Važnost željeza u prehrani

Novalac, 5.10.2015

Anemija ili slabokrvnost u zemljama u razvoju pogađa čak više od 42% djece mlađe od pet godina, a učestalost anemije najveća je tokom brzog rasta djeteta (od 6. do 24. mjeseca života).

Ključne riječi:

/11

Uzroci anemije su razni, od nutritivnih i deficitarnih (nedostatak željeza, folne kiseline, vitamina B₁₂) do infektivnih (probavnih). Jedna od najčešćih deficitarnih anemija jest ona uzrokovana nedostatkom željeza.

Najčešći razlozi nedostatka željeza jesu nedovoljan unos željeza prehranom, smanjena apsorpcija željeza, povećane potrebe za željezom i hronična krvarenja. Nedostatak željeza može izazvati sideropeniju i anemiju. Sideropenija podrazumijeva nedostatak zalihe željeza u mišićima i jetri, a anemija znači smanjenu količinu željeza, odnosno hemoglobina u krvi, za čiju je najmanju koncentraciju kod djece do pet godina Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) odredila 110 g/L.

Zdrava novorođenčad, rođena u porodnom terminu, normalne porodiljne tjelesne težine rađaju se sa zalihama željeza dovoljnim za rast i razvoj tokom prvih pet do šest mjeseci života. U tom razdoblju novorođenčad trebaju malu, gotovo zanemarivu količinu egzogenog željeza, što objašnjava relativno malen udio željeza u majčinom mlijeku.

Tokom drugih šest mjeseci dojenačke potrebe za željezom značajno se povećavaju. U toj dobi potrebna količina željeza po kilogramu tjelesne težine djeteta veća je nego u bilo kojem drugom razdoblju njegovog života: 0,1 mg/kg tjelesne težine. To je vrijeme kada se započinje s dohranom i uvođenjem namirnica bogatih željezom.

Odabir i kombinacija namirnica te oblik željeza koji namirnica sadrži utiču na apsorpciju željeza u organizam. Gotovo 25% hem željeza, sadržanog isključivo u mesu, peradi i ribi, apsorbira se u organizam, što je značajno više od apsorpcije ne-hem željeza (5–15%), kojim su bogate namirnice i životinjskog i biljnog porijekla (lisnato povrće, žitarice), a čiju apsorpciju pomaže askorbinska kiselina, poznatija kao vitamin C.

Mnoge namirnice u svom sastavu sadrže tvari koje čvrsto vežu željezo te na taj način usporavaju i onemogućuju njegovu apsorpciju, to su npr. fitati, prisutni u cjelovitim žitaricama i soji, kalcij i fosfor iz mlijeka te fenolni spojevi u čaju, kakau i kafi. Prerano (prije 9. do 10. mjeseca života) uvođenje kravljeg mlijeka u prehranu dojenčeta može izazvati mikroskopska krvarenja u probavnom sistemu i na taj način anemiju. Kravlje mlijeko loš je izvor željeza i zato se kao glavni napitak preporučuje majčino mlijeko ili, ako to nije moguće, adaptirano dojenačko mlijeko.

Prilikom pripreme jela na umu se mora imati kombinacija namirnica i količina koju dijete može pojesti. Budući da dojenčad i djeca imaju velike potrebe za željezom, a konzumiraju količinski manje obroke, preporučuje se namirnice bogatije željezom (meso i povrće) konzumirati uz namirnice bogate vitaminom C (voće i prirodni voćni sokovi, povrće) te izbjegavati njihovu kombinaciju s namirnicama koje onemogućuju apsorpciju željeza.

Iako je prehranom gotovo nemoguće unijeti prekomjernu količinu željeza u organizam, nekontrolirana suplementacija često zna biti uzrok toga. Prekomjerna količina željeza u organizmu može imati teške posljedice na zdravlje, kao što je negativan učinak na apsorpciju drugih minerala (cink, bakar).

Evropsko društvo za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) predložilo je mjere prevencije nedostatka željeza kod dojenčadi i male djece koje uključuju dojenje ili, ako to nije moguće, upotrebu adaptiranog dojenačkog mlijeka, uvođenje kravljeg mlijeka nakon prve godine života te konzumaciju namirnica bogatih željezom.