/11 /11

Čak što više, većina prijateljica s kojim sam se susretala ili nisu nimalo dojile ili nešto jako malo i imale su raznih problema - od završavanja na operaciji zbog začepljenih kanala - do krvavih bradavica...
Čim sam zatrudnila odmah sam pomislila kako bih jako željela dojiti svoje malo sunce i poučena lošim iskustvima drugih,odmah sam počela čitati i po knjigama i po internetu kako pravilno dojiti. Čak sam išla i na youtube gledati snimke pravilnog i nepravilnog dojenja, te kako znati da beba uopće guta mlijeko. Spletom okolnosti nisam išla na trudničke vježbe, tako da su knjige i internet bili jedini izvori informacija.
Kad sam se porodila,u našoj bolnici je praksa donijeti bebu čim tebe odvedu u sobu, a to je nakon ona 2 sata koja odležiš u hodniku da te prate zbog krvarenja. Donijeli su mi moj mali slatki zamotuljak. Odmah sam se sjetila svega što sam pročitala - od toga kako postaviti bebu dok ležiš, kako ruku staviti, kako se zapravo beba prinosi dojci a ne obratno,... Na svu sreću i moja mrvica je odmah "znala" dojiti, jer sestra koja ju je donijela nije se potrudila ni pitati znam li kako dojiti. A moja bebica je odmah ušutila (jer je do tad plakala) i uzela moju dojku i počela sisati. Ja sam bila presretna što dojim svoju bebu!

Navečer je beba bila malo nemirna i plakala je (beba je stalno bila uz mene) i jedna "pametna" sestra mi je došla i rekla : "Mislim da nemaš mlijeka i da ti je dijete gladno". Nisam mogla vjerovati svojim ušima! Poslije toliko priče o tome kako se svi trude da potiću žene da doje, neka pametnica meni dođe i ne pregleda mi ni grudi i to izjavi. A ja kao da znam,kažem joj da imam! No tu ona ne prestane nego ode po flašicu sa glukozom i uzme mi bebu da joj da kao da vidi po tome je li gladna. A ja uporna i govorim joj da ne želim da mi se beba navikne na flašicu. Moja ljepotica naravno nije htjela flašicu i jadna sve okretala glavu u stranu. E kad je sestra unatoč svemu izjavila da bih joj ipak trebala dati Bebimil da se kao beba smiri i spava, tu sam ja poludila i rekla da mi vrati dijete i da ja ZNAM da imam mlijeka i da ću joj ponuditi drugu dojku. Bebu sam uzela i stavila na drugu dojku, a ona je malo ručkala i zaspala.

Ujutro je došla druga smjena sestara, i jedna divna sestra mi je rekla kako sad vjerovatno nemam dovoljno mlijeka, ali da budem uporna i stalno bebu stavljam na grudi i mlijeko će nadoći za dan-dva i naravno tako je sve i bilo, i evo dojim već 2 mjeseca bez hB ikakvih problema!

Željela sam ovo napisati jer da nisam bila dovoljno informisana , vjerovatno bi me prva sestra nagovorila na dohranu, a ovako ja sam bila ustrajna u svojoj želji za dojenjem i niko me nije mogao pokolebati.

 
P.S. Nisam ničim mazala bradavice jer sam čitala da se one same vlaže još tokom trudnoče ali zato nisam grudi nikad prala sa gelom za tuširanje kao ostatak tijela ,nego samo čistom vodom - i dan danas, i operem ih znači samo kad se tuširam - 1 dnevno a ne prije svakog podoja kao što su mi neki savjetovali. I ispočetka sam puštala da mi se bradavice poslije dojenja osuše same na zraku.