/11 /11

Iako se prvobitno smatralo da je bullying, odnosno nasilničko ponašanje ili zlostavljanje, samo jedan aspekt dječijeg ponašanja, kojeg će vremenom djeca prerasti i prevazići,  praksa i svakodnevni život danas pokazuju da su ti oblici ponašanja zapravo ozbiljni zdravstveni problemi koji mogu proizvesti dugoročne negativne efekte kako za zlostavljača tako i za samu žrtvu. Djeca koja nisu u stanju da pobjegnu iz začaranog kruga zlostavljanja su pod većim rizikom od nastajanja ozbiljnih akademskih, socijalnih, emocionalnih i zakonskih problema.

Djeca  se često šale, daju nadimke jedni drugima, guraju jedni druge i nasrću jedni na druge. Ovakvo ponašanje nije uvijek isto što i bullying. Zlostavljanje ili bullying ima određena tipična obilježja:

• Postoji neravnoteža moći između zlostavljača i žrtve

• Kod bullyinga postoji svjesna namjera da se žrtva uznemiri ili povrijedi

• Ono se najčešće ponavlja i dugotrajno je.

Istraživanja u ovome području jasno ukazuju da se nivo i opseg bullyinga povećava kroz osnovnu školu, te svoj vrhunac dostiže krajem osnovne i početkom srednje škole, a pojavu opadanja moguće je primijetiti tek u zadnjim godinama srednje škole. Veličina škole kao i školsko okruženje su se pokazali značajnim faktorima u predviđanju nasilničkog ponašanja.

Zlostavljanje među školskom djecom jeste identificirano kao značajan problem kod mladih - i što je zabrinjavajuće ono pokazuje konstantno povećavanje.

Različiti oblici bullyinga

Nasilničko ponašanje ponekada je jako teško odrediti i definirati. Roditelji sebi često mogu postavljati pitanje koje se tiče razlike između povremenog  zadirkivanja i prijetnji i zlostavljanja. Odgovor na to uključuje činjenicu da zlostavljanje može uključivati zadirkivanje i neke oblike prijetnji,  no zadirkivanje u svojoj osnovi jeste manje hostilno i svrha mu je zabava a ne nanošenje štete i povrede drugome. Općenito se navode sljedeći oblici bullyinga:

• Cyberbullying (zlostavljanje putem interneta) - Kod ove vrste zlostavljanja, zlostavljači najčešće proslijeđuju i šire zlonamjerne poruke ili slike putem e-maila, MSN-a, chata, socijalnih mreža i putem različitih elektronskih naprava kao što su, u najvećem broju slučajeva, barem na našem prostoru, mobilni telefoni. Zlostavljači koriste tehnologiju da uznemiravaju žrtve u bilo koje doba i u širokim razmjerima.

• Emocionalno zlostavljanje - Uključuje izolaciju ili isključivanje osobe ili djeteta iz grupnih aktivnosti i širenje glasina. Ova vrsta zlostavljanja je naročito raširena kod djevojčica.

• Tjelesno zlostavljanje - Uključuje postupke kao što su udaranje, guranje, ujedanje, bockanje kao i prijetnje tjelesnim ozljeđivanjem.

• Seksualno zlostavljanje - Uključuje neželjene tjelesne kontakte ili određene neprikladne  seksualne komentare ili insinuacije.

• Verbalno zlostavljanje - Najčešće podrazumijeva nazivanje drugoga pogrdnim imenima ali i intenzivno verbalno zadirkivanje i ismijavanje.

• Zlostavljanje na osnovi rase ili nacionalnosti - Najčešće podrazumijeva napade kroz različite pogrdne rasne ili nacionalne opaske, napadačke geste ili šale u vezi djetetove kulturne tradicije.

Usprkos raširenom vjerovanju kako je zlostavljanje prvenstveno problem koji se javlja kod dječaka, i djevojčice mogu zlostavljati. Jedina je razlika u načinu na koji to čine. Pokazuje se da djevojčice imaju sklonost ka nanošenju bola na jednom psihološkom nivou. Tako recimo, djevojčice najčešće koriste nasilje kroz socijalnu izolaciju, tračanje, ogovaranje i širenje neistina o žrtvi. Dječaci, sa druge strane, nisu tako  suptilni i najčešće ulaze u fizičke obračune. Tako naprimjer, dječaci zlostavljači najvjerovatnije će prije fizički napasti svoju žrtvu nego je ignorirati.

Zašto je bullying tako destruktivan?

Iako neki ljudi, osobito na našim prostorima, mogu ovu pojavu smatrati normalnim dijelom odrastanja, kroz koju dijete treba da nauči da se brine i zauzme za sebe, činjenica je da je situacija u potpunosti suprotna. Bullying može izazvati izrazite negativne emocije kod djece koje se mogu intenzivirati ukoliko zlostavljanje i potraje. Kao rezultat dugotrajnog bullyinga mogu se javiti osjećaji usamljenosti, straha, dijete se može osjećati uistinu nesretno i nesposobno da promijeni nastalu situaciju. Mogu se javiti i osjećaji nesigurnosti u okolinu i dijete može razviti uvjerenje kako nešto zaista nije u redu s njim. Djeca gube pouzdanje u sebe i svoje sposobnosti, može doći do popuštanja u školi pa čak i do namjernog izostajanja iz škole. I mada je bullying zastupljen u društvu više nego što to drugi misle, i iako se on, u tom smislu,  može javiti u bilo kojem kontekstu, interes za proučavanjem bullyinga u školi leži u njegovom izuzetno negativnom i razarajućem utjecaju na djetetov kasniji razvoj.