Evo da i ja ispricam svoju porodjajnu pricu o indukovanom porodu tako da i to imate u arhivi
Odakle da pocnem ne znam ni sama, voljela bih podijeliti nekoliko informacija s vama cisto da vidite sta znaci ne odustajati i da dam nadu onima koji se bore za svoje bebce.
Eh ovako, ja sam se udala dosta mlada, tek sto sam diplomirala i upisala magistarski studij. Nisam prva 2-3 mj razmisljala o trudnoci ali se ta zelja ubrzo javila medjutim nece ono uvijek kad mi hocemo
, tek nakon 9mj zatrudnim, sreci nigdje kraja ali je to kratko trajalo, jer je bebici prestalo kucati srce imala sam zadrzani abortus, nakon toga 6mj pretraga sve ok, opet se desi trudnoca koju sam opet izgubila, bila sam skrhana, zdravlje mi je otislo skroz i znala sam da se moram izlijeciti. Slijedile su 2 godine intenzivnog lijecenja i onda zeleno svjetlo od mog dr da radim na trudnoci. Odlucila sam da ne mislim kad ce se desiti i da se opustim i desila se prvi mjesec nakon toga.
Trudnoca je bila pravo teska, do 14.sedmice sam krvarila, u 17. sedmici sam zavrsila u bolnici a od 20te sedmice malo se stanje primirilo da bi vec u 23. sedmici doktorica rekla da mi posteljica pocinje stariti. Nakon toga ponovo kontrakcije i u bolnici zavrsim u 32.nedjelji, a posteljica je vec bila III stepen, od 26. sedmice imam dijagnozu prijeteceg prijevremenog poroda medjutim izgurali smo
s tim da u 34.sedmici pocinje pravi stres, bebica pocinje zaostajati, stize joj manje kisika i hrane i naredjeno nam je strogo mirovanje na lijevom boku, to je potrajalo sve do 38 sedmice, sekiracija, brojanje pokreta, osluskivanje, i prvi dan 38. sedmice zakazan mi je indukovani porod.
Iako sam citala da je indukovani porod dosta tezak, ja sam bila presretna sto cu se poroditi da konacno brige i sekiracija dal ce beba izdrzati u stomaku nestanu. Taj dan 27.11. dosla sam u 7h u bolnicu, prijem je trajao duze i primili su me na patologiju gdje su mi u 9:30 stavili gel. Prije gela sam bila prst i pol otvorena i omeksan mi je bio grlic. Nakon gela legla sam u sobu i pisala sms-ove muzu, da podijelim
9:31 "stavila mi je gel, PRST I POL otvorena, MEKAN grlic, dobar je nalaz kaze,2 sata lezati, pece me malo"
10:05 "boli me guza i donji dio stome, jos nema jacih bolova"
10:22 "hvataju me pomalo bolovi, podnosljivo je"
10:44 " poceli su na 5min bolovi al nista strasno, izdrzljivo je"
12:05 "evo rekli mi da hodam da se otvorim, na nekih 5-10min mi bolovi, dovi"
12:49 "odoh u porodjajno zvala me dr"
13:33 " 2 prsta otvorena, probili mi vodenjak, prosvercovala sam mob, jace boli" (ovo je bio trenutak razocarenja da me gel otvorio samo pola prsta a bolovi vec malo umorili)
13:36 "rekli mi da legnem, curim, uh vriste ovamo"
14:00 "ucim jednu zenu disati da ne vristi :D Boli svake 2min, JAKO"
15:38 "sad je zestoko"
15:53 "bila sam 3 prsta otvorena, stavili su mi tabletu, sad moram hodati, DOVI"
16:02 "malo postaje iscrpno, na hajr, DOVI"
16:25 "vise od 4 prsta otvorena,grlic nestao, bolovi na pola min"
16:28 "hodam, suti, jedva, DOVI"
17:37 "sad ce me u salu, DOVI nemam mob uz sebe"
I onda slijedi najtezi dio, lezanje na onom stolu i bolovi svaki pola minute, minut, jako iscrpljujuci, a sporo sam se otvarala, kad sam bila 6 prsti otvorena stavili su mi i drugu tabletu. Taj dio je najtezi, previjala sam se, malo stenjala, nisam vristala ni derala se jer sam znala da cu tako i ono malo snage izgubiti. U jednom momentu kad smo snimali ctg babica je zavristala na mene kako sam sebicna i da mislim na bebu
, ja sam se zacudila jer nisam znala sta je u pitanju, i pitam je sta radim pogresno a ona govori da to kako disem pati bebu. Ostala sam sokirana jer sam primjenjivala disanje koje sam naucila na vjezbama za trudnice, ono kratko predisavanje(tip 2), i ja je pitam "pa kako da disem" kaze "duboko i zadrzi dah", kad sam to pocela poceli su ludjacki bolovi al ctg se popravio. U cemu je fol? ovo je bitno i zelim da procitate. Kratko predisavanje pomaze majci da bol umanji, al pati bebu i ono je ok kad je kraci porod i pomaze al kad porod TRAJE kao u mene dugo to nije dobro primjenjivati. Takodjer govorila je da ne napinjem, mada nisam ili sam nesvjesno, ne sjecam se vise, al meni su naponi trajali 2-3 sata. I kad su konacno rekli da sam nekih 9 prsti otvorena ja sam pocela svjesno tiskati i osjetila sam nesto medju nogama i zavristala "evooo jeeee" i onda su mi prisli, i rekle da tiskam al ja sam bila previse iscrpljena i tiskala sam svom snagom al nije valjda bilo dovoljno i onda su me sjekli, osjetila sam ta 2-3 reza i izasla je glavica i rekli su mi "napni" i ja sam opet, mislim da sam se vec gubila, i onda izleti malecka bebica s pupcanom oko vrata, i BOL PRESTADE istog sekunda, tako je sitna izgledala, a ja u soku..potom mi je donesose umotanu u plahticu i ja sam je ljubila ljubila onako umazanu, neokupanu, a ona me gledala svojim slatkim okicama
i evo konacno zadnji sms poslije poroda "HVALA UZVISENOM postala sam mama 5 do 20h curici 2850gr i 50cm crne kose cupave"
_____________________________
"Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!"( Ibrahim 40)