/11 /11

Nova godina se širom planete slavi u različitim periodima i na različite načine. I dok se polako spremamo da zamijenimo kalendar i sve više uživamo u veselom decembru, pogledajmo kako se na različitim stranama svijeta i u razzličitim kulturama ispraća stara I dočekuje nova godina.

Kina

Kineska nova godina ima dva naziva -  chun jie i nian. Chun jie ili festival proljeća je najvažniji tradicionalni kineski praznik. Chun jie doslovno znači veče kada se završava godina. Nova godina se proslavlja 22. dana festivala. Tako je 2010. godina započela 14. februara i bila je godina tigra. Tradicija nalaže da se tada kuća, njena okolica I putevi ukrase ukrasimma crvene boje. Sve to radi legende o Nianu, svojevrsnom đavolu. Nian na kineskom jeziku znači, takođe, nova godina. Nian je, kaže legenda, više puta godišnje, obično u danima kada se je održavao festival proljeća, dolazio iz planina ili s mora, gdje je, navodno, živio, te je u potrazi za žrtvama uništavao sve pred sobom. Bojao se je crvene boje i glasnog pucanja, u čemu leži tajna crvenih ukrasa I upotrebe petardi.  Petarde I crvena boja su otjerali Naina, i od tada Kinezi slave svoju novu godinu. Chun jie se službeno slavi pet dana kada se iznimno dobro jede. Nekada su se meniji I jela za taj praznik pripremala po cijeli mjesec.  Na sjeveru i na jugu ove najmnogoljudnije države na svijetu na trpezi se obavezno mora naći riba koja simbolizira obilje u godini koja nastupa. Na sjeveru je, pored toga, tradicionalno jelo jiaozi (tijesto, meso i povrće), na jugu yuan-zi (riža, crvena soja i susam). Oba jela simboliziraju susrete porodica. Tada se kuća i dvorište moraju posebno lijepo očistiti, a i nove stvari se kupuju jer – dolazi nova godina. i stari i mladi za novu godinu obuku potpuno novu odjeću. Na kućna vrata objese crvene papirne trake s natpisima. Na vrata se naopačke okrenut objesi kineski karakter za riječ sreća, jer to znači, ako je čitamo tako naglavačke okrenutu, da je sreća stigla.  Za novu godinu Kinezi kupuju i stavljaju na zidove slike. Najčešći motiv je dijete koje sjedi na ribi, simbolu obilja. Ili dijete koje grli gobuba, što simboliše mir.. Za novogodišnje praznike imaju u Kini velike probleme sa prevozom, jer se građani vraćaju kući iz svijh dijelova svijeta. .Jednostavno moraju stići na zadnju, službenu večeru. Pet minuta prije ponoći idu svi članovi porodice na ulicu I bacaju petarde, a po povratku kući opet jedu. Malo manje obilan obrok. U porrodicama koje se grčevito drže tradicije stariji članovi djeci u crvenim vrećicama podare kovani novac. A da bi ga dobila, djeca moraju kleknuti na koljena I tri puta glavom udariti od pod! Vrećicu s novcem ne smiju odmah otvoriti, jeer bi to bila uvreda za starije.

Rusija

U Rusiji je nova godina slavljeniji praznik od božića, koji se slavi nakon nove godine, 7. januara. To je vjerovatno povezano sa tim da je u bivšem državnom uređenju religija bila gotovo zabranjena. Što definitivno ne znači da Rusi nisu održali svoju religioznost. Božić je intimniji, porodični praznik kada se ne radi. Proslava nove godine traje desetak dana, a počinje 30. decembra. Isto kao što je I za naše krajeve uobičajeno, I Rusu ukrašavaju jelku I kupuju poklone. Djecu u školama I vrtiću obiđe Deda Mraz I donese im slatkiše. Na teveu se na zadnji dan stare godine prikazuju uvijek isti filmovi, dječije bajke, koncerti. Kada krene odbrojavanje na ekranu se prikaže veliki sat na Kremlju. Nakon što se u ponoć izljube, Rusima se obrati predsjednik. Potom se proslava nastavlja, kako je kome po volji. Često, uprkos niskim temepraturama u Rusiji u to ddoba godine, I na ulici, ispod velike jelke koju ima svaki veći grad. Rusi se od stare godine opraštaju s venom I vodkom, novoj nazdravljaju s pjenušcem. Stolovi se jedva drže pod raznoraznim jelima, kojih mora biti jako puno da ne ostane ko gladan tokom te desetodnevne fešte.

Posebno za Rusiju je to da je ta država podjeljena na 12 vremenskih zona što znači da je na istoku slavlje u jeku, kada ponegdje tek počinje. Na teveu prikazuju dijelove države u kojima je odbila ponoć. A onaj predsjednikov govor – on se dešava po moskovskom vremenu, odnosno, mjestu u kojem je predsjednik odlučio dočekati Novu.

Iran

Slovenac Franc Lehnart koji je u Iranu živio 25 godina I o ovoj državi napisao ni manje ni više nego sedam knjiga, ovako piše o novogodišnjim praznicima u ovoj državi: »U Iranu je 1388 godina. Nova godina ili nourooz, kako se zove, je tradicionalni iranski praznik u perzijskom kalendaru i počinje na proljetnu ravnodnevnicu, istovremeno sa najavom proljeća. Ime potiče iz perzijskog jezika. nau (no) znači nov I  ruz (rooz) znači dan. Nourooz slave više od tri hiljade godina I duboko je zakorijenjen u tradiciju.” Taj praznik, objašnjava dalje autor, slave u Iranu, Turskoj, Iraku, Afganistanu, Indiji, Pakistanu, Turkmeniji, Tadžikistanu, Uzbekistanu, Azerbajdžanu I u još nekim dijelovima Srednje Azije. Iako je perzijski kalendar veoma precizan što se tiče nastupanja nove godine, nourooz nastupi prvog kalendarskog dana u godini, bez obzira na to kada nova godina počinje. U svijetu perzijskih astronoma su nouroozu, kao početku proljeća, posvećivali jako puno pažnje. Uvidjeli su da nourooz treba uklopiti u zoodijakalno sazviježđe.Ovna. Sličnu dnevnu razliku je kasnije, 1582. godine popravio u gregorijanski calendar u zapadnom svijetu. Prva naznaka da se primiče nova godina je zadnja srijeda u staroj godini ili takozvana Char-Shambe-Suri. I taj praznik proizilazi iz vremena Zoroastianstva. Sadašnje državno uređenje ga sada svaki put iznova zabranjuje, ali je praznik, bez obzira na to, veoma živ. Predveče, zadnje srijede pred istekom stare godine okupe se ljudi, ten a dvorištima I poljanama zapale vatru preko koje skaču. U osnovi, taj ritual znači pobjedu svjetlosti, odnosno, dobrog, nad tamom, odnosno slabim. Radi se o simbolicu po kojoj bi vatra uzela sve što je slabo, poput bolesti, siromaštva I nesreće, a donijela zdravlje i zadovoljstvo u godini koja dolazi. Proslava nove godine u savremenom Iranu je veliki događaj za porodicu. Dom se temeljito očisti. Cvijeće je posvuda I predstavlja prekrasnu novogodišnju dekoraciju. Među važnijim pripremema je svakako uređivanje trpeze, ili, kako to Iranci kažu haft seen! Na stolu mora biti sedam elemenata koji na Farsi jeziku počinju na slovo S. Svaki od tih elemenata ima svoj značaj. A oni su: sabzeh – različio ljkovito I začinsko bilje koje simbolizira novo rođenje, samanu – slatkiš od kuhanih pšeničnih klica koji simbolizira uspješnost, senjed –osušena sjemena, koja simboliziraju ljubav, sib – jabuka, symbol ljepote, somaq – boja, simbolizira boju izlaska sunca, serkeh – sirće, simbolizira godine I strpljivost, sir – bijeli luk, simbol dobrog zdravlja.

Po tradiciji, članovi porodice jedni drugima poklanjaju odjeću ili zlatni nakit.  Takođe oblače novu odjeću. Karakteristično za iransku novu godinu je I to da odlazak stara I doček nove godine slavi porodica sama. Gosti nisu poželjni, jer, kažu, donose nestreću. . Na televiziji I radiju eemituju program primjeren prazniku, puno je čitanja Kurrana, molitvi, te govora raznih vjerskih moćnika. Običaj je da roditelji kupe poklone djeci, a mlađi braće I sestre obdare starije. Odmah po objavi nove godine si čestitaju, požele zdravlja I sreće, a potom otvaraju poklone,. Potom je na redu posjeta najbižim rođacima, prijateljima I poznanicima, te slavlje do ranih jutarnjih sati. Društva se ranije dogovore o zbornom mjestu, I to je dan kada zaborave na sve probleme I kada, uz prijatnu muziku I dobru hranu uživaju I zabavljaju se. Na stolovima je puno dobre iranske hrane koja je na taj dan posebno bogata I  ukusna. Vrhunski kvalitetna riža, obično basmati, se kuha na poseben iranski način I osnovno je jelo, a kao dodak se mogu poslužiti I : različiti umaci od povrća: khoresht, ghormeh sabzi, sabzi polo, gheymeh, karafs, meso (chelo kebab, kobideh, bargh), te ribe. Trinaesti dan nove godine koji se zove sizde bedar je dan kada se poriodice tradicionalno upute u prirodu, te, na taj način simbolično I završe sa razboraznim oblicima proslavljanja novogodišnjih praznika.

Argentina

Ne možemo završiti ovo kratko putovanje po svijetu I običajima a da se ne dotaknemo živopisne Argentine. Prva I osnovna razlika između novogodišnjih praznika na južnoj polulopti u poređenju s Evropom je ta da tada, na drugoj strani velike bare počinje ljeto. Djeca već uživaju u velikom raspustu. Roditelji se pripremaju za godišnji odmor. Januar I februar imaju vrijednost naših jula I avgusta. Nova godina je tamo prije svega porodični praznik.  Iako se tradicije malo ko drži kao u stara vremena, porodice se još uvijek okupljaju, večeraju pod vedrim nebom I čekaju da odbije ponoć. Niko, kao što je to tipično za susjedni Brazil, gdje je Novu 2010 na plaži Copacabana na Madonninom koncertu dočekalo oko million I po ljudi, ne ide na ulice. Zabave  su intimnije prirode, a na njih se odlazi nakon ponoći. U ponoć krenu intenzivna pucanja, što vatrometa, što petardi. Sve se trese, nazdravlja se s jabučnim pjenušcem koji se zove sidro, a potiče iz Španije. Sa Starog kontinenta potiče I običaj da jedu suho voće, iako temperature prelaze 30 stepeni. Najradije jedu asado, tradicionalno argentinsko meso s roštilja žaru, nenadomjestivo na svim većim praznovanjima. Najčešće se uz asado jede krompir-salata.