|
Niobe -> FLOOR TIME - obuhvatni terapijski pristup djeci s teškoćama u razvoju (19.3.2011 21:01:36)
|
Što je Floor Time?
Floor Time je središte gore opisanog razvojnog, individualno-diferencijalnog modela. Floor Time pristup podrazumijeva susretanje djeteta na njegovoj trenutnoj razvojnoj razini i nadograđivanje njegovih sposobnosti i vještina u svrhu poticanja razvoja. Pristup predlaže slijeđenje djetetova vodstva: uključivanje u njegove interese i želje u interakcijama i igri u svrhu zaokupljanja njegove motivacije i pomaganja mu da se penje po razvojnoj ljestvici. Također, uključuje prilagođivanje tih interakcija djetetovim individualnim razlikama u senzoričkoj reaktivnosti, obradi informacija i motoričkom planiranju. Važan dio ovog programa je uključivanje u razvojno primjerene interakcije u svakoj prilici. To je "Floor Time" koji doslovno znači sjesti s djetetom na pod i igrati se s njime. ("Foor Time" - od engl. "vrijeme na podu".)
Slijedeći djetetove interese, uključujući se u to što ono radi i vabeći ga toplim, ali ustrajnim pokušajima, koji mu privlače pažnju, možete ga voditi uvis po razvojnoj ljestvici. Putem zaigranih, zaokupljujućih interakcija možete mu pomoći da nauči obraćati pažnju, uključivati se u dijalog i poduzimati inicijativu, čak i prije nego što će biti sposobno za smislenu verbalnu konverzaciju.
Ulaženjem u djetetov svijet pomažete mu ovladati smislenim, spontanim, fleksibilnim i toplim načinom ophođenja. To se ne događa preko noći, nego zahtijeva ustrajan rad s djetetom tijekom više sati na dan, tijekom duljeg vremenskog razdoblja njegova odrastanja. Podrazumijeva sudjelovanje u djetetovom svijetu čak i ako su njegove aktivnosti ograničene; reagiranje na svaku njegovu gestu, u svrhu izazivanja odgovora - početak dvosmjerne komunikacije s djetetom.
Zašto je Floor Time prijeko potreban? Prije desetak godina predviđalo se da će 1 od 10.000 djece imati pervazivni razvojni poremećaj ili poremećaj autističnog spektra. Danas se broj povećao na 1 od 500. Većina te djece ima kompleksne poremećaje i obilježena je dijagnozama koje daju premalo nade. Posljednih godina, vodeći klinički stručnjaci i istraživači koji u raznim disciplinama rade s djecom s posebnim potrebama, ostvarili su veliki napredak u stvaranju metoda i strategija koje djeci pružaju nove mogućnosti za rast i razvoj, a koje se u proteklim desetljećima smatrale nemogućim. Nadograđujući revolucionarni rad dr. Stanleya Greenspana i Serene Wieder, stvorili su model inovativne terapije koji daje daleko više nade od prethodnih modela. Dr. Greenspan, poznat po svome radu kao utemeljitelj i bivši predsjednik centra Zero to Three: Nacionalnog centra za dojenčad, djecu i obitelj, dr. Wieder i njihove kolege su pomogli tisućama djece s pervazivnim razvojnim poremećajem, autizmom i drugim sindromima posebnih potreba da razviju sposobnosti za koje su se nekada smatrali nesposobnima.
Zašto je Floor Time poseban? Floor Time se razlikuje od drugih ranih intervencija koje se ne obraćaju temeljnim problemima ili punom rasponu vještina kojima djeca trebaju ovladati. Ključ Floor Timea je pristup koji se usredotočuje na jedinstvenim značajkama svakoga djeteta, uključujući to kako obrađuje informaciju, njegovu razvojnu razinu i njegove dinamičke odnose s roditeljima. Floor Time se pokazao uspješnim u slučaju baš svakoga djeteta. Iako sva djeca imaju različite potencijale, svako se dijete može penjati po vlastitoj razvojnoj ljestvici.
Floor Time pristup se temelji na sljedećim postavkama:
* Odnosi i emocije su srž učenja
* Svako je dijete drugačije i zato ga treba drugačije tretirati i poticati
* Svako je dijete sposobno za rast i napredak
* Roditelji i odgajatelji trebaju igrati aktivnu i vitalnu ulogu u procesu djetetova razvoja
* Roditelji, cijela obitelj, odgajatelji, terapeuti i edukatori trebaju biti uključeni u sveobuhvatni terapijski program.
Istraživanja su pokazala da Floor Time metodologija čini dramatičan učinak u životima djece s teškim komunikacijskim i razvojnim poremećajima. U jednom od novijih istraživanja 200 djece s najtežim i najsloženijim razvojnim poremećajima, preko 50% djece koja su bila intenzivno tretirana prema Floor Timeu, postala su topla, pažljiva i srdačna, aktivni učenici s dobro razvijenim verbalnim vještinama, kreativnom maštom, sposobni za logičko i apstraktno razmišljanje i ugodne odnose s vršnjacima. Mnogi od njih su danas u redovnom školskom programu, a njihovi nastavnici nerijetko nisu ni svijesni njihovih nekadašnjih dijagnoza. Druga djeca, zbog većih neuroloških teškoća, napreduju sporo, ali stabilno. Bez obzira što nisu toliko dramatično napredovala, postala su topla, srdačna, pažljivija i naprednija u jezičnim, kognitivnim i društvenim vještinama.
|
|
|
|