RE: Moja priča o dojenju! (Puna verzija)

Forum >> [Beba] >> Dojenje i dodavanje



Poruka

Ramona11 -> RE: Moja priča o dojenju! (7.12.2012 13:36:13)

Samo da vas pitam smijem li ovdje prenijeti link s drugog portala ili kopirati o jednoj jako dirljivoj prici vezanoj za dojenje?
Nikad se nisam toliko isplakala citajuci neciju pricu.



djoisa -> RE: Moja priča o dojenju! (7.12.2012 14:03:09)

mislim da mozes kopirati pricu i na navesti izvor



Ramona11 -> RE: Moja priča o dojenju! (7.12.2012 14:07:02)

Navest cu samo link do price jer mi nece oznaciti da kopiram.

http://superbeba.com/dojenje/moja-pria-o-dojenju/1549-prica-o-dojenju-9-izuzetna

Stvarno je izuzetna prica, vrijedi odvojiti malo vremena i procitati.



Mrgica -> RE: Moja priča o dojenju! (7.12.2012 14:23:12)

Ova zena je heroj.Bas kao sto rece Ramona 11 izuzetna prica,izuzetna zena, suze su mi same potekle.Zaista toliko snage i hrabrosti moze samo da ima majka.[sm=bravo.gif]



kaktuscic -> RE: Moja priča o dojenju! (7.12.2012 14:34:08)

Divna majka! Svaka joj cast! Ovu je prica koju trebaju cuti sve buduce majke!



lisajackus -> RE: Moja priča o dojenju! (10.12.2012 4:31:29)

Zaista toliko snage i hrabrosti moze samo da ima majka

_______________________________________________
WoW gold|diablo 3 gold|diablo 3 gold Kaufen



lisajackus -> RE: Moja priča o dojenju! (10.12.2012 4:32:13)

I ako je moja malena dojila samo 1 mjesec zna šta je DODA i stalno ljubi moje dojke i sa njima se igra kad je uzmem u naručje, zbog toga sam jak sretna




_______________________________________________
http://www.mmoggg.de/|WoW gold|diablo 3 gold



Dz3ni -> RE: Moja priča o dojenju! (10.12.2012 11:51:15)

Ovo je najljepša priča o dojenju koju sam pročitala, suze su mi same krenule. [sm=smiley19.gif][sm=bravo.gif] Svaka čast ovoj mami, trebalo je puno snage da se sve ovo pregura.



mrkusica -> Moja priča o dojenju! (30.12.2012 23:18:11)

Pozdrav svima!Ja sam nova na forumu,ali imam snažnu želju da podijelim sa svima svoju priču o dojenju i da mamama skrenem pažnju na to da samo znači samo 2% žena ne mogu dojiti svoje bebe,sve druge mogu [sm=smiley1.gif]
Porodila sam se prije 3 mjeseca.Imam relativno malene grudi (vidjećete zbog čega ovo napominjem[sm=smiley26.gif] u glavi mi je pred porođaj bilo samo da dojim bebu.
I porodim se ja [sm=bravo.gif] U bolnici niko da pokaže kako se to radi,a ja sam mislila da znam i znala sam.Donijeli su mi bebu a ja kao da sam dojila cijeli život,hop na siku i ona kao nešto sisa,žvaće...Uglavnom je spavala,ŠTO BEBE I RADE NAKON POROĐAJA-SPAVAJU JER ODMARAJU OD ČITAVOG PROCESA!
Dođem kući,kod kuće me čekaju baka,mama,svekrva i ostali.Ove tri odmah rekoše da bebu probudim na svaka 2-3 sata.I ja to uradim [sm=smiley3.gif] O,bože kada se sjetim.Dijete plače i plače i plače,od 1h do 6h ujutro.Ništa nije pomagalo,a da sisa ni sekunde.Pomislih nemam dovoljno mlijeka.[sm=smiley13.gif] Sva u suzama odem i napravim AD.Dajem bebi a meni suze kapaju na nju,to sam tako teško podnijela.ALI...kupila sam staklenu NUK-ovu flašicu,ona na dudi ima rupicu na bočnoj strani.Vidim kako beba sisa,količina mlijeka je ista u bočici a sisa već 15-ak min.Ne razumijem ništa.Beba je zaspala posle popijenih 10mL,a napravila sam 90.Kasnije pokušam da se izdojim,kad IMA MLIJEKA. [sm=zmeden.gif] To joj dam na bočicu,popi sve.Stvar je bila u bočici,jer rupica treba da bude na nepcu a ona dok je pila AD,ja sam pogrešno okrenula bočicu,tako da joj je na jeziku bila rupica te ništa nije mogla izvući [sm=bravo.gif] Samo je cuclala.
Nastavljam sa dojenjem...ragade,krvarenje,krastice...ali ja guram naprijed.Stisnem zube i pustim je čak da sisa a da ne vuče mlijeko.Plačem dok sisa ali neću prestati!Pošto je beba,ona sisa uvijek i na svaki minut,plače jer je beba,malo jede jer je beba,stalno je na sisi JER JE BEBA!Sve ovo sam samo ja znala i osjećala da sam na pravom putu.
Kad,eto ti moje mame,vidi beba plače,kaže ne valja ti mlijeko,nije jako.[sm=smiley11.gif] MAJČINO MLIJEKO NE MOŽE DA NE VALJA,ONO JE UVIJEK ISTO KOD SVAKE ŽENE,ZNAČI ZDRAVO!!! Eto ti i svekrve,kaže imaš li mlijeka dovoljno.NE MOGU GRUDI BITI KAO LUBENICE JER JE BEBA MALA I IMA MLIJEKA KOLIKO NJOJ U TOM UZRASTU TREBA!!!E da,malene grudi.Zaboga zar mogu imati mlijeka?!E pa danas se stide svi oni koji su u to sumnjali jer moje žgepče samo ručka moje mlijeko i raste.
Danas...nema ragada,nema bola,ima samo mlijeka [sm=smiley1.gif] A mi i dalje ručkamo kada god hoćemo i koliko hoćemo.
Poenta je IZDRŽATI i bol i sugestije "stručne komisije" [sm=jezicek.gif],SLUŠATI samo sebe i bebu,UŽIVATI u dojenju JER SAMO 2% ŽENA NE MOŽE DOJITI!
Pozdrav svima [sm=smiley17.gif]





sukibajro -> RE: Moja priča o dojenju! (30.1.2013 15:36:39)

Bas lijepa prica, sva sam se najezila.



Angie84 -> RE: Moja priča o dojenju! (15.3.2013 22:34:03)

Vidim da odavno niko nije pisao na ovu temu. Pa da malo osvjezim. Kao i Visnja RR imam male grudi, ali naravno to nema veze sa kolicinom mlijeka. Rodila sam sincica prije 5 i po mjeseci i iskljucivo doji. Naime, kada sam skontala da sam trudna odlucila sam da cu dojiti i, mislim, da je tu bilo odradjeno vec 50% posla. I, naravno, odlucila sam da nikoga necu slusati, tj. ko god pita iams li mlijeka ili je li dovoljno ili nije jako i te gluposti, stavljam na IGNORE.
Pocela sam dojiti vec u porodjajnoj sali, trazila ga, oni mi ga dali, cak ga nisam skinula sa sike i dok su mi sili epi.
Ali da je bilo lako na pocetku, nije. Bolilo je...ali sam naizmjenicno davala sike, a onu koja odmara mazala sam onom kremicom za bradavice iz DM-a. U pocetku sam mu njezno otvarala usta, i malo izvrtala donju usnicu da nauci lijepo uhvatiti siku. I tako vec 5 i po mjeseci. Raste i lijepo napreduje. I slazem se sa Visnjom....MAJCINO MLIJEKO JE NAJBOLJE I NEMA SLABOG ILI NEDOVOLJNOG, ili sta ja znam sta sve narod ne izmisli. Sto priroda napravi nema dalje.



2strawberry -> RE: Moja priča o dojenju! (3.1.2014 10:37:09)

Ramona, pricu o dojenju koju si postavila je prica koju bi svaka majka i buduca majka trebala procitati. Dok sam citala, uz bujicu suza, tacno sam se postidila da sam zbog perioda ragada, bolnih grudi i malih temperaturica bila na rubu da se slomim, a za one zene koje svjesno svojoj bebi uskrate dojenje jer ce im se "sise objesiti" ili su umorne i mrsko im se buditi, nemam rijeci. Osim sto bebi uskrate najzdraviju hranu, niti ne znaju kakav osjecaj uskracuju same sebi - kada me maleni gleda onim nevinim okicama dok je na sisi, i halapljivo guta kao da sutra ne postoji, dok rukicom zamahuje i cuva da mu je ne bi otela, istopim se svaki put iznova. Kad pomislim koliko sam skepticna bila prvih par dana, i koliko sam puta dala aptamil jer sam mislila da nemam mlijeka i da mu nije dovoljno i da je gladan, sada zahvaljujem Bogu da se nije navikao i da je ipak zelio i naucio sisati.



irenaSA -> RE: Moja priča o dojenju! (13.12.2014 14:10:51)


IZVORNA PORUKA: Ramona11

Navest cu samo link do price jer mi nece oznaciti da kopiram.

http://superbeba.com/dojenje/moja-pria-o-dojenju/1549-prica-o-dojenju-9-izuzetna

Stvarno je izuzetna prica, vrijedi odvojiti malo vremena i procitati.



Ostala sam zatečena hrabrošću i požrtvovanošću ove majke...

Sa malo sjete i tuge prisjetila sam se svog dojenja sa prvim djetetom i šta sam sve prošla da bi moja Sara odrasla u zdravu i jaku djevojčicu.
Imala sam skoro pa savršenu bliznačku trudnoću, curica i dječak...Radovali smo se svakom novom danu milkeći i pjevajući našim ptićima u tibi te smišljajući šta ćemo sve raditi i kako se zabavljati kada se rode...Bili smo najsretnija porodica na svijetu...niko i ništa nije mogao omesti našu idilu slatkog iščekivanja...Ali sudbina, život i Bog donijeli su nam teško i bolno iskušenje...U 28 nedjelji trudnoće dječak je dobio proširenu moždanu komoru...nije bilo ništa strašno no ja sam to jako teško i stresno prihvatila...Na porodu...prirodnim putem...naš dječak izgubio je bitku sa životom..Moja hrabrost i istrajnost pomogli su mojoj curici da sretno dođe na svijet koja se rađala neposredno nakon njega 4 minute i čiji je život nakon peti i po sati uveliko bio ugrožen...
Onoga trenutka kada sam začula njen plač u meni je odzvonila sva bol i znala sam da ono malo snage koju imam moram utrošiti na to malo mirisno klupko koje nije bilo svjesno svega što se desilo i što se dešava...
Svoju curicu neposredno nakon bolnog i teškog operativnog zahvata i anestezije uzimam...duša mi se cjepa na komade ali gutam i krijem suze od tih mutnih okica kao da ima 20 i kusur godina pa će me pitati majko moja šta ti je...Curica je odmah prihvatila siku i nejako počela vući...Dolazi sestra i pokazujem mi nešto pravilnije kako ću je staviti na grudi...Infuzije i lijekovi su jaki skoro sam pa drogirana...strah me je da djetetu ne naškodi...moja mrvica ima 3 kg i 250 gr. Pitam sestru mogu li zovnuti psihijatra da mi isključi terapiju...svjesna sam svega i sama ću se zarad svog drugog djeteta izboriti s svojim bolom...ona odgovara pa ti nemaš mlijeka odmah kad dođeš kući kupi Aptamil..mi je ovdje hranimo...Bila sam upornija...pa šta ako nemam mlijeka...želim svoje dijete na prsima...pa taman kad ništa ne bi sikila...Na svoju odgovornost i uz potpis izlazim kući...Cijelo vrijeme boravka dojila sam svoju curicu i nisam dala da je od mene nose...Tijelo mi se lomi u duši i glavi mi je košmar ali mene neka sila...neki instinkt vuče naprijed i usmjerava na moju ljepoticu da joj ugodim, da joj je lijepo i da se osjeti sretno i zaštićeno.
Presvlače je na krevetu, na starom sarajevskom Gak-u...kako je trucka sestra curica bljucnu žućkastu tečnost...ooo pa vidi kolostrum...ali nemoj se zanositi...nemaš ti ni približno mlijeka koliko njoj treba govori...Kada smo došli kući ista priča porodice se nastavila...a svi su bili tu da pomognu...23 dana trajala je moja borba da iz mojih grudi izađe kapljica mlijeka. 23 dana njihove upornosti i nutkanja bebi ad flašica...mentalnog terorisanja da sam nasikirana i istraumirana i da to mlijeko btw kojeg nemam škodi mom djetetu...23 dana nisam mogla jesti a tjerala sam se nasilu do povraćanja...samo da bih svom djetetu obezbijedila siguran početak...23 nisam pila propisanu terapiju i smršala sam ravnih 30 kg...Bila sam duh koji se prikazivao i živio samo za svoju malenu...držala sam je 20 sati na dojkama a preostala 4 ispumpavala se do krvi i plakala...
23 dan mlijeko je nadošlo...kanalići na dojkama nisu bili dovoljno prohodni pa je curica trebala jače sisati ali nije htjela jer je bila naviknuta na flašicu...8 mjeseci je dojila...i nastavila bih da od svega proživljenog nisam dobila pad imuniteta i tešku upalu pluća...dojenje je trebalo prekinuti samo na 10-tak dana unutar kojih sam se i do 5 puta ispumpavala da bih nastavila...no jednog jutra u grudima ničega nije bilo ali bukvalno niti kapljice...samo tako...preko noći...
Curica je nastavila da doji praznu siku....zabave radi ili utjehe ko bi znao...no ostale smo tako još punih mjesec dana...uživale smo pa makar i bez mlijeka...potajno sam se nadala da će nadoći ali ništa...
Sada, nepuna tri mjeseca imamo drugu bebu...prvi put kada sam svog sina stavila na grudi gadljivo je izbacio bradavicu...prepala sam se...još uvijek smo bili u bolnici pa sam jedva čekala da dođemo kući...bila sam malo mudrija, svjesnija i iskusnija...u dogovoru s mm ostali smo neko vrijeme izolirani od porodice...da bebu su svi vidjeli ali sam dalje željela sama...jeste da sam se ubila od nespavanja, dojenja, kuhanja, pranja i igranja sa starijim djetetom...Komentari su ostali na tel. pozivima...ipak ti njemu napravi bočicu...pomršav je...
Dani doji već treći mjesec...samo siku...bez vode i čaja...Aptamil i flašicu koju je mm kupio odmah smo poklonili...Ponosna sam na svoje grudi iz kojih sada lije mlijeko...Moj mališa je sa dva mjeseca imao 7 200 gr. a rođen je sa 3 800 gr.
Priču o dojenju ćemo podijeliti akBd za koji mjesec...




almondray -> RE: Moja priča o dojenju! (22.2.2015 16:59:12)


IZVORNA PORUKA: irenaSA


IZVORNA PORUKA: Ramona11

Navest cu samo link do price jer mi nece oznaciti da kopiram.

http://superbeba.com/dojenje/moja-pria-o-dojenju/1549-prica-o-dojenju-9-izuzetna

Stvarno je izuzetna prica, vrijedi odvojiti malo vremena i procitati.



Ostala sam zatečena hrabrošću i požrtvovanošću ove majke...

Sa malo sjete i tuge prisjetila sam se svog dojenja sa prvim djetetom i šta sam sve prošla da bi moja Sara odrasla u zdravu i jaku djevojčicu.
Imala sam skoro pa savršenu bliznačku trudnoću, curica i dječak...Radovali smo se svakom novom danu milkeći i pjevajući našim ptićima u tibi te smišljajući šta ćemo sve raditi i kako se zabavljati kada se rode...Bili smo najsretnija porodica na svijetu...niko i ništa nije mogao omesti našu idilu slatkog iščekivanja...Ali sudbina, život i Bog donijeli su nam teško i bolno iskušenje...U 28 nedjelji trudnoće dječak je dobio proširenu moždanu komoru...nije bilo ništa strašno no ja sam to jako teško i stresno prihvatila...Na porodu...prirodnim putem...naš dječak izgubio je bitku sa životom..Moja hrabrost i istrajnost pomogli su mojoj curici da sretno dođe na svijet koja se rađala neposredno nakon njega 4 minute i čiji je život nakon peti i po sati uveliko bio ugrožen...
Onoga trenutka kada sam začula njen plač u meni je odzvonila sva bol i znala sam da ono malo snage koju imam moram utrošiti na to malo mirisno klupko koje nije bilo svjesno svega što se desilo i što se dešava...
Svoju curicu neposredno nakon bolnog i teškog operativnog zahvata i anestezije uzimam...duša mi se cjepa na komade ali gutam i krijem suze od tih mutnih okica kao da ima 20 i kusur godina pa će me pitati majko moja šta ti je...Curica je odmah prihvatila siku i nejako počela vući...Dolazi sestra i pokazujem mi nešto pravilnije kako ću je staviti na grudi...Infuzije i lijekovi su jaki skoro sam pa drogirana...strah me je da djetetu ne naškodi...moja mrvica ima 3 kg i 250 gr. Pitam sestru mogu li zovnuti psihijatra da mi isključi terapiju...svjesna sam svega i sama ću se zarad svog drugog djeteta izboriti s svojim bolom...ona odgovara pa ti nemaš mlijeka odmah kad dođeš kući kupi Aptamil..mi je ovdje hranimo...Bila sam upornija...pa šta ako nemam mlijeka...želim svoje dijete na prsima...pa taman kad ništa ne bi sikila...Na svoju odgovornost i uz potpis izlazim kući...Cijelo vrijeme boravka dojila sam svoju curicu i nisam dala da je od mene nose...Tijelo mi se lomi u duši i glavi mi je košmar ali mene neka sila...neki instinkt vuče naprijed i usmjerava na moju ljepoticu da joj ugodim, da joj je lijepo i da se osjeti sretno i zaštićeno.
Presvlače je na krevetu, na starom sarajevskom Gak-u...kako je trucka sestra curica bljucnu žućkastu tečnost...ooo pa vidi kolostrum...ali nemoj se zanositi...nemaš ti ni približno mlijeka koliko njoj treba govori...Kada smo došli kući ista priča porodice se nastavila...a svi su bili tu da pomognu...23 dana trajala je moja borba da iz mojih grudi izađe kapljica mlijeka. 23 dana njihove upornosti i nutkanja bebi ad flašica...mentalnog terorisanja da sam nasikirana i istraumirana i da to mlijeko btw kojeg nemam škodi mom djetetu...23 dana nisam mogla jesti a tjerala sam se nasilu do povraćanja...samo da bih svom djetetu obezbijedila siguran početak...23 nisam pila propisanu terapiju i smršala sam ravnih 30 kg...Bila sam duh koji se prikazivao i živio samo za svoju malenu...držala sam je 20 sati na dojkama a preostala 4 ispumpavala se do krvi i plakala...
23 dan mlijeko je nadošlo...kanalići na dojkama nisu bili dovoljno prohodni pa je curica trebala jače sisati ali nije htjela jer je bila naviknuta na flašicu...8 mjeseci je dojila...i nastavila bih da od svega proživljenog nisam dobila pad imuniteta i tešku upalu pluća...dojenje je trebalo prekinuti samo na 10-tak dana unutar kojih sam se i do 5 puta ispumpavala da bih nastavila...no jednog jutra u grudima ničega nije bilo ali bukvalno niti kapljice...samo tako...preko noći...
Curica je nastavila da doji praznu siku....zabave radi ili utjehe ko bi znao...no ostale smo tako još punih mjesec dana...uživale smo pa makar i bez mlijeka...potajno sam se nadala da će nadoći ali ništa...
Sada, nepuna tri mjeseca imamo drugu bebu...prvi put kada sam svog sina stavila na grudi gadljivo je izbacio bradavicu...prepala sam se...još uvijek smo bili u bolnici pa sam jedva čekala da dođemo kući...bila sam malo mudrija, svjesnija i iskusnija...u dogovoru s mm ostali smo neko vrijeme izolirani od porodice...da bebu su svi vidjeli ali sam dalje željela sama...jeste da sam se ubila od nespavanja, dojenja, kuhanja, pranja i igranja sa starijim djetetom...Komentari su ostali na tel. pozivima...ipak ti njemu napravi bočicu...pomršav je...
Dani doji već treći mjesec...samo siku...bez vode i čaja...Aptamil i flašicu koju je mm kupio odmah smo poklonili...Ponosna sam na svoje grudi iz kojih sada lije mlijeko...Moj mališa je sa dva mjeseca imao 7 200 gr. a rođen je sa 3 800 gr.
Priču o dojenju ćemo podijeliti akBd za koji mjesec...



[sm=smiley31.gif] bas si me rastužila. Nisam znala da je tako bolno krenulo tvoje majčinstvo.



loptica7 -> RE: Moja priča o dojenju! (22.2.2015 20:26:40)

Irena svaka čast na upornosti i strpljenju. Pored svega što se dogodilo hrabro si se borila za svoju curicu. [sm=bravo.gif][sm=bravo.gif][sm=bravo.gif]



irenaSA -> RE: Moja priča o dojenju! (23.2.2015 9:17:10)

[sm=smiley31.gif]



rose 87 -> RE: Moja priča o dojenju! (23.2.2015 13:21:27)

irenaSa svaka cast,zao mi je zbog gubitka koji si dozivjela ali tvoja djevojcica je sretna sto ima tako hrabru mamu,sa djecakom ti zelimo jos puno mjeseci uspjesnog i sretnog dojenja



vortex RR -> RE: Moja priča o dojenju! (16.3.2019 12:07:05)

Drage nove mame, da li bi neka od vas podijelila svoju pricu o dojenju. Ja sam imala bas mnogo problema i rado cu napisati svoje iskustvo



Stranica: <<   < Prethodna stranica  1 2 3 4 [5]