RE: poucna prica (Puna verzija)

Forum >> [Dijete] >> Odgoj



Poruka


jasmin -> RE: poucna prica (31.10.2010 13:02:53)


IZVORNA PORUKA: MarinaDK

IZVORNA PORUKA: Mirkica

Marina ova pricao majci i kahvi me pravo dirnula [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]


I mene, ponekad covjek ne konta koliko jedna rijec moze zla napraviti, a isto toliko i dobra uraditi



Stvarno dirljivo!Nazalost,rijetko dijete,cak i kada je odrastao covjek,moze da shvati koliko se majka trudi da mu udovolji i kroz sta sve prodje da usreci svoje dijete.




Medić* -> RE: poucna prica (31.10.2010 13:40:30)

Rijeci i djela trebaju biti jedno

Bio jednom jedan djecak koji je volio jesti slatkise,pa ih je stalno trazio od svog oca. Njegov otac bio je siromasan covjek, i nije uvijek mogao pribaviti slatkise za svoga sina. Ali mali djecak to nije shvatao, i stalno je trazio slatkise.
Djecakov otac cesto je razmisljao kako da zaustavi dijete da ne trazi tako mnogo slatkisa. U to vrijeme u blizini je zivio jedan mudrac. Djecakovu ocu je sinula ideja. Odlucio je da povede djecaka tom mudrom covjeku, ne bi li ga on upio nagovoriti da prestane stalno traziti slatkise.
Djecak i njegov otac uputili su se tom covjeku. Kad su stigli do njega, otac mu rece: "Dobri covjece, bi li zamolio moga sina da prestane traziti slatkise koje ja ne mogu da mu pribavim?" Kako je ovaj mudrac i sam volio slatkise, nije mu bilo lahko. Mislio je kao da postupi. Na kraju je odlucio da predlozi ocu da ponovo dovede sina sljedeceg mjeseca.
Za to vrijeme mudrac je potpuno prestao jesti slatkise. Kad su djecak i njegov otac, nakon mjesec dana, ponovo dosli, mudrac rece djecaku: "Moje drago djete, hoces li prestati traziti slatkise koje ti otac ne moze priustiti?"
Od tada, djecak je prestao traziti slatkise.
Djecakov otac upita ovog mudrog covjeka: "Zasto nisi molio moga sina da prestane traziti slatkise kada smo ti dolazili proslog mjeseca?"
Mudrac odgovori: "Kako da trazim od djecaka da odjednom ostavi slatkise kada ih i ja sam volim? Pa ipak tokom proslog mjeseca prestao sam ih jesti."
Licni primjer mnogo je snazniji od samih rijeci. Ako od nekog trazimo da nesto ucini, mi to i sami takodjer moramo ciniti. Mi ne trebamo traziti od drugih da cine ono sto sami ne cinimo.
 
POBRINI SE DA TVOJA DJELA I TVOJE RIJECI BUDU UVIJEK JEDNO.
 
 




jasmin -> RE: poucna prica (31.10.2010 13:43:05)

Moram reci da je odlicna pouka ove price.




Medić* -> RE: poucna prica (31.10.2010 13:56:43)

svakako draga Jasmin, citajuci je mnogo me podsjetila na jednu nannu koja je bila neuka a prepuna poucnih prica i mudrih savjeta, rahmet joj dusi mnogo stosta se dobrog moglo cuti i vidjeti od nje!




Anoniman -> RE: poucna prica (21.11.2010 21:48:18)

"Mama i tata na prodaju"
 
 
Neki mladi bračni par uđe u trgovinu i počne razgledavati poredane igračke. Bilo je lutki koje se smiju i plaču, bilo je vozila koja se sama pokreću, bilo je čak i malih kuhinja koje automatski pripremaju male torte. No, nisu se uspjeli dogovoriti pa im pristupi prodavačica.

"Vidite", reče žena, "imamo malu djevojčicu, a mi veći dio dana provodimo izvan kuće." () Tada upadne muž: "Naša mala se rijetko smije. Htjeli bismo joj kupiti nešto što bi je usrećilo. I tada kad nas nema kod kuće. Nešto što će je razvedriti kad bude sama."

A prodavačica odgovori:
"Žao mi je. Mi ovdje ne prodajemo roditelje."




Almaa -> RE: poucna prica (21.11.2010 21:56:34)

IZVORNA PORUKA: MarinaDK

Postoji li grijeh??
 
 
 
Prije petnaest godina došao sam kući i ostao kod kuće tri tjedna. Cijelo sam vrijeme bio potišten i zlovoljan. ... Prve sam noći spavao u komorici; katkad bih se u noći probudio i u mraku vidio kako je majka ustala iz kreveta i sjedila za stolom. Sasvim mirno kao da spava ... Pažljivo sam slušao i razabrao da to nije disanje u snu, nego s mukom zatomljeno jecanje.
Preselio sam se pod krov na sijeno. ... Namjestio sam ležaj u sijenu, a stol sam postavio kraj vrata. ... Mrzovoljan, potišten i u crnim brigama pisao sam tada svoje prve ljubavne priče. ...

 
Jednom sam poželio crnu kavu. Ne znam kako mi je došla ta misao; zaželio sam je. Možda samo zato što sam znao da ni kruha nema u kući, a kamoli kave. Čovjek u svojoj rastresenosti zloban je i nemilosrdan. Majka me pogledala velikim plahim očima i nije odgovorila. Dosadan sam sebi i zlovoljan, bez riječi i pozdrava vratio sam se u potkrovlje da pišem...
 
Čuo sam tihe korake na stepenicama. Dolazila je majka; penjala se polako i oprezno, u ruci je nosila šalicu kave. Sada se sjećam da nikad nije bila tako lijepa kao u tome trenutku. Kroz prozor je koso sijao pramen podnevnog sunca ravno majci u oči; bile su krupnije i bistrije, sva nebeska svijetlost blistala je iz njih, sva blagost i ljubav nebeska. Usne su se smiješile kao u djeteta koje donosi radostan dar.
A ja se osvrnuh i rekoh zlobnim glasom:
"Ostavi me na miru! Sada mi ne treba!"
 
Još nije bila na vrhu stepenica; vidio sam je samo do pojasa. Kad je čula moje riječi, nije se ni pomakla, samo joj je ruka u kojoj je držala šalicu zadrhtala. Gledala me je prestrašeno, svjetlost u očima je umirala.
Od stida mi krv udari u lice, hitrim koracima pošao sam prema njoj.
 
"Dajte majko!"
 
Bilo je prekasno; svjetla više nije bilo u njenim očima, ni osmijeha na njezinim usnama.
Popio sam kavu i tješio se:
"Navečer ću joj reći onu riječ, onu ljubaznu riječ koju je očekivala njezina ljubav..."
Nisam joj rekao ni naveče, ni drugi dan, a ni na rastanku.

IVAN Cankar(Soljica kafe)

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]




klemzi -> RE: poucna prica (21.11.2010 22:01:48)

Cankar me svojim pričama i inače uništava, ali ova je jedna od [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley13.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley13.gif[/image] baš, baš




Anoniman -> RE: poucna prica (21.11.2010 22:05:42)


      Kosulja sretnog covjeka!!!
 
Sultan neke daleke zemlje patio je od teške bolesti. Njegova je kćerka pozvala liječnike iz svih kraljevina na svijetu da pomognu ozdravljenju njenog voljenog oca. Kad mu liječnici nisu uspjeli pomoći, princeza je pozvala mudrace.

„Samo ukoliko obuče košulju sretnog čovjeka, bolesni sultan može biti spašen“, glasila je preporuka najmudrijeg od sviju.

      Princeza je naredila konjanicima da pretraže sve kutke kraljevstva u potrazi za košuljom. Konjanici su tražili sretnog čovjeka i među bogatim i među siromašnim ljudima.
Bogati, pokazalo se, nisu bili sretni jer je uvijek postojalo nešto što oni nisu mogli posjedovati. A siromašni, koje su redom susretali na putu, nisu bili sretni jer su jadikovali nad svojim siromaštvom ne shvaćajući ga kao blagoslov, već kao prokletstvo. I jedni i drugi su govorili da takva potpuna sreća ne postoji i da je njihova potraga uzaludna i smiješna.
 
      Shvativši da sretnog čovjeka neće pronaći, a u strahu da li će sultana zateći živog, krenuli su prečicama natrag u dvor. Na jednom proplanku, sjedio je mladi pastir i svirao neku veselu melodiju na svojoj svirali. Vođa konjanika, već očajan što nije ispunio zadatak, pitao ga je ljutito, očekujući po tisućiti put isti odgovor:
 
"Jesi li ti sretan čovjek?!"

 
"Jesam, ja sam sretan čovjek!", odgovori mladić na iznenađenje svih prisutnih.  Konjanik naredi:

"Daj svoju košulju!"
Mladić ravnodušno reče:
"Nemam!"




Niobe -> RE: poucna prica (2.12.2010 16:03:12)

Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete, nasli su se na jednom skrivenom mjestu na zemlji.
Kada je DOSADA zijevnula treci put, LUDOST je, uvijek tako luda, predlozila:"Hajdemo se igrati skrivaca!" INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavsi, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati LUDOST, "u kojoj ja, pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronadjem, taj je pobjednik."
ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedila ga je EUFORIJA.
SRECA je toliko skakala, da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada nista nije interesiralo.
Ali nisu se svi zeljeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju.
PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloziti igru.
OPREZ nije htio riskirati...
"Jedan,dva,tri...", pocela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA, koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.
VELIKODUSNOST se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije, jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskocila u kristalno cisto jezero, a SRAMEZLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta.
KRASOTA je nasla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra.
SEBICNOST je pronasla ljepotu i prozracno skroviste, ali samo za sebe!
LAZ se sakrila na dno oceana (laze, na kraju duge) a POZUDA i STRAST u krater vulkana.
ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
Kada je LUDOST izbrojavala 999.999, LJUBAV jos nije pronasla skroviste, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak,uskocila je, prekrivsi se
prekrasnim popoljcima. "Milijun", vikala je LUDOST i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla LIJENOST, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula VJERU, kako raspravlja o teologiji sa Bogom, a STRAST i POZUDA su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla i ZAVIST i naravno, USPJEH, a SEBICNOST nije trebalo ni traziti. Sama je izletjela iz svog savrsenog i prozracnog skrovista, koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.
Od tolikog trazenja LUDOST je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla LJEPOTU.
Sa SUMNJOM joj je bilo jos lakse, jer se ona nije mogla odluciti za skroviste, pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo, pronasla gotovo sve.
TALENT u zlatnom klasju zita, TJESKOBU u izgorenoj travi, LAZ na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopce icega igrali...
Samo LJUBAV nigdje nije mogla pronaci! LUDOST je pretrazila svaki grm i svaki vrh planine, i kada je vec bila bijesna, ugledala je ruzicnjak. Usla je u ruzicnjak, uhvatila suhu granu, i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim popoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik. Ruzino je trnje izgrebalo LJUBAVI oci. LUDOST nije znala sto uciniti i kako bi se ispricala i popravila
to sto je ucinila. Plakala je i molila za oprost. Naposljetku je odlucila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.
Od tada, kada se na zemlji prvi puta igralo skrivaca, LJUBAV JE SLIJEPA I LUDOST JE PRATI!




klemzi -> RE: poucna prica (2.12.2010 21:22:46)

Niobe, prelijepa priča [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley27.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley27.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley27.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/rozica.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/rozica.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/rozica.gif[/image]




Niobe -> RE: poucna prica (11.12.2010 12:17:04)

Postojala sam prije nego što je bilo šta postojalo u Univerzumu, postojala sam prije nego što je postojala priroda, postojala sam prije nego što je postojao čovjek.
Bila sam usamljena, htjela sam da podijelim sve ovo što nosim sa sobom kroz nebrojene vijekove i stvorila sam svijet koji sam htjela da se mojim imenom zove.

Uvukla sam se u more i jezera, u rijeke i potoke, u planine i beskrajna polja, u šume i proplanke.

Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udišete.
Volim da dođem iznenada, kada se ne nadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem moć govora.
Volim da vam srce brzo zakuca, da vam koljena klecaju, da često izgovarate nesuvisle rečenice.
Volim da zbog mene radite nepromišljene stvari, da se smiјеte kao djeca, volim da šetate livadama i berete rijetko cvijeće.
Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene pjevate, volim da zbog mene pjesme pišete, da zbog mene priče izmišljate kojima nijedna bajka ravna nije.

Ali sam tužna kada me se bojite.
Tukli ste me, mučili, zatvarali u tamnice, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i žednu, zaklanjali ste sunce od mene, slali vječne kiše i tmurne oblake, krali ste duge od mene.
Vezivali ste me lancima, niste mi dali da se širim i razvijam, govorili ste čak i da ne postojim.
Niste vjerovali u mene, izmišljali ste strašne stvari samo da prikrijete moje ime, palili ste, pljačkali ste, ubijali ste.

Ali sve sam zbog vas izdržala.

Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesretnu, da vas ne rastužim.
Sve lance sam pokidala, sve sam oblake rastjerala, neprimjetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno.
Šunjala sam se kao mio lopov oko vaših srca, omekšivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se neće moći nikada više ukloniti.
Brisala sam vam suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati, tjerala na smijeh kada ste mislili da ćete vječno plakati, tjerala vas na govor i tada kada biste se zarekli na vječnu šutnju.

Ne bojte se.
Primite me u svoje dvorove, otvorite mi vaše hramove.
Pripremite sudove duše svoje da vam ih napunim radošću i veseljem.
Ja ću biti vaša molitva, ja ću biti vaš vid kada ne vidite, ja ću biti vaš sluh kada ne čujete, ja ću vas nahraniti kada ogladnite, ja ću vas napojiti kada ožednite.
Ja ću biti vaša svetlost u mraku, ja ću biti put po kojim ćete hoditi kada budete mislili da prolazite nepoznatim predjelima.

Ne bojte se.
Otvorite srce i primite me u sebe.
Jer sam tu.
Jer postojim.

Zovem se Ljubav.




Mirkica -> RE: poucna prica (11.12.2010 12:24:16)

jao Niobe [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] rastuzi mene ovo :)))




Niobe -> RE: poucna prica (11.12.2010 12:25:45)

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley31.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley31.gif[/image]




Anoniman -> RE: poucna prica (17.12.2010 0:35:11)

 
Prema staroj priči, beba je prije rođenja upitala Boga:
- Kažu da me sutra šalješ na Zemlju. Ali kako ću se ja ondje snaći ovako bespomoćna?
- Odabrao sam jednog anđela za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe. Svakog će se dana s tobom smijati, dobivat ćeš njegovu ljubav svakog dana i bit ćeš sretno biće - odgovorio je Bog.
- Kako ...ću se s ljudima sporazumijevati kad ne znam njihov jezik?
- Tvoj će te anđeo naučiti jezik, pa ćeš se moći sporazumijevati.
Dijete je podiglo glavu i upitalo:
- Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?
- Tvoj će te anđeo čuvati makar po cijenu života - odgovorio je Bog.
- Hoćeš li mi barem reći ime mojeg anđela - upita dijete.
- Nije važno kako se zove. Ti ćeš ga zvati 'mama' - odgovori Bog.





neki -> RE: poucna prica (17.12.2010 0:39:58)

IZVORNA PORUKA: MarinaDK


Prema staroj priči, beba je prije rođenja upitala Boga:
- Kažu da me sutra šalješ na Zemlju. Ali kako ću se ja ondje snaći ovako bespomoćna?
- Odabrao sam jednog anđela za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe. Svakog će se dana s tobom smijati, dobivat ćeš njegovu ljubav svakog dana i bit ćeš sretno biće - odgovorio je Bog.
- Kako ...ću se s ljudima sporazumijevati kad ne znam njihov jezik?
- Tvoj će te anđeo naučiti jezik, pa ćeš se moći sporazumijevati.
Dijete je podiglo glavu i upitalo:
- Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?
- Tvoj će te anđeo čuvati makar po cijenu života - odgovorio je Bog.
- Hoćeš li mi barem reći ime mojeg anđela - upita dijete.
- Nije važno kako se zove. Ti ćeš ga zvati 'mama' - odgovori Bog.



Kad god ovo procitam,rasplacem se[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]
Tako lijepoooooooooooooooooo[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]




Anoniman -> RE: poucna prica (17.12.2010 0:46:19)

i mene je bas dirnulo




neki -> RE: poucna prica (17.12.2010 1:27:13)

IZVORNA PORUKA: Pahuljicaa

Nekada davno je djed svome unuku ispricao jednu životnu istinu.

U duši svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba izmedju dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bjes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosećanje i vjeru.

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih rijeci, pa ga upita;
-Koji vuk na kraju pobjedi?

Djed odgovori sa smješkom na svom starom licu:
-Pobjedjuje uvijek onaj koga hraniš...

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley32.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley32.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley32.gif[/image]No comment




Hanady RR -> RE: poucna prica (17.12.2010 1:30:58)

IZVORNA PORUKA: MarinaDK


Prema staroj priči, beba je prije rođenja upitala Boga:
- Kažu da me sutra šalješ na Zemlju. Ali kako ću se ja ondje snaći ovako bespomoćna?
- Odabrao sam jednog anđela za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe. Svakog će se dana s tobom smijati, dobivat ćeš njegovu ljubav svakog dana i bit ćeš sretno biće - odgovorio je Bog.
- Kako ...ću se s ljudima sporazumijevati kad ne znam njihov jezik?
- Tvoj će te anđeo naučiti jezik, pa ćeš se moći sporazumijevati.
Dijete je podiglo glavu i upitalo:
- Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?
- Tvoj će te anđeo čuvati makar po cijenu života - odgovorio je Bog.
- Hoćeš li mi barem reći ime mojeg anđela - upita dijete.
- Nije važno kako se zove. Ti ćeš ga zvati 'mama' - odgovori Bog.




[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley20.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley32.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley32.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley32.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley32.gif[/image]




idacha -> RE: poucna prica (17.12.2010 1:33:27)

IZVORNA PORUKA: MarinaDK


Prema staroj priči, beba je prije rođenja upitala Boga:
- Kažu da me sutra šalješ na Zemlju. Ali kako ću se ja ondje snaći ovako bespomoćna?
- Odabrao sam jednog anđela za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe. Svakog će se dana s tobom smijati, dobivat ćeš njegovu ljubav svakog dana i bit ćeš sretno biće - odgovorio je Bog.
- Kako ...ću se s ljudima sporazumijevati kad ne znam njihov jezik?
- Tvoj će te anđeo naučiti jezik, pa ćeš se moći sporazumijevati.
Dijete je podiglo glavu i upitalo:
- Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?
- Tvoj će te anđeo čuvati makar po cijenu života - odgovorio je Bog.
- Hoćeš li mi barem reći ime mojeg anđela - upita dijete.
- Nije važno kako se zove. Ti ćeš ga zvati 'mama' - odgovori Bog.




[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] kako lijepoooooooooooo... uh, rasplaka me, a i ovako me hormoni pucaju... [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]




mamica -> RE: poucna prica (19.12.2010 8:55:10)

Mudri mrav

Zabilježeno je da je mudri Sulejman a. s. upitao mrava:
"Koliko jedeš godišnje?"
Mrav je odgovorio:
"Za godinu pojedem 3 zrna ."

Onda ga je Sulejman a.s. zatvorio u jednu kutiju i stavio mu 3 zrna. Kada je prošla godina dana Sulejman a.s. je otvorio kutiju i bio iznenađen.

Vidio je da je mrav pojeo samo zrno i po.
Ljutito ga je upitao Sulejman a.s.:
"Kako to, rekao si mi da ti je potrebno 3 zrna godišnje, a vidim pojeo si samo zrno i po? "

Mrav mu reče:
"Kada sam bio na slobodi znao sam da me Gospodar neće zaboraviti s opskrbom, a sad kad si me ti zatvorio u kutiju nisam bio siguran da me nećeš zaboraviti, pa sam uštedio još za jednu godinu "




Niobe -> RE: poucna prica (24.12.2010 12:30:43)

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran




Medić* -> RE: poucna prica (1.1.2011 22:09:33)



Jedan dječak imao je lošu narav. Njegov otac mu je dao torbu sa ekserima, rekavši mu da kada god se rasrdi zakuca ekser u ogradu. Prvi dan dječak je zabio 37 eksera. Broj zabijenih eksera se postepeno smanjivao. Dječak je shvatio da je lakše kontrolirati narav nego zakucavati eksere u ogradu.Napokon je došao dan kada se dječak nije ni jednom razljutio. Kada se pohvalio ocu, on mu je rekao da svakog dana kad uspije da se suzdrži izvadi po jedan ekser iz ograde. Dani su prolazili i dječak je mogao reći ocu da je izvadio sve eksere. Otac ga tad uze za ruku i odvede do ograde. Onda mu reče:"Dobro si učinio, sine moj, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ograda nikada neće biti ista. Kada u ljutnji kažeš riječi, one ostavljaju ožiljak baš kao i ove rupe u ogradi. Možeš zabosti noz u čovjeka i izvući ga. Koliko god puta nakon toga kažes da ti je žao, rane ipak ostaju. Rana koju nanose riječi isto je tako bolna kao i fizička. Prijatelji su blago. Oni će te razveseliti, saslušati, ohrabriti i podržati u uspjehu, uvijek su tu da ti otvore srce. Pokaži svojim prijateljima da ti je stalo do njih."Ono što nije zapisano, nije se ni dogodilo.Život će nam vratiti učinjeno dobro djelo.




jasmin -> RE: poucna prica (2.1.2011 5:18:51)


IZVORNA PORUKA: medic slatki



Jedan dječak imao je lošu narav. Njegov otac mu je dao torbu sa ekserima, rekavši mu da kada god se rasrdi zakuca ekser u ogradu. Prvi dan dječak je zabio 37 eksera. Broj zabijenih eksera se postepeno smanjivao. Dječak je shvatio da je lakše kontrolirati narav nego zakucavati eksere u ogradu.Napokon je došao dan kada se dječak nije ni jednom razljutio. Kada se pohvalio ocu, on mu je rekao da svakog dana kad uspije da se suzdrži izvadi po jedan ekser iz ograde. Dani su prolazili i dječak je mogao reći ocu da je izvadio sve eksere. Otac ga tad uze za ruku i odvede do ograde. Onda mu reče:"Dobro si učinio, sine moj, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ograda nikada neće biti ista. Kada u ljutnji kažeš riječi, one ostavljaju ožiljak baš kao i ove rupe u ogradi. Možeš zabosti noz u čovjeka i izvući ga. Koliko god puta nakon toga kažes da ti je žao, rane ipak ostaju. Rana koju nanose riječi isto je tako bolna kao i fizička. Prijatelji su blago. Oni će te razveseliti, saslušati, ohrabriti i podržati u uspjehu, uvijek su tu da ti otvore srce. Pokaži svojim prijateljima da ti je stalo do njih."Ono što nije zapisano, nije se ni dogodilo.Život će nam vratiti učinjeno dobro djelo.



Poucno.




Medić* -> RE: poucna prica (13.2.2011 15:03:41)

 
PODIJELJENA LJUBAV
Jesi li ikada hranio golubove? Kakav je osjećaj kada sjedneš na klupu, izvadiš hranu iz kese, a 30-40 golubova odmah doleti? I svaki se gura da sleti na tebe. I svuda su po tebi, po glavi, po ramenima, po rukama, po leđima…i svuda po klupi oko tebe. A kada baciš hranu na zemlju, oni pohrle ka njoj. Ali ne svi. Tek ...tada spaziš tri goluba kako stoje još uvijek na tvojoj ruci. Oni su tu da ih miluješ. Ta tri goluba ne žele da ih hraniš, nego da ih maziš. I započinju da guguču, da se vrte i plešu po tvojoj ruci. I onda te jedan od njih pogleda sa nekim najposebnijim golubijim pogledom. Pa ljubomorno, razmahujući krilima, otjera ona druga dva. To je trenutak vanzemaljske ljubavi. Taj golub ti se potpuno predao, zaboravljajući na sve ostalo.
A kada hranu pojedu, svi golubovi su opet svuda po tebi. I više i ne znaš šta svaki od njih hoće. No, kada riješiš da kreneš, bijele panatalone su ti išarane malim crnim stopama…kao pečati nezaboravne golublje ljubavi.

Jesi li ikada hranio galebove? Kakav je osjećaj, kada si gore negdje na devetom spratu, ali ti se čini kao da je sto deveti sprat, jer oko tebe sve je samo plavo nebo. I čim otvoriš prozor, galebovi nagrnu. I ti si tamo gore sam sa njima. Pa im bacaš komadiće hljeba, a oni ih hvataju u zraku. A ako neki i ispuste na zemlju, nikada ne slijeću da ga pokupe. Galebovi vole nebo!

Jesi li ikada hranio vjeverice? Kakav je osjećaj kada šetaš po parku, a one te gledaju vragolasto sa obližnjih stabala? A kada čučneš, one sve hrle ka tebi, skaču ti u krilo i hvataju te za ruku. A ti namjerno držiš šaku zatvorenom. No one znaju, da tamo kriješ hranu i svojim šapicama otvaraju ti prst po prst…prst po prst…sve dok na kraju ne izvade ono što su tražili. Može li čovjek uopšte i da opiše koliko se ljepote krije tada u njihovim očima?!

Jesi li ikada hranio mačke lutalice? Kakav je osjećaj kada do tebe dođe jedna koja umire od gladi? A ti izvadiš u neku zdjelu najukusniju hranu koju imaš i postaviš je pred nju. Kakvo iznenađenje, ona je i ne pogleda! Već prvo ide ka tebi da se umiljava. I hoće da je miluješ dugo, dugo. Tek kada se nasiti milovanja, ona se sjeti hrane…i odlazi da jede. I ako želiš da nahraniš mačku, treba da sjediš stalno pored nje. Može li iko da objasni koliko mnogo ljubavi ima samo u jednoj mački?

A psa lutalicu koji govori očima, pozdravlja te repom i provjerava šta nosiš u kesama? Ali ljubav…ta njegova ljubav je neobjašnjiva. A još kada ih je deset? I svaki se gura da je što bliže tebi, da ti spusti glavu na dlan? Kako se osjećaš kada vidiš tu posvećenost i žeđ za milovanjem?

Jesi li ikada hranio maće cuclama? A oni meki kao svila. I dok sjediš pored njih, svi skaču po tebi i guraju posvuda svoje vlažne njuškice. Pa se sklupčaju uz tebe i svaki te gleda sa tako dobrim i pametnim očima.

Jesi li ikada hranio tele, jare, jagnje ili lane? Jesi li hranio bačene tek rođene mačiće? A piliće ispale iz kvočkinog gnijezda? Možda si imao ježa, koji leđima okrenut spava na kauču, a ti ga češkaš mo mekanom trbuhu? Ili plavooku vranu, koja te ne ispušta iz vida i prati te svuda po parkovskim alejama? Kuče, koje hrče na jastuku do tebe? Ili pet mačića u ormaru, zajedno sa dvije mačke, gdje se ne zna koje je čije, ali ti se ipak jednako brineš za sve njih? Možda malog guštera koji ti hoda po zavjesama ili skakavce u saksijama cvijeća? Jesi li nosio golim rukama žabu iz bašte da je kosilica ne bi presjekla? Jesi li ikada imao kornjaču? Ili kitnjaste papagaje, koje izneseš na balkon, otvoriš vrata kaveza i pustiš ih da odlete? Ali nedugo zatim, nakon kratkog leta oni se opet vrate nazad u kavez. Zašto? Zar to nije ljubav?

Jesi li ikada uhvatio lastu u zamku? A onda čuo najljepšu pjesmu kada je pustiš na slobodu? Jesi li ikada slijepog miša nosio veterinaru? I davao novac samo da spasiš neku životinju? A raduješ li se mišu koji te gleda iz ugla kuhinje?

Jesi li pokušavao da uslikaš sokola koji leti visoko na nebu? A on kada vidi objektiv, spusti se vrlo nisko do tebe, kao da želi da ti pomogne u fotografisanju? Možeš li da primijetiš kada srna kori svoje mladunče? Jesi li spasavao punoglavce kada im lokva presuši?

Jesi li samo znao za te životinje ili ste postali i prijatelji kada si im pomogao i brinuo se o njima?

A jesi li ikada hranio gladne ljude? Jesi li nekada pokušao da nahraniš potpunog stranca? Ili da mu pružiš utočište? Jesi li pokušao da makar jednom obučeš odrpanog čovjeka, da se pobrineš o bolesnom, da vratiš osmijeh na lice tužnom? Ili da pomogneš djeci, omladini, odraslima?

Jesi li bar jednom pokušao da podijeliš ono što imaš sa nekim nepoznatim? Jesi li? Ako nisi, uvijek možeš da pokušaš. Što prije – to bolje.
Osjećaj je nevjerovatan.
To se zove PODIJELJENA LJUBAV [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]




mamica -> RE: poucna prica (25.3.2011 10:47:04)

Kako se cuva ljubav???


Majka i dječak hodaju plažom. U jednom trenutku dječak upita:
 - Mama, kako se čuva ljubav?Mama ga pogleda i odgovori: - Zgrabi malo pijeska i stisni šaku...Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.- Ali mama, pijesak mi bjezi!!!- Znam, a sada otvori potpuno šaku...Dječak posluša, ali uto zapuha vjetar i odnese sav pijesak s dlana. - Ni ovako ne uspijevam zadrzati pijesak!  Na to majka, sa smješkom na licu, reče: - Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan... Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zastićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste.   - Eto kako se zadrzava ljubav... [image]http://a2.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc6/197223_10150454223835287_10150115398520287_17880822_4808274_n.jpg[/image]




Stranica: <<   < Prethodna stranica  5 6 [7] 8 9   Sljedeća stranica >   >>