Odnosi sa djetetom - >Image by senivpetro on Freepik

/11 /11

Mnogo obrazovnih metoda i savjeta, različiti obrazovni stilovi, različita djeca... ponekad smo mi savremeni roditelji poprilično zbunjeni ako nas neko pita šta je "ispravno" obrazovanje.

Za vas smo sakupili deset zlatnih pravila za kvalitetan odnos sa vašim djetetom, bez obzira na to na koji način i kako odgajate svoje dijete.

1) Poštujte ga kao sebi ravnog

Ako želite kvalitetan odnos sa svojim djetetom – takav da će među vama vladati međusobna ljubav, poštovanje i empatijsko prihvaćanje – prvi uslov je da dijete ne doživljavate kao inferiorno biće, već ga poštujete kao sebi ravnog. od rođenja pa nadalje.

Istina je da je dijete mnogo manje sposobno i nema toliko iskustva i znanja kao vi, ali od prvog dana je kompetentna osoba koja vam govori ko je i sta hoce na nacin na koji je sposoban tokom određenog perioda razvoja.

Roditelji su jači od naše djece i fizički i psihički, pa u odnosu s djetetom uvijek moramo paziti da ne zloupotrebimo svoju superiornost. Da li je osoba bez invaliditeta vrednija od osobe sa invaliditetom jer je fizički jača od njega?

2) Slušajte ga i uvijek ga shvatajte ozbiljno

Kada nekoga poštujemo, zaista ga slušamo i ozbiljno shvatamo njegove poruke. Stoga, ako nam se dijete požali da se na primjer boji vode, nećemo ga uvjeravati da preteruje, već ćemo njegova osjećanja shvatiti ozbiljno i pomoći mu da se suoči s njima.

A kada beba koju hranimo okrene glavu na stranu, poštovaćemo njegov osećaj da je sita i nećemo ga terati da ponovo jede. Čak ni sa samo još jednom kašičicom za mamu. I to čak i kada smo sigurni da od tako male količine hrane ne može biti sit.

Naime, ako u tako ranoj fazi, kao odrasla osoba, ugušimo djetetov unutrašnji osjećaj sitosti, ono ga može tražiti kroz cijeli život kroz razne poremećaje u ishrani. Isto važi i za sve ostale osnovne potrebe i osećanja.

3) Prihvatite sva njegova i svoja osećanja

Stručnjaci za psihologiju i edukaciju među sobom se slažu da ako roditelji vrlo intenzivno reaguju na postupak određenog djeteta (npr. ako nas nešto jako naljuti), to je jasan znak da je dijete „pritisnulo jedno od naših dugmeta“ ili otvorilo nešto. vlastitu neriješenu emocionalnu ranu.

Naravno, uvijek se možemo zaslijepiti pred činjenicom da smo toliko ljuti samo zato što se dijete ponaša „ružno“. Ali nikada ne smijemo zaboraviti da dijete to ne radi savršeno ili sa određenom svrhom, odnosno ne provocira nas i ne manipuliše nama, već ono što nosi u sebi, ono samo izražava na najbolji način na koji može prema za svoj razvoj on to može učiniti upravo sada.

“Ružno ponašanje” djeteta često su samo naša skrivena osjećanja koja dijete iznosi na vidjelo i tako nam nudi priliku da se suočimo s njima.

A, jeste li znali da djeca, budući da su egzistencijalno zavisna od nas roditelja, kada biraju između sebe i svojih roditelja, gotovo uvijek biraju svoje roditelje? Čak i ako moraju da se potisnu i slome sopstveni integritet nauštrb toga. Stoga je roditeljska odgovornost tim veća.

4) Razlikujte osjećaje i postupke vašeg djeteta

Kada nas djeca nerviraju svojim neprimjerenim ponašanjem i neposlušnošću, ponekad je zaista teško vidjeti da je čak i ljutito, frustrirano i nekontrolirano dijete zapravo dijete u nevolji. U takvim trenucima je jako dobro zapamtiti da pravite razliku između djetetovih emocija i postupaka.

Dijete se mora uvijek iznova uvjeravati da nema ništa loše u njegovim emocijama, čak i ako ih izražava na način koji mi sami ne volimo, ne dozvoljavamo ili čak zabranjujemo. Samo prihvatanjem svih djetetovih emocija možemo ga naučiti konstruktivnijim načinima izražavanja svih svojih osjećaja.

Međutim, ne smijemo zaboraviti da je svakom majstoru potrebna praksa. I mnogo grešaka. Djeci je potrebno oko 18 godina da nauče da izražavaju sve svoje emocije na društveno prihvatljiv način - kako pozitivne i prijatne tako i negativne i neprijatne.

Zato budite strpljivi i ne skačite u zrak svaki put kada dijete pogriješi, već mu mirno recite šta vam se ne sviđa i kako bi moglo drugačije ili bolje reagirati za njega i okolinu. I ne zaboravite da djecu najviše učimo primjerom.

5) Redovno se podsjećajte da se mozak vašeg djeteta još uvijek razvija

„Koliko sam vam puta već rekao da ovo ne dozvoljavam!“ često se ljutimo mi roditelji i imamo sve snažniji osjećaj da nas djeca uopšte ne vode računa i ne poštuju. Roditelji kojih se djeca plaše, naravno, nemaju problema s tim. Ali mislite li da ljubav može živjeti tamo gdje postoji strah?

Ako dijete ne odgajate sa strahom, ovakvi događaji, kada smatrate da su vaša uputstva uzaludna, sasvim su normalna i dio porodične svakodnevice. Dječji mozak se još uvijek razvija i često od djece očekujemo više nego što su ona sposobna.

Kao roditelji, uvjereni smo da ako smo svom djetetu rekli nekoliko puta, ono će sada razumjeti i postupiti u skladu s tim. Pri tome zaboravljamo da se u odgoju djeteta ne moramo fokusirati samo na njegove postupke (ma kakvi oni bili), već moramo biti podjednako zainteresovani i za osjećaje koji su dijete potaknuli na te radnje.

6) Dajte mu dovoljno prostora i vremena za slobodnu i nevođenu igru

"Djeca bi se samo trebala igrati", gunđaju neki odrasli, zaboravljajući da djeca također (uče) najviše dok se igraju. Ali prije svega slobodna igra, kada mogu testirati vlastite granice i upoznati svijet i život na svoj način.

Naravno, ponekad padnu i ozlijede se, ali naučne studije pokazuju da djeca imaju prirodan osjećaj samoodržanja koji ih zaustavlja ako ih dovede u iskušenje preopasno iskušenje.

Međutim, ovo se odnosi samo na djecu koja su mogla razviti ovo čulo od malih nogu. Tako da su odrasli uz roditelje koji su im vjerovali i dali im dovoljno prostora i vremena za slobodan razvoj. Bez bezbrojnih uputstava kako da se nešto uradi, bez nestrpljivog mešanja kada dete ne ide i bez sprečavanja grešaka, koje dete jednostavno mora da iskusi da bi naučilo sve potrebne lekcije.

Zato pripremite flastere, a prije svega zagrljaj s razumijevanjem, koji je djetetu mnogo potrebniji od svih dobronamjernih savjeta roditelja.

7) Dozvolite mu da hoda svojim svetim putem

Roditelji žele najbolje svojoj djeci, zato ih odgajamo. Da će izrasti u zdrave, sposobne i zadovoljne odrasle osobe. Ali pritom zaboravljamo da naša slika osobe u koju će se dijete razviti nije ista kao slika koju dijete nosi i razvija u sebi.

Ako je vaše dijete veoma talentovano za sport, prirodno ga ohrabrujete u tom pravcu. Želite li da Vaše dijete nauči zanimanje koje će mu donijeti dovoljno novca a time i finansijski sigurnu budućnost. Ali šta ako ovo nije djetetov sveti put, ili ako ga srce vuče negdje drugdje?

Roditelji svetski poznatog pisca Paula Koelja čak su svog tinejdžera, koji je želeo da postane pisac, a ne advokat kao njegovi roditelji, poslali na psihijatrijsko lečenje elektrošokovima da bi mu izbrisali ovu glupu ideju iz glave.

Stoga, nemojte posjedovati svoje dijete i zapamtite da ste u stvarnosti samo njegov saputnik koji će mu pomoći da zakorači putem koji će dijete samo izabrati.

8) Učite od djeteta i cijenite njegov doprinos

Roditelji su zaista iskusniji i mudriji u odnosu sa djetetom, ali dobro je ne zaboraviti da je svaki odnos dvosmjeran proces. Da čak i roditelji mogu mnogo naučiti od svoje djece. U stvarnosti, djeca su naši najveći životni učitelji svojim direktnim i nemaskiranim odgovorima. Ako smo, naravno, spremni da ih saslušamo i da se dublje zagledamo u sebe.

U stvari, svi želimo da budemo cijenjeni u vezi, pa pokažite i recite svojoj djeci da ih cijenite i da ih trebate. Da su oni vrijedan dio vašeg života, jer ga obogaćuju na poseban način – kako to samo dijete može. Ako se djeca osjećaju cijenjena, mnogo je veća vjerovatnoća da će sarađivati ??i slijediti naše želje, jer to rade za nas, a ne zato što je to ispravno.

Iako su roditelji glava porodice, to ne znači da u svojoj djeci ne možemo pronaći svoje prijatelje sa kojima se dobro zabavljamo i više ne možemo zamisliti život bez njih.

9) Samo ga pogledajte nekoliko puta i prepustite se trenutku

U modernom dobu stalne akcije i stalne produktivnosti, ljudi imaju sve više poteškoća da se zaista zaustave i smire. Čak i kada je u pitanju odnos sa djetetom, osjećamo da moramo stalno nešto raditi s njim, razgovarati s njim, upoznati ga sa nečim, odvesti ga negdje... odgajati ga.

Pritom zaboravljamo da se obrazovanje odvija i između redova i da je pauza podjednako važna u obrazovanju kao i u aktivnostima. Vrijeme kada zastanemo i samo posmatramo dijete. A ne da bi naučio nešto novo o njemu, dobio neku novu ideju ili naučio nešto o obrazovanju ili životu.

Nego, jednostavno zato što smo u poziciji posmatrača i uživamo u trenutku kada samo gledamo u svoje dijete i prepuštamo se osjećajima koji nas preplavljuju, koji teku kroz naše tijelo, um i srce bez smetnji. Kada smo jednostavno roditelji, šta god da smo, svog deteta, šta god da je. Sada i ovdje. Zato što više prakticirajte takav odmor od roditeljstva i ne brinite – vježba je majstorsko djelo.

10) Dozvolite Mu da vam pomogne da izliječi vaše ranjeno srce

Istina je da većina roditelja sve što radimo sa svojom djecom radi iz ljubavi prema njima, čak i ako ih u tom procesu povrijedimo. Međutim, odnos sa djetetom ne može biti kvalitetan bez ljubavi. Djeca najlakše i najljepše rastu i razvijaju se u okruženju pune ljubavi, čak i ako su u stanju da prežive veoma bolne i traumatične porodične okolnosti.

Da li vam je bilo teško pokazati i izraziti ljubav u odnosu sa svojim djetetom? Ne brinite, djeca su izdržljiva i vrlo empatična stvorenja koja vas razumiju i spremna su da vam oproste mnogo toga.

Zato izvucite svoje unutrašnje dijete u svom djetetu i pustite ga u avanturu zajedničkog otkrivanja ljubavi. Ljubav koja govori bezbroj jezika i koja otvara i najranljivija i najzatvorenija srca.

Izvor:ringaraja.net

**** Na Ringeraji ****

• Još mnogo zanimljivih tekstova o vašoj dječici pročitajte ovdje >>>KLIK<<<
• Da bi ste pratili razvoj vaše bebice možete ako se prijavite i svakog ponedjeljka primate mailing kalendara razvoja djeteta
• Ako želite diskutovati sa mamama dječice možete ovdje >>>KLIK<<<

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba