/61 /11

Misao, prva koja mi je proletjela glavom, bila je da me Bratislava podsjeća na već nekoliko mjeseci neviđeno rodno Sarajevo. Onda sam analizirala tu misao – i skontala da je malo šta, osim broja građana, isto, ali eto, zakrpane ulice glavne gradske saobraćajnice u tom nekom gradskom dijelu koji još ne bi imenovali centrom, koju je na dva dijela djelio isti tramvaj, čak i istih boja, kakav me je vozao po predratnom Sarajevu, bili su dovoljni da, zbog sličnosti koju sam sama stvorila, prijestolnica Slovačke ima štelu da se visoko popne na mjesto meni omiljenih gradova na svijetu, čak i prije nego sam je zaista obišla.

U Bratislavu smo se dovezli nakon izleta u Beču, u večernjim satima. Nevjerovatno me je iznenadilo kako su ova dva grada blizu. Ne čudi podatak da su to dvije najbliže prijestolnice u Evropi, udaljene svega 60 lako prebrodivih kilometara autoputa. Bratislava leži samo četiri kilometra udaljena od austrijanske granice. Iako nema granica i graničara, važno se je zaustaviti odmah kada pročitate riječi dobrodošlice i na benzinskoj pumpi kupiti kratkoročnu vinjetu za autocestu, čak i ako idete samo u Bratislavu, i vozićete četiri kilometra po slovačkom autoputu, jer su kazne visoke, a policijska kontola česta.

Često ovaj grad nazivaju »ljepotica na Dinavu«, »mali – veliki grad«, »grad mira«... Sve to ne bez razloga, otkrićemo u narednim danima.

U hotelu, odličnom, novom, napravljenom s mnogo ukusa, dočekala nas je soba rezervisana telefonom za koju nije trebalo plaćati avans, iako je krajem septembra, kada smo mi obišli Bratislavu, bilo u toku nekoliko značajnih festivala i prilično sam se natelefonirala dok sam nam našla smještaj. Cijene, u poređenju sa ostalim prijestolnicama u EU, puno niže. Cjelokupna usluga – bez zamjerke, čak i kada bih jako željela cjepidlačiti.   

Bratislava se je nekada zvala Prešporok. Pod imenom Bratislava pominje se tek od 1919. godine, kada se je nastala Čehoslovačka. Postoje tri različite teorije o imenu najvećeg grada Slovačke, i naravno da je nemoguće utvrditi koja je tačna. Prema prvoj, dobilo ga je po staroslovanskoj riječi »braslava«, druga kaže da je tako nazvana u vrijeme slovačkog nacionalnog pokreta po bohemskom kralju Bretislavu, a treća da je ime izabrao američki predsjednik Woodrow Wilson. Ko će znati...

Prošlost je ovom gradu ostavila mnogo znamenitosti, a sadašnje gradske vlasti lijepo brinu za turizam, te imaju prekrasan način da nemalom broju turista to sve i pokažu. Tako centrom grada voze otvoreni starinski crveni autobusčići, namjenjeni turistima koji roku od jednog sata, uključujući i pauzu, predstave dobro očuvani stari centar čiji je najveći dragulj baročni bratislavski zamak, na brdu iznad grada koje pruža prekrasan pogled na Dunav. Tu su svoja utvrđenja gradila keltska, rimska, pa potom i slavenska plemena. Zamak je od nekadašnjeg gotskog i renesanog stila sadašnju, baročnu pojavu dobio sredinom 17. vijeka. U vrijeme Marije Tereze tu je bilo sjedište kraljevskog guvernera, a potom galerija i duhovna škola, na kraju i kasarna. Početkom 19. vijeka čudesni je zamak srušen, a obnovili su ga pedesetih godina 20. vijeka. Uz pomoć slušalica predviđenih za svakog od desetak turista u autobusu, dobijete sve ove informacije na pet različitih jezika. Vrijedno je pogledati gotsku katedralu iz 14. stoljeća u kojoj su krunisali madžarske kraljeve, franjevačku crkvu s kraja 13. stoljeća, univerzitetsku biblioteku sagrađenu krajem 18. vijeka u kojoj je od 1802. do 1848.  godine zasjedao madžarski parlament. Nadbiskupovu palaču iz 1781. godine u kojoj je potpisan bratislavski mir, narodno pozorište sagrađeno 1866. godine, te Mihaelova vrata s početka 17. vijeka, koja su jedini očuvani stup gradske kuće... Od modernijih građevina, vjerovatno je najinteresantnija zgrada Slovačkega radija, koja stoji u obliku naopako obrnute piramide. A, ako je dovoljno vremena, vrijedan posjete je u zamak Devin, nedaleko od gradskog jezgra. Za miran i prijatan obilazak slovačkog glavnog grada kada sa sobom imate i dijete, kao što je bilo u našem slučaju, što iziskuje i više pauza, zaustavljanja u parkovima, te radi jela i pića i toaleta i odmora, potreban vam je jedan aktivan dan. Hrana, barem ona koju smo mi imali sreću probati, je ukusna. Na kuhinju ove države Srednje Evrope priličan uticaj ima kulinarika njezinih susjeda. Ponajprije Madžarske, potom i Austrije, Poljske i Ukrajine. Zato se ne treba čuditi što je najčešća ponuda papreni gulaš. A za one koju idu na sigurno, tu su i zalogajnice iz znanih svjetskih lanaca brze hrane posvuda – u centru grada ili šoping centrima, svejedno.

Ali, kako pomenuh djecu, ukoliko je vaše društvo obogaćeno njima, pa, a čak i ako nije, bila bi prava šteta ne obići zoološki vrt u Bratislavi. Zbog blizine čuvenog bečkog zoološkog vrta nemalo me je iznenadio da je i ovdje jedan. Potrebno je nekoliko sati da obiđete lijepo uređene životinjske nastambe, s krajnje praktičnim arhitektonskim pristupom koji i djeci, uprkos njihovoj visini, omogućava da vide životinje, bez da ih roditelji dižu. Pored toga što tu možete sresti gotovo sve životinje koje obično žive u zoološkim vrtovima, osim slona, u sklopu vrta nalazi se i Dino park – veliki prostor u prirodi opremljen prekrasnim figurama dinosaurusa koje  ispuštaju zvukove i pomijeraju dijelove tijela, praćene objašnjanjima, ali, istina, samo na slovačkom jeziku, pa ćete, ukoliko ga ne poznajete, morati da se znojite odgovarajući na pitanja o razdobljima razvoja zemlje i njenih izumrlih stanovnika. Tu je i omanja kino dvorana u kojoj najmlađi mogu pogledati desetominutni 3D film o životu dinosaurusa.

Naravno, kao i svaki zoološki vrt, i ovaj bratislavski obiluje štandovima na kojima možete kupiti slatkiše i brzu hranu, kao i suvenire, potrebne i nepotrebne igračke,  a sve to po pristojnim cijenama, ako ih usporedimo sa ostalim prijestolnicama u EU.   

Iako Slovaci izgledaju kao nenametljivi ali jako pristupačni i ljubazni ljudi (primjera radi, gospođa u apoteci mi je za moj ukočeni vrat prodala neki, kako je rekla čuveni lokalni proizvod za masiranje koji se zove Alpa i ponudila da me ona odmah tu, na licu mjesta izmasira), Romi, izgleda ne misle tako. Na zadnjem popisu stanovništva nešto malo više od 1 odsto građana su se izjasnili kao Romi. Stručnjaci su mišljenja da se zbog straha od diskriminacije izjašnjavaju kao slovaci kojih je oko 80 odsto i Madžari kojih je oko deset odsto, a da je realno u Slovačkoj blizu šest procenata stanovništva romske nacionalnosti, od oko 5,5 miliona stanovnika, koliko ih je u Slovačkoj, državi koja je od 1993. kada se je mirno odcijepila od Češke, samostalna, a članica EU od 1. maja 2004. godine.

Pored prelijepog glavnog grada koji je tokom ove posjete bio naša jedina destinacija u Slovačkoj, mnogo je još turistički zanimljivih i atraktivnih lokacija u ovoj zemlji koja nema more, ali zato ima Visoke Tatre čiji je najviši vrh 2655 m.n.v. i mnoge druge atraktivne lokacije.