RE: poucna prica (Puna verzija)

Forum >> [Dijete] >> Odgoj



Poruka


teacher75 -> RE: poucna prica (5.3.2010 0:47:53)

i ja se uvijek rasplacem kad je pogledam- procitam [sm=smiley13.gif]




rose 87 -> RE: poucna prica (5.3.2010 8:12:23)

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image] stvarno ljudi nekada ne razumiju koliko boli nanose drugima




kanita25 -> RE: poucna prica (5.3.2010 8:24:25)


IZVORNA PORUKA: teacher75

jasmin, divna prica, a ja uz ovu uvijek pustim suzu:

http://www.youtube.com/watch?v=zuOQKhRyimw&feature=player_embedded



teacher 75 bas si me rasplakala na jutro...MAJKA je MAJKA




jasmin -> RE: poucna prica (5.3.2010 10:23:12)


IZVORNA PORUKA: teacher75

jasmin, divna prica, a ja uz ovu uvijek pustim suzu:

http://www.youtube.com/watch?v=zuOQKhRyimw&feature=player_embedded


Joj i mene ova prica uvijek rastuzi.:(
Boze,pomozi nam da volimo i postujemo nase majke,bez da im i uh reknemo.




jasmin -> RE: poucna prica (5.3.2010 10:34:47)

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

SIN: 'Tata, smijem li te nešto pitati?'

OTAC 'Da, naravno, reci, što je?

SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na sat?'

OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnjevno.

SIN: 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?'

OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.'

SIN: 'Oh,' dječak odgovori, spuštene glave.

SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?'
Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!'
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:

Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac...
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi zaspao, sine?', upitao je.

'Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.

'Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio..'
Dječak se uspravio, smiješeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.

Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac

'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak.

'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.

Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života




supernova -> RE: poucna prica (21.3.2010 11:58:10)

Uh...rasplakah se na pricu od teacher75 :((

Kako okrutni ljudi mogu biti, prema najblizima...postidim se i sama ponekad :(




jasmin -> RE: poucna prica (21.3.2010 16:46:46)

Prica o trojici ljubitelja zlata

Isa alejhi selam je bio jedan od najvecih Božijih poslanika.Jednog dana mu se u putu pridružio neki covjek, koji je putovao u njegovom pravcu.Nakon što su onako malo zajedno putovali, ogladnili su.Hazreti Isa a.s je imao tri okrugla hljeba u svom zavežljaju, jedan je sam pojeo a drugi je dao svom saputniku. Pošto su to pojeli Isa a.s je onaj preostali dio hljeba stavio u zavežljaj pa su nastavili put. Malo zatim su i ožednili pa je Isa a.s svoj zavežlaj spustio na zemlju i onda otišao da pronade i donese vodu.Cim je Isa a.s otišao, njegov saputnik je izvadio onaj preostali hljeb iz svežljaja i pojeo ga.Kada se Isa a.s. vratio i vidio da nema onog jednog hljeba, upitao je svog saputnika:“Jesi li ti pojeo onaj hljeb?”
Saputnik mu je odgovorio: ”Ne, ja ga nisam pojeo.”
I koliko god ga je Isa a.s. pitao, on je poricao.
Opet su zajedno krenuli na put sve dok nisu stigli do obale jednog mora. Dugo su cekali na obali da naide kakav camac da ih preveze preko mora, ali cekanje je bilo uzalud.U jednom trenutku Isa a.s. izrece velicanstveno ime Božije, pa uze svog saputnika za ruku i tako obojica podoše preko vode. Kada su prešli na drugu obalu mora,Isa a.s. se obrati svom saputniku i rece:
“Jesi li vidio moc Božiju? Tako ti one beskrajne moci Njegove, reci mi da li si ti pojeo onaj hljeb?” On rece:”Ne, ne znam ni zašto mene pitaš.”
I opet su krenuli i onako zajedno išli dugo sve dok nisu stigli do jedne stepe u kojoj su ugledali srnu.Isa a.s ju je ulovio i odrao pa su joj onda meso ispekli i zajedno pojeli. Kosti su skupili na jednu gomilu i kad su se obojica zasitili Isa a.s. je stao ispred gomile kostiju, izgovorio sveto ime Božije i srna je ponovo oživjela i odskakutala prema stepi.
Isa a.s. se onda okrenuo prema svom saputniku i rekao:
“Tako ti Boga, koji mrtve oživljuje i u cijoj je ruci život i smrt covjeka, i u ciju si se moc i sam osvjedicio i vidio svojim ocima, reci mi da li si ti pojeo onaj hljeb?”
”Ne nisam! Nije valjda da ti je, ne daj Bože, sunce udarilo u glavu? Ne! Ja taj hljeb nisam pojeo i nemam pojma gdje je!”
Nakon toga su opet zajedno krenuli na put, i u putu su naišli na tri pješcane dine.Isa a.s. se pomolio i one tri dine su se pretvorile u cisto zlato. Potom se obratio svom saputniku i rekao:
"Ona zlatna dina, koja je na desnoj strani je moja, a ona na lijevoj je tvoja, a ona u sredini neka pripadne onome ko je pojeo onaj komad hljeba.”
Cim se ime zlata spomenulo i veci udio bio u pitanju, saputnik rece:
“Da, ja sam to ucinio, bio sam gladan i pojeo onaj komad hljeba!”
Kad je Isa vidio ovakvo njegovo ponašanje, sa zgražanjem mu je rekao:
”Onaj kome je ime zlata vrjednije od svetog imena Božijeg, nije dostojan da bude moj saputnik.”Tu ga je ostavio i sam nastavio put.Saputnik Isa a.s je ostao sam pored zlata.
Nije prošlo puno vremena i tu su stigla još dvojica putnika. Cim su vidjeli brda od zlata poceli su da tvrde kako ona pripadaju njima. I tako su poceli da se svadaju sa saputnikom Isa a.s. Njih trojica su se prepirali i svadali sve dok se nisu umorili i konacno došli do zakljucka da treba da ga medusobno podijele na tri jednaka dijela. Jedan od njih je rekao:“Gladni smo bolje da prvo nešto nademo za jelo.”
Onaj prvi covjek se dobrovoljno javio da ode do grada i donese nešto za jelo. Druga dvojica su mu se zahvalili na njegovoj velikodušnosti i još ga bodrili da ide.Kada je otišao u grad dosjetio se da stavi otrova u hranu koju je bio kupio i tako otruje onu dvojicu kako bi svo zlato pripalo njemu.
S druge strane ona dvojica su se bili dogovorili da ga ubiju cim se vrati iz grada, i njegov dio medusobno podijele.
Kada se ovaj vratio iz grada iznenada su nasrnuli na njega i ubili ga. I pošto su mislili da su ga se riješili bez brige su sjeli da jedu. Kako je hrana bila jako zatrovana odmah nakon jela su obojica umrla.
Kada je Isa a.s zajedno sa svojim pomagacima stigao do toga mjesta, našao je ona tri brda od zlata na istom onom mjestu na kojem su i bila, a ona tri njegova obožavatelja mrtve, po zemlji povaljane. Tu se obratio svojim pomagacima rekavši im:“Evo dunjaluka, a evo i obožavatelja njegovih. Zlato dunjalucko je ostalo a obožavatelji njegovi su ga ostavili. Koliko je samo onih koji ginu i ubijaju u ime blaga i bogatstva.”
Zatim se pomolio i svo ono zlato se ponovo pretvorilo u prašinu.




mamica -> RE: poucna prica (22.3.2010 22:30:32)

bas su lijepe i pucne price koje objavljujete... bas mi je drago sto se ova tema nije ugasila...
evo jos jedne jako lijepe price:

CRVENA RUZA

Događaj se desio negdje pred kraj II svjetskog rata, na Glavnoj centralnoj stanici u Njujorku. Priča govori o jednom mladiću koji je tražio osobu koju nikada nije vidio, a koju je volio.
On je poručnik Džon Blanšard. Ustao je, kaže, sa svoga sjedišta sa klupe na kojoj je sjedio na Glavnoj centralnoj stanici u Njujorku, zategao svoju vojničku uniformu i počeo da pažljivo posmatra masu ljudi koja se kretala kroz veliku stanicu u Njujorku. Tražio je djevojku koju je njegovo srce poznavalo, ali čiji lik nije mogao da zna, djevojku sa crvenom ružom. Njegovo interesovanje za ovu djevojku počelo je 13 mjeseci ranije u jednoj biblioteci na Floridi. Kad je sa police uzeo jednu knjigu, privukao ga je sadržaj te knjige, ne sa tekstom u toj knjizi, već sa zabilješkama koje su se nalazile na margini skoro svake stranice. Bio je to vrlo lijep rukopis i on je zaključio da iza tog rukopisa stoji jedno biće koje je promišljena duša i jedan duboki um. Na prvoj stranici knjige našao je čak i ime i prezime prethodnog vlasnika. To je bila gospođica Kolis Mejhel. Potrošio je dosta vremena i truda i pronašao je čak i njenu adresu. Živjela je u gradu Njujorku. Napisao joj je pismo u kojem se predstavio i pozvao je da se dopisuju. Sljedećeg dana, dogodilo se, da je bio stavljen u brod i odvezen u Evropu kao vojnik na front Drugog svjetskog rata. Sljedeće cijele godine i još jednog mjeseca, dakle 13 mjeseci, dvoje se dopisivalo i upoznavalo preko pisama. Svako slovo padalo je na plodno tlo. Započela je romansa. Oficir Blanšard je u jednom pismu, pri kraju 13 mjeseci zatražio sliku, ali djevojka je odbila da je pošalje. Njemu je to bilo jos privlačnije. Ona je smatrala da, ako je on zaista zainteresovan, neće mu puno značiti kako ona izgleda. Kada je došao konačni dan da se vrati iz Evrope sa fronta, dogovorili su se za njihov prvi sastanak. Sedam sati uveče na velikoj Glavnoj centralnoj stanici u Njujorku.
” Prepoznaćeš me”, – pisala je djevojka – ”po crvenoj ruži koju ću nositi na mom reveru.”

I tako, u 7 sati uveče on je bio na stanici i tražio očima djevojku koju je njegovo srce voljelo ali čije lice nikada do tada nije vidio. Oficir kaže:

“Mlada osoba išla je prema meni; bila je visoka i vitka. Njena plava kosa padala je u uvojcima na ramena, njene oči su bile plave kao neki cvjetovi. Crte lica bile su besprijekorne i njene usne su odražavale čvrstinu, ali i odlučnost. Obučena je bila u svijetlozeleni kostim i izgledala je kao proljeće koje je oživjelo. Krenuo sam ka njoj potpuno zaboravivši da ona na reveru svog odijela nema crvenu ružu. Dok sam joj prilazio mali provokativni osmijeh je prešao preko njenih usana i rekla je samo: “Mornaru, da li ti i ja idemo u istom smjeru?”

“Skoro nekontrolisano, načinio sam još samo jedan korak ka njoj a onda, tačno iz nje, ugledao sam Polis Mejhel, osobu koja je na svom reveru imala crvenu ružu. Stajala je upravo nekako iza ove prekrasne djevojke. Na sebi je imala prosijedu kosu koja je bila sakupljena i pritisnuta već iznošenim šeširom. Bila je okruglog lica, a i tijela isto tako. Na nogama su bile cipele sa niskim potpeticama. Djevojka u zelenom kostimu odlazila je vrlo brzo. Osjetio sam se u tom trenutku kao da sam se razdvojio na pola. Tako me je želja vukla da slijedim djevojku u zelenom kostimu, ali ipak moja težnja za ženom čiji je duh tako bio spojen s mojim i obuzeo moj, bila je tako duboka. I ona je tu stajala. Njeno blijedo i okruglo lice bilo je plemenito i osjećajno; njene sive oči su imale svjetlucavi sjaj.
Nisam oklijevao. Podigao sam u svojoj ruci knjigu sa sivim koricama – to je bio znak prepoznavanja sa moje strane. I sada sam shvatio da to i ne treba da bude ljubav već nešto posebno, nešto čak i bolje od ljubavi. Prijateljstvo za koje sam bio i morao biti uvijek zahvalan. Ispravio sam se kao pravi vojnik, otpozdravio i pružio knjigu ženi i dok sam govorio osjećao sam neku gorčinu razočarenja.

Ja sam poručnik Džon Blanšard, a vi biste morali biti gospođica Mejhel. Tako mi je drago da smo se našli ovdje na ovoj stanici. Da li biste prihvatili da vas izvedem na večeru?” Ženino lice se rasteglo u prijatan osmijeh.

“Ja ne znam šta sve ovo treba da znači, mladiću” – odgovorila je. “Ali mlada dama u zelenom kompletu koja je upravo ovuda prošla, zamolila me je da stavim ovu crvenu ružu na rever mog kaputa. I rekla je da ako me pozovete na večeru, da vam kažem da vas ona čeka u velikom restoranu preko puta. Ona je rekla da me upotrebljava kao neku vrstu testa.”
Prava vrijednost ljudske duše se vidi u odgovoru na neprivlačno. Neko je napisao: “Kaži mi koga voliš i ja ću ti reći ko si”. Ko nosi crvenu ružu?! Obično oni koji nisu za primjećivanje. Obično oni za koje mislimo da ne treba da nose crvenu ružu. Da li ste se ikada zapitali kako postupamo sa njima, u našim svakodnevnim kontaktima.

P.S. samo uporni završe čitanje do kraja :))[image]http://photos-h.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc3/hs506.snc3/26596_1098380355536_1707469194_187414_6919415_a.jpg[/image]




teacher75 -> RE: poucna prica (22.3.2010 22:34:01)

predivna prica! ispadoh uporna[sm=jezicek.gif]




acudesa -> RE: poucna prica (22.3.2010 22:37:21)

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image] kako slatko...




mamica -> RE: poucna prica (22.3.2010 22:40:09)

heheheh ma upornost je vrlina... a vjerujte tesko se nakaniti da citas neku duuuugu pricu... a pogotovo ako se ispostavi na kraju da i nije nesto bila vrijedna truda... medjutim ovo nije jedna od tih... bar meni je jako fina, i isplati se procitati do kraja, i drago mi je da vam se svidja... [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]




teacher75 -> RE: poucna prica (22.3.2010 22:43:41)

Jedan jadnik bez posla se prijavio za posao u Microsoft kao ''cistac WC skoljki''.
Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu rece:
"Primljeni ste. Ostavite mi Vas e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vasih duznosti."
On jadnik, zbunjen, odgovori da nema racunalo, pa samim tim ni e-mail.
Direktor ce na to:
"E pa onda, zao mi je, ako nemate e-mail, virtualno znaci da ne postojite, tako da Vas ja ne mogu primiti..."
Siromah, ocajan, izidje iz sjedista Microsofta, bez ideje sto bi mogao raditi i sa samo 10 $ u dzepu. Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu s 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad iduci od vrata do vrata i do podne duplira pocetni kapital. Iznenadjen i s entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kuci s 60 $.
Tada je shvatio da bi mu taj sistem omogucio da prezivi, tako da ga je poceo primjenjivati u kontinuitetu, izlazeci uvijek rano ujutro i vracajuci se kuci uvijek kasno navecer. Radeci tako, utrostrucavao je i ucetvorostrucavao kapital svakoga dana. Za kratko vrijeme kupi rucnu dvokolicu da bi mogao povecati obim posla, a kasnije je zamijeni s jednim kamioncicem. Radeci tako, u roku od jedne godine, postade vlasnik male flote vlastitiih motornih vozila. Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvecih mreza za distribuciju namirnica u SAD.
I tako, misleci na buducnost obitelji, odluci osigurati svoj zivot.
Pozvao je brokera kako bi potpisao policu osiguranja. Broker ga na kraju razgovora pita za njegov e-mail da bi mu poslao prospekt osiguranja. Nas covjek mu odgovori da nema e-mail. "Bas cudno" prokomentirao je broker "Nemate e-mail, a uspjeli ste napraviti imperiju. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!".
Covjek se zamisli, pa odgovori: "... u Microsoftu cisteci wc skoljke!!!"




teacher75 -> RE: poucna prica (22.3.2010 22:45:09)

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: “U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!”
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i reče:
“Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.”
Miš se okrene svinji i vikne: “Mišolovka je u kući! MIšolovka
je u kući!”
Svinja je suosjećala, ali reče: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.”
Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao svinju. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.

Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

Kad sljedeći put čuješ da se neko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Brinite o drugima i drugi će vam vratiti – kad se najmanje nadate.





mamica -> RE: poucna prica (22.3.2010 22:46:54)

dooobra je, nema sta....[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image]




frenkoza -> RE: poucna prica (22.3.2010 23:38:09)

Bez truda tanka nafaka

U nekom mjestu bijahu otac i sin. Oba su bili učeni. Otac je bio jako vrijedan, a sin lijenčina. Otac ga je nagonio da radi, ukazujući mu na posljedice nerada i lijenosti, podsjećajući ga da nas Kur''an upućuje na rad riječima. "Ve en lejse lil-insani illa ma se''a" - "da za čovjeka nema ništa bolje od njegova rada i truda". A sin odgovori, da je Allah, dž.š., zagarantovao svakom nafaku riječima. "Vema min dabbetin fil-erdi illa alallahi rizkuha". Otac mu reče kako on zna za taj kur''anski ajet, ali je pitanje o kakvoj i kolikoj se zagarantovanoj nafaci radi. Sin i dalje osta pri svom.

Jednog dana sin izrazi želju da malo prohoda po svijetu i da proba ima li bolje nafake od babine. Putujući od mjesta do mjesta zadrži se u jednom gdje mu se život svidio. Kada je potrošio svu gotovinu, uvidi da ga niko ne prima i odluči da se vrati kući. U putu ga uhvati noć u jednoj šumi i on zanoći u jednom grmu. Rano se probudi i ugleda lisicu, koja je bila bolesna i jedva se dovukla do jednog grma, pa se tu savila i ležala, jer dalje nije mogla. Tada pomisli: "Ova lisica je bolesna, sama sebi nije u stanju pribaviti nafaku", te ostade tu tri noći, da bi vidio hoće li ona doći do nafake. Nakon tri noći ugleda kurjaka kako nosi plijen u zubima i spušta nedaleko od lisice.
Kad ga je pojeo i dotjerao do kostiju odusta i ode. Lisica se s mukom dovuče do kostiju i počne jesti svoju nafaku. Poslije ovog doživljaja putnik nastavi put. Kada je stigao kući, upita ga otac gdje je bio i šta je doživio, te zašto se tako brzo vratio. Sin mu sve ispriča i na kraju i događaj o lisici i kurjaku, ističući da je on bio u pravu, da je Allah, dž.š., svakom zagarantovao nafaku, pa i onoj bolesnoj lisici. Otac mu na to odgovori: "E, moj sine, tačno je to da je Allah svakom zagarantovao nafaku, ama kakvu? Ti si se ugledao u onu bolesnu lisicu, koja je tek treći dan nešto okusila, i to iza drugog kosti oglodala, a što se nisi ugledao, sram te bilo, na kurjaka, koji je i sebe nahranio i drugom donio."




frenkoza -> RE: poucna prica (22.3.2010 23:47:16)

Bila jedna grupa žabica koje su se htjele natjecati.
Željele su se popeti na visoku kulu.
Došlo je mnogo gledaoca za gledaju utrku i daju podršku žabicama.
Utrka je počela...
Ali...
Nitko od prisutnih gledaoca nije vjerovao da će neka žabica uspjeti doći do vrha kule. Klimali su glavama i govorili:
"Joj, to je jako teško!!! Nikad neće uspjeti!"
Ili: "U tome neće uspjeti, jer je kula veoma visoka!"

Žabice su počele zaostajati...osim jedne, koja je brzo puzila sve više i više...
Gledaoci su vikali: "To je jako teško! Nitko neće tako visoko dospjeti!"

Jedna po jedna žabice su odustajale i okretale se natrag...
Osim jedne koja je ustrajno išla naprijed... Nije se htjela predati!
Na kraju je svaka odustala, osim te jedne žabice, koja se sama i s velikim ambicijama popela na vrh kule!
Ostale žabice, kao i gledaoci, željeli su saznati kako je uspjela napraviti ono što su ostali smatrali nemogućim.
Jedan je gledatelj pristupio žabici i upitao je gdje je uzela toliko snage da izdrži do samog vrha.

Tada se pokazalo:
POBJEDNIČKA ŽABICA JE GLUHA!!!




Private -> RE: poucna prica (13.4.2010 21:50:38)

'Pođi sa mnom u džamiju, rekao sam. Kao što znaš danas je petak trebaš klanjati džumu namaz. `Ti znaš da ja ne idem u džamiju`- reče.
`Znam, ali baš me interesuje koji je razlog`
`Šta ja znam,`rece,`možda malo utiče okolina, a i svakako izbjegavam da mi se pegla na pantalonama ne pokvari prilikom saginjanja u namazu.
Počeh se smijati.
`Vjerovatno se šalis`-rekoh. `Zar se zbog toga odustaje od odlaska u džamiju?`
`Potpuno sam ozbiljan. Znaš da mnogo vodim računa o odjeći i da mnogo volim lijepu odjeću.`
I zaista je tako. Čisto i lijepo bi se nosio, na sebi bi uvijek imao nešto zelene odjeće koja bi bila ispeglana. `Dobro,`rekoh. Da li si ikada bio u džamiji, upitah.`Dok sam bio dijete išao bih ponekad sa djedom, ali tada nisam mislio na pantalone i da će mi se proširiti u dijelu potkoljenica, no sada čisto sumnjam da bih otišao,` -reče.Pokajao sam se što sam uopšte razgovarao o ovoj temi, jer su me njegove riječi baš iznenadile i tako se rastavismo.Dva mjeseca kasnije čujem da je došao u džamiju, te odmah odoh tamo. Bio je ispred svih poređanih safova i opet na sebi imaše zeleno odijelo. Polako mu se pribliših i tihim glasom upitah: `Rekao si da nećeš doći u džamiju?`Ništa mi nije odgovorio jer je ležao na tabutu, prekriven zelenim prekrivačem, pripremljen za dženaze-namaz.  




frenkoza -> RE: poucna prica (13.4.2010 23:16:38)

DOBRO U ZLU I ZLO U DOBROM

Kineski seljak i njegov sin od sve imovine imali su samo jednu kobilu. Nekom prilikom kobila im je pobjegla i njihov komsija je dosao i rekao im:
- Kakva uzasna stvar, da vam kobila pobjegne.
Seljak je na to odgovorio:
- Ne znam da li je losa ili dobra, takav je zivot.

Sledeceg dana kobila se vratila i sa sobom dovela citav copor divljih konja. Komsije su se okupili i rekli:
- Kakva velika sreca. Tvoja kobila ti je dovela toliko drugih konja. Sada si bogat covjek.
A seljak je na to odgovorio:
- Tesko je reci da li je to dobro ili zlo. To je zivot.

Seljakov sin je htjeo da ukroti konje i zajahao je jednog. Ali konj ga je zbacio , on je slomio nogu i ostao hrom. Komsije su rekli seljaku:
- Uzasno je to sto ti se desilo. Tvoj sin da ostane bogalj.
Seljak je odgovorio:
- Ja ne znam da li je to zlo ili dobro. To je zivot.

Uskoro su vojnici dosli u selo i mobilisali za rat sve sposobne mlade ljude i uzeli su komsijinog sina, ali seljakovog nisu, jer je bio hrom. Tada je komsija rekao:
- Mozda vise nikada necu videti svog sina. Ali ti si srecan, tvoj sin je postedjen.
Seljak je opet odgovorio:
- Ja ne znam da li je to dobro ili zlo. TO JE ZIVOT.




frenkoza -> RE: poucna prica (24.4.2010 0:31:46)

Jedna mala priča

Devojka je čekala voz u cekaonici jedne velike željeznice.
Posto je trebalo dugo da ceka, odlucila je da kupi knjigu kako bi prekratila vrijeme.
Uz knjigu kupila je i pakovanje keksa.
Smjestila se u VIP cekaonicu kako je niko ne bi uznemiravao.
S jedne strane nalazila stolica s keksom, a s druge jedan gospodin koji je čitao novine.
Kad je pocela da jede keks i gospodin je uzeo jedan. Iako šokirana,
nije rekla ni rijec, nastavljajući da čita knjigu.
U sebi je pomislila: sramota, da imam vise hraborsti vjerovatno bih ga opaucala…
Svaki put kada bi uzela jedan keks, gospodin pored nje bi takodje uzeo, ne obaziruci se na nju.
I tako su jeli i jeli sve dok u paketu nije ostao 1 keks. Djevojka pomisli: e baš da vidim sta će sad!!!
Gospodin uze poslednji keks i podijeli ga na dva dijela!
Ovo je zaista previše, uzdahnu djevojka, pojede svoju polovinu
keksa, pokupi svoje stvari i demonstrativno napusti čekaonicu.
Kad se malo ohladila zatovrila je knjigu i otvorila torbu da je ubaci u nju.

U tom trenutku u torbi je ugledala pakovanje keksa, netaknuto.
Postidjena, djevojka shvati da je sve vreme jela keks od gospodina
koji je sjedio pored nje a koji je, bez trunke sebićnosi ili nervoze,
podijelio i svoj poslednji komad s njom.

ZAKLJUCAK: Koliko smo puta u zivotu pojeli tudji keks, a da
to nikada nismo ni saznali?

Prije nego što dodjete do brzopletog zakljucka i eksplodirate od bijesa, OBRATITE paznju na detalje! Situacija često nije
onakva kao sto izgleda na prvi pogled!!!




jasmin -> RE: poucna prica (24.4.2010 0:37:21)

Super price frenky.






Saraya -> RE: poucna prica (24.4.2010 0:37:58)

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image]




frenkoza -> RE: poucna prica (24.4.2010 0:41:00)

jasmin [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image]

istu sam pricu postavila par postova vise [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image] odlicna je




jasmin -> RE: poucna prica (24.4.2010 0:43:16)

Zaista ne znam kako mi je promaklo i plaho ti se izvinjavam.:)




frenkoza -> RE: poucna prica (24.4.2010 0:44:25)

nemoj mi se izvinjavati... prica je zaista poucna... a citajuci tvoje price mislim da nam je isti izvor poucnih prica[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image]




Anoniman -> RE: poucna prica (24.4.2010 11:42:50)

Nekada davno je djed svome unuku ispricao jednu životnu istinu.

U duši svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba izmedju dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bjes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosećanje i vjeru.

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih rijeci, pa ga upita;
-Koji vuk na kraju pobjedi?

Djed odgovori sa smješkom na svom starom licu:
-Pobjedjuje uvijek onaj koga hraniš...




Stranica: <<   < Prethodna stranica  2 3 [4] 5 6   Sljedeća stranica >   >>