|
hanabanana -> RE: Odgoj bez batina - konkretni primjeri (16.5.2012 15:23:06)
|
IZVORNA PORUKA: minja_
E to smo mi primijenili na sistem zabrana i nagrada. Počeli smo sa 7-8 mjeseci, kad je krenula puzati i približavati se utičnicama. Mali milion puta smo stali kraj utičnice i najblazim mogucim tonom rekli nece, nece i odmakli je od uticnice i onda je pomazili i pohvalili. I milion i prvi put se primakla uticnici i zamahnula prsticem, kao ne, ne i odmaknula se. I ne prilazi uticnicama, ne dira saksije, ne prevrce kafu i solje i tanjire sa stola.
Kako sam se slatko nasmijala.
Naime, ovako sam i ja govorila kad sam bila majka jedne ( JEDNE ) djevojčice. Istina, ja nisam morala stati milion puta kraj utičnice, saksije sa cvijećem, ona je brzo prihvatila da je to nešto što se ne dira.
A ja bila ponosna na svoj način odgoja, bez kazni, pucketanja po peleni, razumnosti.
I onda je došlo kćerka broj dva ( DVA ) koja mi je dokazala da to što kćerka broj jedan je brzo " shvatala " i " prihvatala " gdje su granice nema veze sa mojim smirenim " ne ne ne ne ", nego sa karatkerom prvorodjene kćeri.
Kod drugorodjene, ne ne ne ne ne....ni tri miliona puta nije upalilo ako je zamislila da će se umiti u wc šolji.
IZVORNA PORUKA: minja_
A da treba imati živaca, bogami, treba. Zato uvijek i sebe konstantno analiziram, zbog čega odašiljem lošu energiju i gubim strpljenje, dijete redovno nema veze s tim.
O da.....treba živaca i živaca......ali evo, kako je napunila četiri godine sve više shvata da kad za nešto kažem NE, onda je to za njeno dobro.
Ja sam apsolutno protiv da se djeci za sve govori: Ne smiješ, ne možeš, ne, ne diraj....
Uvijek pokušavam da govorim afirmativno, upravo da bi shvatile kada kažem Ne, da je to Ne.
I slažem se apsolutno sa ovim što si rekla: ako je jednom bilo NE; uvijek je NE.
|
|
|
|