vatrogasci.
Starac je odgovorio:
“Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.”

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

(odgovor članu Niobe)
Neposredna veza do poruke: 144
   RE: poucna prica
31.10.2010 10:30:11   
jasmin

IZVORNA PORUKA: Mirkica


Zaledjeno  jezero


Dva su se mala prijatelja klizala po zaleđenom jezeru. Bijaše oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propade u vodu. Voda ne bijaše duboka, ali se led počeo stezati.
Drugi je dječak otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode. Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali:
“Kako ti je to uspjelo? Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeli led?”
Uto se oglasio neki starac:
“Ja znam kako je uspio!”
“Kako?” – upitali su ga vatrogasci.
Starac je odgovorio:
“Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.”



Ne znam koliko je prica istinita,ali cinjenica je da je ovo podebljano jako bitno.Od koliko namjera covjek odustane kada mu neko poljulja moral?!

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

(odgovor članu Mirkica)
Neposredna veza do poruke: 145
   RE: poucna prica
31.10.2010 10:42:18   
Anoniman
"Sladoled i prokletstvo predrasuda"
 
 
 
Dogodilo se to jednog dana, davno, u doba kada se sladoled nije mogao jesti baš svaki dan.
Desetogodišnji dječak je ušao u hotelski restoran i sjeo za stol.
Konobarica je stavila čašu vode ispred njega.
“Koliko košta sladoledni kup?”, pitao je.
“Pedeset centi”, odgovorila je ona.
Dječak je izvukao novčiće iz džepa i prebrojao ih.
”Koliko onda košta obična porcija sladoleda?”.
“Trideset pet centi”, odgovorila je nestrpljivo konobarica. "Čuj, hoćeš li sladoled ili nećeš?"
“Uzeti ću običan sladoled, hvala”, reče dječak pocrvenjevši.

Konobarica je donijela sladoled, stavila račun na stol i otišla ne pogledavši ga. Dječak je pojeo sladoled, platio na kasi i otišao.
Kada se konobarica vratila, počela je plakati dok je brisala stol.
Tamo, uredno poslagano pored prazne zdjele od sladoleda, stajalo je dvadeset pet centi.
On nije uzeo sladoledni kup, jer nije imao dovoljno novaca da bi joj ostavio napojnicu.

(odgovor članu jasmin)
  Neposredna veza do poruke: 146
   RE: poucna prica
31.10.2010 10:48:34   
Anoniman
"Kako je malome ime"
 

Kad je došlo vrijeme da dadnu ime svom prvorođencu, muž i žena su se počeli svađati. Ona je htjela da nosi ime njezinog oca; on je htio da nosi ime njegovog oca. Naposljetku su se utekli rabinu da sredi njihov spor.

"Kako se zvao tvoj otac?", upita rabin supruga.
"Abijah".
Kako se zvao tvoj otac?", upita ženu.
"Abijah".
"U čemu je onda problem?", reče zbunjeni rabin.

"Vidite rabine", reče žena, "moj je otac bio znanstvenik, a njegov konjokradica. Kako mogu dopustiti da moj sin nosi ime takva čovjeka?"


Rabin je o tome ozbiljno razmišljao, jer je problem bio delikatan. Nije htio da se jedna strana osjeća pobjednikom, a druga gubitnikom. Napokon reče:

"Savjetujem vam da učinite ovo. Dajte djetetu ime Abijah. Tada čekajte i vidite hoće li postati znanstvenik ili konjokradica, i znat ćete čije ime nosi".



(odgovor članu Anoniman)
  Neposredna veza do poruke: 147
   RE: poucna prica
31.10.2010 11:01:43   
Anoniman
Postoji li grijeh??
 
 
 
Prije petnaest godina došao sam kući i ostao kod kuće tri tjedna. Cijelo sam vrijeme bio potišten i zlovoljan. ... Prve sam noći spavao u komorici; katkad bih se u noći probudio i u mraku vidio kako je majka ustala iz kreveta i sjedila za stolom. Sasvim mirno kao da spava ... Pažljivo sam slušao i razabrao da to nije disanje u snu, nego s mukom zatomljeno jecanje.
Preselio sam se pod krov na sijeno. ... Namjestio sam ležaj u sijenu, a stol sam postavio kraj vrata. ... Mrzovoljan, potišten i u crnim brigama pisao sam tada svoje prve ljubavne priče. ...

 
Jednom sam poželio crnu kavu. Ne znam kako mi je došla ta misao; zaželio sam je. Možda samo zato što sam znao da ni kruha nema u kući, a kamoli kave. Čovjek u svojoj rastresenosti zloban je i nemilosrdan. Majka me pogledala velikim plahim očima i nije odgovorila. Dosadan sam sebi i zlovoljan, bez riječi i pozdrava vratio sam se u potkrovlje da pišem...
 
Čuo sam tihe korake na stepenicama. Dolazila je majka; penjala se polako i oprezno, u ruci je nosila šalicu kave. Sada se sjećam da nikad nije bila tako lijepa kao u tome trenutku. Kroz prozor je koso sijao pramen podnevnog sunca ravno majci u oči; bile su krupnije i bistrije, sva nebeska svijetlost blistala je iz njih, sva blagost i ljubav nebeska. Usne su se smiješile kao u djeteta koje donosi radostan dar.
A ja se osvrnuh i rekoh zlobnim glasom:
"Ostavi me na miru! Sada mi ne treba!"
 
Još nije bila na vrhu stepenica; vidio sam je samo do pojasa. Kad je čula moje riječi, nije se ni pomakla, samo joj je ruka u kojoj je držala šalicu zadrhtala. Gledala me je prestrašeno, svjetlost u očima je umirala.
Od stida mi krv udari u lice, hitrim koracima pošao sam prema njoj.
 
"Dajte majko!"
 
Bilo je prekasno; svjetla više nije bilo u njenim očima, ni osmijeha na njezinim usnama.
Popio sam kavu i tješio se:
"Navečer ću joj reći onu riječ, onu ljubaznu riječ koju je očekivala njezina ljubav..."
Nisam joj rekao ni naveče, ni drugi dan, a ni na rastanku.

IVAN Cankar(Soljica kafe)

< Poruku je uredio MarinaDK -- 31.10.2010 11:03:34 >

(odgovor članu Anoniman)
  Neposredna veza do poruke: 148
   RE: poucna prica
31.10.2010 11:57:56   
Mirkica
Marina ova pricao majci i kahvi me pravo dirnula user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

(odgovor članu Anoniman)
Neposredna veza do poruke: 149
   RE: poucna prica
31.10.2010 12:05:51   
Anoniman
IZVORNA PORUKA: Mirkica

Marina ova pricao majci i kahvi me pravo dirnula user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image


I mene, ponekad covjek ne konta koliko jedna rijec moze zla napraviti, a isto toliko i dobra uraditi

(odgovor članu Mirkica)
  Neposredna veza do poruke: 150
Stranica:   <<   < Prethodna stranica  4 5 [6] 7 8   Sljedeća stranica >   >>
Stranica: <<   < Prethodna stranica  4 5 [6] 7 8   Sljedeća stranica >   >>
Idi na:








Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, šta bi uradili?

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *