| 
				  Amelaa RR ->  RE: Prezime?  (3.4.2010 12:46:53)
			   | 
			 
	        
			   
		          
				   IZVORNA PORUKA:  Mirkica      A sto se tice prezimena evo kako  to se objasnjava u islamu , da se neki nebi pravili pametni i  da  nemisle da je ispravno samo ono sto oni kazu  i  rade....mlao  je podugo  al vrijedi procitati       Da dodam nas je nazalost nasa tardicija  daleko odgirala od nase vjere nek nam se Allah smiluje ...            Prezime  žene nakon udaje Pitanje: Da li je dozvoljeno ženi po islamskim  propisima da prilikom udaje uzme uz svoje i muževo prezime, pa da tako  ubuduće ima dva prezimena? Odgovor: Jedna od stvari u kojoj se muslimani  slijepo povode za nevjernicima je davanje prava ženi na odabir  prezimena - svog i muževog zajedno ili samo muževog- prilikom sklapanja  bračnog ugovora. Prezime, kao što je poznato, označava porijeklo i  pripadnost nekoj skupini, ocu ili plemenu, zato je neprihvatljivo i  nelogično da neko prisvaja nečije prezime ili se zove tuđim prezimenom.  Allah, dželle šanuhu, je objavljivanjem ajeta: Zovite ih po  očevima njihovim - sura ElAhzab, 4. - dokinuo i zabranio  bilo kakav vid pripisivanja djece osobama koje nisu njihovi pravi  roditelji, npr. Zejd ibn el-Hariseta, kojeg je Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, posvojio prije poslanstva, su zvali Zejd  sin Muhammedov. Zabrana je potvrđena i vjerodostojnim hadisima. Rekao  je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko bude prizivao porijeklo  plemenu koje nije njegovo, neka sebi pripremi mjesto u vatri." (Hadis su  zabilježili Buharija i Muslim). U drugoj predaji istog hadisa se kaze:  "Allah je prokleo onoga ko se zove po čovjeku koji mu nije otac.")   Da  li je ženi dozvoljeno da preuzme muževo prezime?    Odgovor:  Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika,  Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu i sve ashabe.  Muslimanki nije dozvoljeno da preuzme prezime svoga supruga. Ova  zabrana je u Šerijatu okarakterisna kao ogavno djelo. Zapravo, ovaj  običaj uveli su neki muslimani u ovim posljednjim stoljećima slijepo se  povodeći za nevjernicima. Ovakav običaj nije bio poznat među prvim  generacijama islama, pa čak ni kod predislamskih Arapa. Žena ne samo da  ima pravo da zadrži svoje prezime, već joj je i zabranjeno da se odriče  svoga originalnog identiteta, jer osoba se nikada ne može odvojiti od  svoga porijekla i predaka, tj. genetski je vezana za svoje prethodnike.  Allah Uzvišeni je dao da se krvna veza se ne može ničim poništiti, pa  zato nije razumno da verbalno negiramo nešto od čega se ne možemo  odvojiti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Neka Allah  prokune onoga ko se pripiše nekom drugom ocu mimo svog oca." (Ahmed i  dr.) Žena koja preuzima prezime svoga supruga, prije svega, negira svoje  originalno porijeklo i pripisuje se predacima koji nemaju nikakve veze  sa njenim rodoslovljem. Stoga je to lažno pripisivanje kojeg je Allahov  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u svojim riječima.  Pogledajmo ostale hadise na ovu tematiku koji su jasni poput svjetlosti  dana: 1. Svaki čovjek koji se bude pripisivao nekom drugom ocu mimo  svog, a on to svjesno čini, postao je nevjernik. Onaj ko se bude pozivao  na ono što mu ne pripada, nije od nas i neka sebi pripremi mjesto u  Vatri. Onaj ko čovjeka nazove nevjernikom ili mu kaže da je Allahov  neprijatelj, a ustvari nije tako, nevjerstvo će se na njega vratiti.  Neće čovjek drugoga optužiti za grješništvo ili nevjerstvo, a da se neće  na njega vratiti, ukoliko tako ne bude. (ElBuhari) 2. Ko se bude  pozivao na drugog oca, a zna da nije njegov otac, Džennet mu je  zabranjen. (Ebu Davud, En-Nesai, Ibn Madže) 3. Ko se bude pozivao na  drugog oca ili drugog (robo)vlasnika, neka je na njega Allahovo  prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. (Ahmed, El-Buhari, Muslim,  Ebu Davud, EnNesai) 4. Ko se pripiše drugom ocu mimo svoga, zabranjen  mu je miris Dženneta. (Zevaid Ibn Madže od El-Busirija) 5. Najveća  laž je da se čovjek pripiše nekim drugim roditeljima mimo svojih.  (El-Haraiti u Mesavi'ul-ahlak od Ibn Omera) '. U nevjerstvo spada da  se čovjek odriče svog porijekla, pa makar malo bilo, ili da se poziva  na porijeklo koje ne poznaje. (El-Bezzar od Ebu Bekra, r.a.) (Sve  predaje su u knjizi Kenzul-ummal fi suneni el-aqvali vel-ef'al, 214)  (Kufr/ nvjerstvo koje se spominje u hadisima odnosi se na mali kufr, a  ne na onaj koji izvodi iz vjere) Najveći dokaz za zabranu uzimanja tuđeg  porijekla je ajet kojeg je Allah, Azze ve Dželle, objavio povodom Zejda  f. Hariseta kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posinio, pa  su ga počeli zvati Zejd b. Muhammed (Zejd sin Muhammedov). Zatim je  Allah objavio ajet u kome se kaže: Zovite ih po imenima očeva njihovih,  jer je to pravednije kod Allaha. A ako ne znate njihove očeve, onda su  to vaša braća u vjeri i vaši štićenici. Niste griješni u onome što ste  nehotice učinili, ali ste griješni u onome što vaša srca namjerno učini.  Allah oprašta i samilostan je. (El-Ahzab, 5) Znači, iako su znali ime  Zejdovog originalnog oca, pripisivali su Zejda Muhammedu, sallallahu  alejhi ve sellem. Isto se odnosi na one žene koje ostave prezimena  svojih očeva i predaka, a prihvate tuđa. Također, nije dozvoljeno da  usvojeno dijete primi prezime svog usvajača. Postoji još jedna sumnja  kojom se mnogi služe, a to je da prilikom sklapanja braka spoje svoje i  muževo prezime.  Nema nikakve razlike između potpunog i djelimičnog  odricanja od vlastitog prezimena, jer je propis zabrane važeći i općenit  za obje okolnosti. Također, niko se ne može u ovom pogledu danas  pravdati prisilom, jer konvencionalni zakoni dopuštaju da žena zadrži  svoje prezime i sačuva sva prava koji slijede iz bračnog ugovora. Allah  Uzvišeni najbolje zna.         IZVORNA PORUKA:  mama75      Kada sam se udala ja sam ostavila  svoje prezime i dodala muzevo. A onda kada sam rodila, bila sam jako  tuzna jer ja i moja kcerkica nemamo isto prezime. Mislim da je ovo  negiranje pripadnosti muzevoj porodici malo glupo. Pa ja nosim prezime  moga oca - sta da se moja mama trudila da me otudji od te porodice??? Po  meni je bitan neki ljudski odnos. Ako te muzevi roditelji prihvate, ako  su normalni prema tebi, ne vidim razlog tog nekog budalesanja i  gledanja kome ce se prvo otici i sl. Ja naravno da vise volim svoje  roditelje, svekrvu nikad nisam zovnula "mama" nego ili imenom ili  "nana", ali sam se uvijek trudila da imam s njom normalan odnos, mozda  ne kao da mi je majka, ali eto, kao sa nekom tetkom. I onda je i ona  prema meni uvijek bila super. Mozda je ona bila izuzetna zena, ali  zaista ja sam se njoj mogla pozaliti i na mog muza, cak ga je i ona  znala "naruziti" ako nesto on nije fer prema meni. Vidim koliko meni  znaci sto je moj muz ovako fin prema mojim roditeljima, stvarno ih voli i  postuje, a da ne govorim kako sam sretna sto se super slaze sa mojom  sestrom i zetom. Njegova sestra je malo na svoju ruku, ali ja se zbog  ovog njegovog odnosa sa mojom porodicom trudim da se i s njom cesto  vidimo i ponekad presutim ako mi sta zasmeta s njene strane. U principu:  KOLIKO DAJES TOLIKO I DOBIJES!!! Uz naravno izuzetke, ako se bas radi o  nekim "slucajevima" . A ja vam inace vazim za veliku jezikaru i nekad  cak znam i mojim roditeljima odbrusiti. Za neke stvari se vrijedi  potruditi i mislim da ti se onda 100x vise vrati, narocito ljubav i  ljdskost.            
				  
	           | 
	         
	         
	           
			  	   | 
	         
		   
		 | 
	   
	 	  
	 |