meni je djever kupio poklon i buket cvijeća a curicama nije ništa i mm mu zamjerio
a čovjek vjerovatno misli one su male, ne bitno je itd
al mm se baš raspucao, kaže mogao je za te novce kupiti svima po neku sitnicu, ja imam tri cure a ne jednu, nije se zaustavljao

rekoh de bolan, nemoj da bi mu šta rekao

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Uh o curici da ne pricam...za Novu Godinu ni jednog paketica nije dobila od njegovih, a ima tetku, amidzu, nanu, dedu, jer valjda kontaju mala je tek joj godina dana bila...
Moj mm sve vidi i kaze ma sta cu im, cak im nekad i prigovori al to vise u sali.

Cudni pa hajde, samo da se meni znati postaviti, kupi mi se pa kontam da im sve saspem u lice al opet znam da bi im to dusu nahranilo. Sad za sad se samo smjeskam i jos uvijek ih persiram jer ne mogu drugacije niti protiv sebe...

meni su to tako nebitne stvari da bih zbog njih komplikovla sebi zivot...

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

ne ocekujem, samo kad vidim druge nane i dede kako provode svoje vrijeme (nisu bitni pokloni!!) sa unucadima ili kad se sjetim svojih nana i deda zalosno mi bude...

Visnja hvala na ovoj divnoj recenici, trudim se stvarno da ne komplikujem svoj mir i zivot, samo mi cudno da ima i ovakvih ljudi..


< Poruku je uredio Visnja RR -- 10.3.2015 8:30:38 >

ja bi samo po principi "kako ti meni, tako ja tebi"
i ćao

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Berni draga, nemoj se zamarati glupostima. Zasto bi djever imao ikakvu obavezu prema tebi?
Nane, dede, ostala familija nemaju obavezu prema djeci, ono sto rade to je iz ljubavi. Necestitanje rodjendana, 8. marta i sl. ne bih nikome zamjerila, ali ozbiljno, meni je smijesno da se mozemo ljutiti zbog toga.

Moja djeca imaju daidzu kojeg nikada nisu upoznala, a blizu smo, ali nije me za to briga -ako hoces sa mnom mozes, a ako neces, ne moras i bolje je da smo na distanci onda.

Bebo hvala mila, ljubi i ti nama druga

citam pa se pitam jesam li dobro....
berni, imas divan brak, svoj zivot zivi bez drugih ljudi, uzivaj, nemas potrebe se trositi za tako sitne stvari
milion primjera imas slicnih tebi samo su nijanse razlicite

iskreno meni su nepojmljivi odnosi brat- sestra, brat- brat, sestra- sestra koji se ne vidjaju i ne komuniciraju
hvala Bogu da imamo partnere koji nas postoji, a pokloncici od drugih manje vise, znam te sitnice cine zivot i zabole sto si navela
ja bi svaki put njima s poklonom cestitala sve dogadjaje i jos nabaci smijesak al to je moje razmisljanje

_____________________________

Princeza dosla 05.02.2010

Drage moje, ako neka ima neki dobar i konkretan savjet i prijedlog, bila bih vam zahvalna. U braku smo 5 godina i imamo dječaka 4 godine. Živimo u porodičnoj kući mm, sprat iznad njegovih roditelja. Ta zajednica, kao ni mnoge druge ne funkconise. Nema tu otvorenih uvreda, ali ima onih stvari koje jednostavno remete sve, a moj muž je i više nego vezan za njih. Drugo, ta kuća će biti po pola mom mužu i njegovoj sestri, a već sada je dosta stara da nije nikakvo rješenje za nas. Moj muž je toga svjestan i zna da mi nešto moramo rješavati, ali samo nešto čeka. Prvo je govorio dok i ti stupiš u stalni radni odnos onda ćemo jer on je već u stalnom odnosu. Evo sad je i to došlo pa mu je sad priča da čekamo dok se malo situacija ustabili. Finansijski možemo podnijeti kredit i ja smatram da je bolje u takav kredit sada ući jer će on biti najmanje na 20 godina nego kasnije kad budemo još stariji. Ali mislim da su mu izgovori više iz razloga što neće da iskvari svojim odlaskom iz te kuće jer njima to ne odgovara. Oni sve rade da ga što više tu vežu. A ja opet želim da što prije ovo riješimo jer sam sigurna da bi i naš brak bio puno, puno bolji. Bezbroj razgovora sam sa mužem obavila, ali isto. Šta biste vi uradile na mom mjestu i kako biste ga "natjerale" da se pokrene i prestane sa izgovorima. Čak ga sada i nervoza uhvati kad mu spomenem ovu temu.

Prvo pricaj s njim, daj mu neki ultimatum, budi ozbiljna i nek razumije tj dodje do glave da si ozbiljna.
Drugo, ako on ne zeli da se odvoji od roditelja, ti njega ne mozes natjerati, isto kao sto ni on ne moze tebe natjerati da tu ostanes.
Trece, jedan je zivot, pa ti sad kao god. Nije zivot jedan muskarac.
Sretno u svakom slucaju.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Pa sta ja znam, ti to najbolje znas koliko dugo mu mozes dati da se jos naprdjuje i necka i razmislja hoce li ili nece.
Ja bih mu dala pola godine da dodje sebi i onda pocni zivot za sebe i svoje dijete da planiras.
Pa nije ni tebe mama rodila da zivis u zajednici i da ti jedan muskarac kroji zivot.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

A ja ne vidim problem oko kupovine nekretnine, ako imate mogucnost da kupite istu, ne ulazeci u to odakle vam finansije, ne vidim onda razloga zasto nebiste kupili .
Uvijek tu nekretninu mozete izdati i imati dodatna primanja od iste a nastaviti zivjeti tamo gdje jeste, pa kad budete spremni mozete se preseliti.
Eh sad dali ste u mogucnosti da kupite nekretninu i na koji nacin to je do vas, ja sam uvijek za halal opciju, eh sad koja je kod vas ne znam

< Poruku je uredio canim -- 21.3.2015 12:55:27 >

Pa kaze damogu finansijski podnijeti i da ona zeli da nesto kupe i odsele se iz zajednice, ali muz se necka. Do njega je.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

I ja bih nekretninu na nacin koji canim opisa :)
Mama Ali sto rece Galicia on ako nece i cvrst je u tom svom stavu nema te sile koja ce ga natjerati da se odseli .

Nemam ti savjet zaista. Znas svog muza najbolje. Na vama je da fino razgovarate o svemu, o situaciji u kojoj se nalazite, o uslovima u kojima zivite, o tome sta e bolje za vas dvoje ako namjeravate skupa lijepo zivjeti.
Izvagajte sve, oduzmite, saberite, procijenite sta cete i kako.

Neko se kako tako adaptira na sve to, nadje se neki zajednicki jezik, zna se red, znaju se pravila, granice su tamo gdje ih mi postavimo...Neko jednostavno ne moze u zajednici zivjeti ....Ja nemam iskustva sa istom.



_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

I ja bih kupila nekretninu, problem je što moj muž iz meni nepoznatog razloga odugovlači, ali mislim ipak da je razlog očito poznat - uvrijedit će tim postupkom svoje.
Dokaz za to je i ova situacija. Moj otac je tragično preselio i iza sebe mi je ostavio predivno imanje sa kućom. To je sada samo moje i pomislila sam, ako ne kupimo stan barem to imamo za svoju djecu. Kako je došlo lijepo vrijeme, za vikend smo otišli na imanje da malo počistimo, muž, ja i naše dijete i da se malo odmorimo. Prvi dan vikenda je sve bilo super, ali drugi dan, je i njegov otac otišao u svoju njivu koja se vidi sa našeg imanja. Kako mi vidimo ,tako i on vidi nas. Mi smo cijeli dan bili gore i vidjela sam da je muž nekoliko puta bacio pogled prema tamo, mučilo ga je sigurno to što otac možda radi nešto a on nije tu da pomogne nego je u punčevom, odnosno sada mom imanju. I kad smo došli kući sreli smo se sa svekrom u dvorištu koji je već napuhao nos i odmah počeo sa paljbom kako je on ostao bez vode i koliko je on stabala okopao i umorio se. Sve tako mom mužu koji je rekao pa što nisi zvao i što si toliko navalio da kopaš. A on se napuhao skroz. Tu noć moj muž uopšte nije sišao kod njih što obično uradi inače. Sutradan sam vidjela muža kako nešto ljutito raspravlja sa majkom. Nisam sigurna, ali pretpostavljam da je to i bio je cijeli dan vidno neraspoložen iako je glumio da je ok. Meni ni riječ nije rekao niti sam pitala. Ovo nije prva takva situacija. Najgore je što moj muž posustane pod tim njihovim pritiskom i onda se pojavi nemir medju nama. Tako će biti i sada sigurno pa će smisliti milion izgovora da više ne ide sa mnom na moje, da ne radimo tu ništa i sl. samo da njima ne bi pokvario. Šta biste vi uradile? Više nisam pametna.

Trazis savjet a i sama znas da ti se situacija nece promjeniti nego ces trpiti do kraja zivota i biti nezadovoljna, itd.
Pises u prazno.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

A šta biste vi žene uradile na mom mjestu. Pokušala sam još jednom s mužem otvoreno razgovarati i dobiti konkretne odgovore i rekla sam mu ovo:

"Vrijeme je da razgovaramo ozbiljno, konkretno i dogovorimo se šta ćemo u budućnosti uraditi kada je naše stambeno pitanje u pitanju i naš brak. Oboje smo konstatovali da trenutno kako živimo nije rješenje ni za nas, ni za našu budućnost i svjesni smo da moramo to riješiti. Sve što se dešava živeći u zajednici ne nosi nam dobro i ne osjećam se lijepo ni ja, a ni ti sigurna sam. Kakva god da se desi situacija da nije po volji drugoj strani u toj zajednici, puše se i tenzije se osjete. Sve ja to primijetim, iako izbjegavam da ti na to više ukazujem. Meni je jako teško tako živjeti. Ja želim da živim mirno i opušteno, u rahatluku i bez cigle u stomaku. Takav želim da nam bude brak. Ja ću ti reći svoje prijedloge i stav, a ti razmisli pa da izađemo za vikend i dogovorimo se.

A) Najbolja opcije je da, kada sada stupim u stalni radni odnos (želeći opet ispoštovati tebe), dignemo kredit, prelomimo postojeći i kupimo stan u kojem ćemo nas troje živjeti i planirati barem još jedno dijete - ovo je najrahatnija i najbolja opcija za sve. Sa ovim ne možemo više čekati jer se takav kredit ne isplati dizati kasnije i kako godine prolaze jer ga treba ranije počet otplaćivati iz poznatih razloga. Ukoliko se bojiš velikog kredita i to je razlog odugovlačenja, ja ću taj kredit dignuti na sebe. Ako ne želiš biti ni sudužnik i to je ok. Ukoliko odugovlačiš zbog toga što bi odlazak u naš stan smetao tvojim, onda te molim da ne sputavaš i mene i dijete zbog toga, nego da mi kupimo stan, a ti ako treba svaki drugi dan idi svojim i spavaj kod njih, meni smetati neće. Kada su bolesni, treba im pomoć, otićemo zajedno pa noćiti, nije ni to problem. Ali nemoj naš život,moj i mogućnosti za naše dijete, zbog njih ograničavati. Trebaš biti iskren.

B) Ako tebi nije prihvatljiva ova prva opcija, onda mi trebaš otvoreno reći i ne držati me u neizvjesnosti jer ja u tom slučaju ne bih ni pomišljala da prodam zemlju koju imam nego bih je sačuvala nama jer ja ne znam kakvi sutra problemi mogu ispasti, a sigurna sam da će ih biti sve više u ovoj zajednici.

Sve ovo što ja želim je za našu dobrobit i da bi sutra živjeli rahat, Bože zdravlja. Vrlo dobro znaš, ako ovako ostane, da će problemi i tenzije biti samo veći i da će se to sve odraziti na nas, sutra i na dijete, i to jako negativno.
Sve što želim je ne dopustiti to i izbjeći najbezbolnije i najnormalnije, a to je ova prva opcija.
Moram ti iskreno reći da nisam spremna da čekam više. Želim da riješimo nešto kada stupim u stalni radni odnos. Školovala sam se i radim hvala Bogu, oboje nas, da bi nešto ostvarili i ljepše živjeli. Nadam se da ćeš me ispoštovati i na pravi način shvatiti o čemu ti govorim.
Ne smijemo dozvoliti da nam neko kroji život, ne želim svjesno ponavljati neke greške koje sam u životu jednom vidjela. Koliko god da te voljela, to ne mogu i ne smijem. Jedna je samo prilika za lijep i opušten život, vrijeme se ne može vratiti. Želim što manje grešaka napraviti."

Evo upravo ovim riječima sam mu se obratila. Šta biste vi uradile da na ovo muž odreaguje ljutito, nervozno, ne dadne opet konkretne odgovore ili kaže da i dalje čekate, šta?, ni same ne znate..

Odselila bih se od njega.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”