/11 /11

Kada je riječ o odgajanju djece i discipliniranju, ovih dana mnoge se porodice okreću takozvanom „time-out“-u. Ipak, kada je roditeljstvo u pitanju, mnogi su roditelji nesigurni u način implementacije ove disciplinske tehnike, a neki priznaju da ona jednostavno ne funkcioniše. Evo nekih strategija i prijedloga vezanih za roditeljstvo i odgoj djece sa time-out metodom kao efektivnim oruđem. 

Time-out osnove 

Time-out tehnika funkcioniše kod djece između 18 i 24 mjeseci starosti, te kod onih oko 5 godina starosti. Iako je svako dijete drugačije, mlađa i djeca od 18 mjeseci zaista neće razumjeti, a starija od 5 godina trebaju generalno neke sofisticiranije načine discipline i načine kako bi se lijepo ponašali. 

Time-out se odnosi na period odgajanja djeteta, kada se ono sklanja od problematične situacije ili iskušenja. Ovim se djetetu daje prilika da se umiri, razmisli o situaciji, zapamti šta se od njega očekuje i ponovo se organizuje. Ukoliko time-out rezultira sa više pažnje, energije i uznemirenosti roditelja ili njegovatelja, osuđen je na propast. 
Tokom time-out-a, dijete ne treba imati interakciju sa roditeljima ili njegovateljem. Time-out osmišljen je kao mala forma izolacije koja efektivno poručuje: „Ako radiš to, ne možeš biti dio dešavanja“. 

Kako bi time-out funkcionisao, trebate uspostaviti i time-out obrazac. Ovo zahtijeva i početno vrijeme koje većina roditelja smatra vrijednim. (Ako ste u prošlosti neuspješno prakticirali time-out, početno vrijeme trajat će duže nego ako to nikada niste radili. Mijenjanje djetetovih očekivanje teže je nego ispravno shvatanje odmah prvi put.) 

Postavka 

Postavite stolicu u dosadan, neutralan kutak, kao što je kutak trpezarije ili rijetko korišten ulazni dio. Ne preporučuje se dječija soba, jer će to kreirati negativne asocijacije sa prostorom koji bi trebao biti njihov sigurni kutak. Uostalom, dječija soba sadrži previše stvari koje će djetetu odvratiti pažnju. 

Pobrinite se da je prostor udaljen od „mjesta zločina“, te udaljen od staratelja. Ako se dijete nalazi u središtu dešavanja, to će stvoriti previše uslova da problem ponovo aktivira izazivanjem ili provokativnim ponašanjem. 

Pobrinite se da je mjesto time-out-a sigurno, te da dijete tu može biti ostavljeno samo, bez nadzora. 

Akcija 

Prvo kratko upozorite: „Sada je dosta“. To će djetetu dati do znanja da mu možda slijedi time-out. Ukoliko ovo nema efekta, najavite: „U redu, vrijeme je za time-out“. Ništa više. Podignite dijete i postavite ga na mjesto za time-out. 

Postavite alarm (kuhinjski alarm, ili onaj na pećnici ako ga dijete može čuti). Trajanje bi trebalo biti jedna minuta po godini starosti djeteta. 
Ako dijete ustane, jednostavno ga vratite na mjesto i ponovo namjestite alarm. Ne govorite ništa. Ovo ćete možda morati ponoviti na stotine puta prije nego dijete miruje cijelo vrijeme trajanja time-outa. Nemojte se predati. Ako to učinite, sljedeći put bit će teže. 

Kada se oglasi alarm, recite „Sada je gotovo“, zagrlite dijete i ostavite sve na tome. Nemojte diskutovati o problemu. Dajte djetetu da radi nešto drugo, neku pozitivnu alternativu zabranjenoj aktivnosti. Nemojte ni spomenuti šta se desilo ranije. 

Uobičajene zamke 

Roditelj previše priča. Ovo samo zbunjuje dijete, povećava tenziju, te čini da su svi uzrujani. Jednostavna rečenica transgresije kada se nedjelo desi, kao što je „Opet si udario sestru“, a koju prati rečenica „Vrijeme je za time-out“ su sve što je potrebno. Poslije toga, šutnja je zlato. 

Time-out rezultira sa previše pažnje. Ako vrijeme time-out-a djetetu da više pažnje nego što je dobija kada se lijepo ponaša, ono će nastaviti privlačiti vašu pažnju provokativnim ponašanjem. 

Roditelj je previše uzrujan. Ako osjećate da u bijesu gubite kontrolu, nećete pomoći djetetu da nauči lekciju. Odvojite nekoliko sekundi, ili nekoliko minuta da se sklonite od situacije nakon što ste se pobrinuli da su svi sigurni. Kada se smirite, vratite se djetetu, recite razlog time-out-a i postavite ga u kaznu. Pobrinite se da ovaj scenario radite u najgorim slučajevima, umjesto da bude uobičajen. 

Posebne okolnosti 

Ako je dijete jako pomamljeno ili uzrujano, tada nije u stanju naučiti ništa iz time-out-a. Umjesto toga, tiho ga držite (licem okrenutim od vas obično je bolje u ovakvim situacijama), sačekajte radije da plač preraste u ljutnju nego u pomamu, a onda započnite time-out. 

Ako je dijete bolesno, pod stresom ili premoreno, neće mnogo naučiti, a time-out bi ga mogao iscrpiti još više. U ovom slučaju, samo ga sklonite od problematične situacije i dajte mu ono što mu u tom trenutku treba – zagrljaj, užinu, vratite se s njim u auto iz grozničave prodavnice, ili ga uspavajte. 

Za djecu koja su iskusila mnogo ozbiljnih razdvajanja, time-out donosi previše emocija, koje nadilaze mogućnost da iz toga nešto nauče. Ovo je čest slučaj sa djecom u hraniteljskim porodicama. Za ove mališane, bolje je postaviti stolice tako da sjedite „leđa od leđa“. Pravilo „nema priče“ i dalje stoji, alarm označava trajanje, a pažnja mu je još uvijek uskraćena – ali se dijete ne osjeća napušteno. 

Djeca koja kasne u razvoju, ili ona sa veoma naprednim kognitivnim sposobnostima trebala bi prije biti tretirana na svom razvojnom stepenu, nego u skladu sa stvarnom starošću. Primjera radi, dijete od 30 mjeseci koje funkcioniše kao dijete od 10 mjeseci zaista ne može shvatiti time-out. 

Provodite cijeli dan izvodeći time-out? Zapitajte se ... 

Jeste li odredili na kojim ponašanjima želite raditi? Birajte bitke i upamtite da 'Rim nije izgrađen za dan'. 

Je li u pitanju veća situacija, previše stresna za dijete, kao što su previsoki zahtjevi u jaslicama? Ako jeste, razmislite o promjeni, bilo jaslica, njegovateljice ili grupe za igru – tako će dijete biti uspješnije i neće pucati pod tenzijama svakodnevno. 

Dajete li djetetu previše pažnje kada se ne ponaša kako treba? Ili, treba li ono da se ponaša ružno kako biste ga primjetili i komunicirali sa njim? Jedan pristup je da primjetite kada se dijete lijepo ponaša. Ovo je teško, jer čim loše ponašanje iskrsne, imamo tendenciju da se sklanjamo ili ga izbjegavamo. Ovo je normalan aspekt roditeljstva. Bolje rješenje je možda da jednostavno sjednete na pod i igrate se s njim 20 do 30 minuta svakodnevno. 

Je li djetetu dosadno, pokušava li da malo oživi stvari? Ovo se često viđa kod bistre djece koja su prerasla jaslice i treba im više uzbuđenja u životu. 

Još  na Ringeraji

• Još mnogo zanimljivih tekstova o vašim bebicama pročitajte ovdje >>>KLIK<<<
• Pratili razvoj vaše bebice i svakog ponedjeljka primajte mailing kalendara razvoja djeteta
• Ako želite diskutovati sa mamama bebica možete na našem RR forumu

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba