Mama razgovara sa kćerkom o intimnoj njezi - Foto: Freepik.com

/11 /11

Nerjetko se u predjelu polnih organa ili na vešu djevojčica primjećuju tragovi sekreta, pa i krvarenja.

Koji su najčešći ginekološki problemi kod djevojčica u predškolskom uzrastu?

Najčešći problemi su infekcije u regiji spoljašnjih genitalnih organa.

Infekcija može da se prepozna po crvenilu spoljašnjih genitalija, odnosno velikih i malih polnih usana, kao i pojavi sekreta koji se javlja između polnih usana ili ostavlja trag na vešu. Kada je rječ o bebama, te infekcije obično dugo traju – zbog čega se, kao odbrambeni mehanizam, na oboljelim površinama pojavljuju naslage fibrina.  Vremenom,  to dovodi do sljepljivanja površina zahvaćenih infekcijom, odnosno sljepljivanja malih polnih usana, što se pri pregledu uočava kao tanka membrana koja prekriva himenalni prsten.  Ukoliko se radi o opsežnim promjenama, one se protežu i na regiju ispred mokraćne cijevi. Te srasline, odnosno sinehije, roditelji često ne primjete, već ih otkriju pedijatri u savjetovalištu. Ponekad se razviju opsežne sinehije, koje pored malih polnih usana zahvataju i regiju klitorisa, ili se protežu između malih i velikih polnih usana, mjenjajući u značajnoj mjeri izgled spoljašnjih genitalija. U tim stuacijama ne čudi činjenica da se posumnja i na anomaliju spoljašnjih genitalija.

Šta je uzrok infekcija?

To može da bude bakterija koja se iz mokraćne cijevi ili iz debelog crijeva, koje je u neposrednoj blizini, proširi u regiju polnih organa.  Zatim, može da bude posljedica pada otpornosti i, samim tim, pojave nekih rijeđih infekcija,  odnosno rijetkih bakterija u toj regiji. Ali, najčešće se u predškolskom uzrastu javljaju streptokoke koje se,  uglavnom mehaničkim putem – ručicama ili sa zajedničkih toaleta,  prenose sa jednog djeteta na drugo. Tako otkrivene streptokoke često budu znak latentne infekcije, odnosno kliconoštva.

Šta je preventiva za djecu koja idu u vrtić i koriste zajednički toalet?

Preventiva je da se djeca, prije svega, nauče pravilnom održavanju higijene – kako u toaletu, tako i po izlasku iz njega. Teško je naučiti malo dijete da ne sjeda na šolju,  ali u jednom trenutku će se i to dogoditi.  Takođe, jako je važan smjer brisanja – od naprijed ka nazad.

Ono što moramo da imamo u vidu jeste da su bakterije svuda oko nas i da cijeli život provodimo sa njima. Ali, treba da se naučimo životu sa bakterijama i da uz njih nemamo nikakve tegobe. Tu zaštitu nam pruža naš imunološki sistem. Manji broj bakterija ne stvara nikakve tegobe. Tek kada se razmnože u velikoj mjeri i zauzmu floru polnih organa – pojavljuju se problemi. Pravilan način održavanja higijene garantuje zdrave spoljašnje genitalije i sprječava nastajanje uslova koji pogoduju razmnožavanju bakterija.

Šta podrazumeva adekvatna higijena intimnih djelova tjela djevojčica?

Ono što je od značaja, jeste pravilna upotreba vode. Kada je riječ o sredstvima za održavanje higijene – raznim sapunima, kupkama, šamponima… mi uvjek savetujemo da se koriste za tjelo i guzu, a za polni organ samo čista voda i ništa više. Hemijskim sredstvima se skida mastan sloj sa kože oko vulve i obično je potrebno nadoknaditi ga mazanjem bebi krema – po izboru. Mame ih koriste dok su djevojčice male, u pelenama, ali sa njihovom upotrebom treba nastaviti svako veče posle tuširanja, do puberteta. Nastupanjem puberteta i pojavom polnih hormona koji deluju na spoljašnje genitalije, ta regija će postati otpornija na bakterije. Sa druge strane, priprema se za ono što sljedi, za seksualne odnose – tokom kojih se, ukoliko se ne koristi mehanička kontracepcija (kondom), razmjenjuju bakterije između partnera.

U dječjem uzrastu, da bi koža bila otporna, treba da bude zaštićena i masnim slojem. Kada je ta regija otporna, onda sjedanje na wc šolju jednom, dvaput dnevno neće da rezultira infekcijom.

Da li je korisno upotrebljavati vlažne maramice?

Vlažne maramice koje se koriste za intimnu higijenu, dobro su rješenje za putovanja, odmore, ali njihova redovna upotreba zaista nije potrebna. Posebno je važno naglasiti da beba treba da se opere pošto se ukaki, a ne samo da se prebriše vlažnim maramicama. Danas imamo pojavu da se djevojčicama mnogo češće nego ranije «slijepi» genitalni organ, upravo zbog upotrebe dezinficijenasa u obliku kupki, sapuna ili vlažnih maramica – koji skidaju masni, zaštitni sloj na koži genitalija. I, naravno, ni u čemu ne treba pretjerivati, pa ni u pranju. Sasvim je dovoljno da se djevojčice jednom dnevno operu čistom vodom i namažu bebi kremom.

Šta treba da predstavlja signal roditeljima za eventualni odlazak doktoru?

Ako se desi da se djevojčica malo «zacrveni», taj problem se rješava intenzivnijom upotrebom krema, pa najčešće nema potrebe za specijalnom terapijom. Ali, ako je ta tegoba prisutne duže vrijeme, ili se pojave simptomi tipa svraba, peckanja dok dijete piški… onda treba odvesti dijete ginekologu, gdje će se utvrditi uzrok problema i adekvatno rješiti.

Kod djevojčica kod kojih se danima pojavljuje trag na vešu, a pritom se žale i na tegobe ili neprijatnost u genitalnoj regiji, takođe se savjetuje odlazak kod ginekologa. Veoma je važno da ginekolog pregleda dijete, objasni roditeljima pravilan način održavanja higijene i da predlog za terapiju – koja će biti dobro rješenje dok se ne dobiju rezultati bakteriološkog brisa vaginalnog sekreta i bakteriološkog brisa sa spoljašnjih genitalija. U odnosu na dobijene rezultate, savjetuje se i primjena antibiotske terapije – bilo lokalno, u obliku masti ili sistemski, pijenjem antibiotika u obliku sirupa.

Ginekološki pregled za djecu nije bolan, pa samim tim ne treba da bude ni traumatičan. Zato je važno da se dijete dobro pripremi, da mu se objasni kako je to pregled kao i svaki drugi.

Još  na Ringeraji

• Još mnogo zanimljivih tekstova o vašoj dječici pročitajte ovdje >>>KLIK<<<
• Pratite razvoj vašeg djeteta i svakog ponedjeljka primajte mailing kalendara razvoja djeteta
• Ako želite diskutovati sa mamama  možete na našem RR forumu

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba