Samohrani roditelji

Uredništvo Ringeraja.net, 4.5.2010

Uskladiti obitelj, posao i djecu je teško za sve roditelje, ali posebno je teško za samohrane roditelje jer nemaju uz sebe partnera kad bi trebali biti na dva mjesta istovremeno.

Ključne riječi:

/11

Biti samohrani roditelj je najčešće teško i stresno, bez obzira na to je li roditelj to sam izabrao razvodom, odnosno odlukom da će sam odgajati dijete ili je postao samohrani roditelj zbog smrti ili napuštanja od strane bračnog partnera, ili zbog nekog drugog razloga.

Bez obzira na razloge, samohrani roditelji se susreću s više problema odjednom, od kojih su neki očekivani, a neki ne. Često se pitaju hoće li ikada ponovo biti sretni, opušteni i imati osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Neki mogu biti toliko zatečeni novom situacijom da postanu paralizirani i nesposobni bilo što poduzeti. Uz sve to ipak trebaju naći načina da se na najbolji mogući način brinu o svojoj djeci, čak i kad nisu posve sigurni da se mogu brinuti i o samima sebi. Važno je da samohrani roditelji prihvate da je određena količina stresa uvijek dio roditeljstva, bez obzira na to odgaja li roditelj sam dijete ili ga odgaja zajedno s bračnim partnerom. No, činjenica jest da je u samohranom roditeljstvu prisutno više stresa jer je teže ako jedan roditelj sam brine o svemu. Ako samohrani roditelj osjeća da je pod stresom to ne znači da je loša osoba ili "slabić". Stres je dio života, dio specifične situacije, i vjerojatno će se nastaviti kroz sva 3 osnovna perioda samohranog roditeljstva: period gubitka, period prilagodbe i period oporavka i stvaranja novih odnosa. Također je važno da samohrani roditelji znaju da je prvi period nesigurnosti i straha koji osjećaju uvjetovan time što ne znaju što ih očekuje u budućnosti, odnosno što bi konkretno trebali učiniti da se prilagode novonastaloj situaciji i na novi način organiziraju svoj život. Samohrani roditelji mogu naučiti načine kako eliminirati barem dio stresa koji proizlazi iz samohranog roditeljstva. Također mogu naučiti kako se nositi sa stresom kojeg ne mogu eliminirati. Stres je dio života. Važno je smoći snage i hrabrosti suočiti se s njim.

Mnogi samohrani roditelji misle da kad bi imali više novaca da bi imali više vremena i snage da se bave svojom djecom i njihovim osjećajima. To može ili ne mora biti istina, ali činjenica jest da su financijski problemi česti uzrok stresa samohranih roditelja. Rastavljeni roditelji i udovci ostaju bez prihoda drugog roditelja. To je svakako zastrašujuća situacija i zaista je teško "rastegnuti" jednu plaću, posebno u periodu prilagodbe. Alimentacija, čak i kad redovito pristiže rijetko pokriva stvarne troškove odgoja i školovanja djeteta. Neki moraju tražiti dodatni posao, što im onemogućuje da provode slobodno vrijeme s djecom, a što im opet povećava njihov osjećaj krivnje, a stvara tugu i ljutnju kod djeteta što je često samo kod kuće. U tom periodu im se može činiti da ih nitko ne razumije. U takvoj situaciji dobro je obratiti se nadležnom centru za socijalnu skrb, ili ženskim nevladinim organizacijama kako bi saznali ima li dijete možda pravo na neku dodatnu pomoć, besplatno ljetovanje, besplatne školske knjige, upis u vrtić i sl., a Vi na besplatnu pravnu i/ili psihološku pomoć.

Samohrani roditelji i stres u svakodnevnom životu

Uskladiti obitelj, posao i djecu je teško za sve roditelje, ali posebno je teško za samohrane roditelje jer nemaju uz sebe partnera kad bi trebali biti na dva mjesta istovremeno. Moraju, npr. planirati prijevoz, ne samo između škole i kuće, nego i u popodnevnim satima za slobodne aktivnosti svoje djece. Briga za bolesnu djecu i posjete liječniku mogu biti veliki problem jer tada samohrani roditelj mora izaći s posla, što mu može ugroziti radno mjesto. Osim toga, često u situacijama nakon razvoda, samohrani roditelji izgube prijatelje, rodbinu po partneru, susjede (ako se moraju odseliti). Uz sve ostale probleme potrebno je uložiti vrijeme i napor kako bi se ponovo izgradila socijalna mreža, i stvorila nova prijateljstva i poznanstva.

Kako samohrani roditelji mogu sebi olakšati svakodnevni život?

Pokušajte se dogovoriti s ostalim roditeljima iz susjedstva oko prijevoza i čuvanja djece.
Ukoliko je moguće, pokušajte se dogovoriti s poslodavcem oko ostanka kod kuće kad su djeca bolesna, a da to vrijeme odradite (subotom, npr.).
Strukturirajte dan: od doručka do odlaska u krevet. Redoviti obroci i odlazak na spavanje u određeno vrijeme će vam pomoći ne samo da budete zdraviji i vi i vaša djeca, nego i da se bolje organizirate u odnosu na sve svoje obaveze.
Planirajte unaprijed što ćete učiniti ako djeca dođu ranije iz škole ili se razbole (a Vi morate raditi).

Stres i izolacija samohranih roditelja

Teško je odrediti što je samohranom roditelju teže: povrijeđenost i strah vezan uz odgoj djeteta ili izolacija koja to sve još i otežava. U svakom slučaju, samohrani roditelj se često sam mora sučeljavati i nositi sa svojim strahovima i tjeskobama. Ponekad se čak osjećaju izdanima i od članova obitelji i prijatelja od kojih su očekivali podršku i pomoć. Samohrani roditelji često izgube samopouzdanje jer nisu uspjeli održati vezu i odnos s partnerom, a nisko samopouzdanje se onda prenese i na njihovu ulogu roditelja. Kad njihovo dijete ima probleme, roditelji osjećaju da je to zbog toga što oni ne uspijevaju biti dobri roditelji, kao što "nisu bili ni dobri partneri". Samohrani roditelji osjećaju više nesigurnosti i straha u vezi odgoja svoje djece te nastoje ispuniti prazninu kod djeteta zbog odsustva drugog roditelja. Često samohrane majke (između ostalog i zbog pritiska okoline), osjećaju da sad one moraju biti djetetu "i tata i mama". Rezultat tih nastojanja je da dijete više nema jasan model roditelja s kojim živi nego neuspjelu mješavinu ponašanja i reakcija oca i majke u jednoj osobi, što ga samo dodatno zbunjuje. Izolacija donosi gubitak perspektive, jer samohrani roditelj često nema nikoga tko bi mu ponudio nove ideje i rješenja. Čak i kad počne stvarati nova prijateljstva i postavljati nove ciljeve, samohrani roditelj se može osjećati razapet između svojih potreba i potreba svoje djece. Česti su primjeri samohranih majki koje se nakon razvoda odluče "posvetiti samo djeci", zanemarujući svoje potrebe, kupuju im čak i više igračaka, odjeće, obuće nego što bi to radile da su ostale u braku. Ne postavljaju granice u odgoju, sve im dozvoljavaju, nastojeći im na taj način "nadoknaditi" odsutnost drugog roditelja. No, na taj način podržavaju svoju socijalnu izolaciju, povećavaju svoje nezadovoljstvo, ne usmjeravaju dijete, što dovodi i do neadekvatnog roditeljstva. Dijete kojem je sve dozvoljeno je zanemareno kao i ono kojem je sve uskraćeno. Djetetu su potrebni struktura, granice i usmjeravanje.

Kako se nositi s povrijeđenošću i izolacijom?

Razgovarajte s nekim. Ne oklijevajte potražiti pomoć psihologa ako vam je teško. Biti snažan znači tražiti i prihvatiti pomoć kad je trebate.
Pronađite grupu podrške. Važno je prodiskutirati vlastitu situaciju s nekim tko je prošao slično iskustvo. Uspostavite kontakt s ostalim samohranim roditeljima iz susjedstva, djetetove škole, crkve...
Riješite svoju pravnu situaciju. Većina ljudi ostaje tjeskobna i ne može "krenuti dalje" dok se bračna situacija pravno ne raščisti.
Utvrdite unaprijed sustav nagrada i kazni s djecom (uvjerite se da svi članovi obitelji znaju pravila i prihvaćaju ih).
Izbjegavajte fizičko kažnjavanje djece. Umjesto toga, primijenite logične posljedice (npr. dijete uviđa da, ako je potrgalo igračku, nema igračke; ili ako je nešto prolilo, mora to počistiti; ili ako nije obuklo kaput, bit će mu hladno); davanje ili ukidanje privilegija (npr. nagrada m