IZVORNA PORUKA: lala88

hajte zene na tortilje, mm sinoc kaze da su mu naletila, ma super nema puno zahmeta oko njih. A kupila sam i tikvu pa cu sutra pitu.
Araj pisi ponovo, nemoj biti lijena, pisi u wordu pa kopiraj, tako ti nece pobjeci post. Evo malo i sunca nakon kise.

IZVORNA PORUKA: ernadanada

Hello zenica,danas u Danskoj lijep i suncani dan taman da se proseta do plaze.zile sta da ti kazem,do ore par sedmica sam i ja imala problema,iste prirode cak i gore,hormoni rade svoje muz se osjeca zapostavljeno ma da i to nisu veliki razlozi da se tako ponasaju.i ja sam pokusala sutnjom,no to je izazvalo jos vece neprilike.s obzirom da sam daleko od sviju,nisam ni s kim imala da razgovaram osim sa svekrvom,ona najbolje zna svoje djete,i ako bude voljna pomoci dat ce ti par savjeta koji su meni pomogli.ali s njom nasamo razgovaras i neka on ne zna za vas razgovor.


Zene moje mala pomoc,imam problema sa istezanjem budim se nocu da se protezem tako i jutrom,znam da to ne valja ali ne znam sta da radim to je u snu nesvjesno.

IZVORNA PORUKA: *pcelica*

Kod mene j ebio drugaciji problem. Mi smo se udaljili. Zivjeli smo zajedno ali nismo bili emotivno povezani. Bili smo kao cimeri i prijatelji s povlasticama. Ja tad to nisam primjecivala ali sam i ja uveliko doprinijela tome. U to vrijeme sam se okrenula nekim drugim stvarima koje su mi u to vrijeme bile bitnije. On je mnogo radio. Jednostavno nisam razgovaraala s njim ni o cemu sto me muci. Dokmi jednog dana nijeprekipjelo i sve mi se skupilo. Ali jemmtakav tip on ne popusta dok ne nadjemo rjesenje za nase probleme. Nikad ne bi dozvolio da ja odem svojima dok smo ljuti jedno na drugo, dok sam ja drugaciji tip. Ja bi njega pustila i sto se mene tice ne moramo nikad vise ni progovoriti ali ja nikad nisam prvi korak napravila. Jednostavno ponos mi prokleti ne da. Sad kad smo sve proobleme rijesili, razgovaramo o svemustonastisti bez obzira koliko to veliko ili banalno bilo. Rjesenje je samo razgovor i razgovor dok vam ustane poplave ali morate oboje biti uporni.

IZVORNA PORUKA: ziel

IZVORNA PORUKA: ernadanada

Hello zenica,danas u Danskoj lijep i suncani dan taman da se proseta do plaze.zile sta da ti kazem,do ore par sedmica sam i ja imala problema,iste prirode cak i gore,hormoni rade svoje muz se osjeca zapostavljeno ma da i to nisu veliki razlozi da se tako ponasaju.i ja sam pokusala sutnjom,no to je izazvalo jos vece neprilike.s obzirom da sam daleko od sviju,nisam ni s kim imala da razgovaram osim sa svekrvom,ona najbolje zna svoje djete,i ako bude voljna pomoci dat ce ti par savjeta koji su meni pomogli.ali s njom nasamo razgovaras i neka on ne zna za vas razgovor.


Zene moje mala pomoc,imam problema sa istezanjem budim se nocu da se protezem tako i jutrom,znam da to ne valja ali ne znam sta da radim to je u snu nesvjesno.

Sta je tebi pomoglo? Eto moze se razgovarati, pokusati bar, ali nemam puno nade jer svaki nas razgovor se svodi na prepiranje, fali mu razumjevanja, on razumije mene samo kad vec puknem i pocnem se derati i plakati u isto vrijeme tek tad usuti, nista ne kaze, niti se kad izvini za svoje greske, takva osoba, misli da je jedini on na svijetu upravu, svi ostali grijese.
A znam koliko ovo utice na zivot koji raste u meni, i na poslu imam puno obaveza, a kad idem kuci kao na klanje, tako se osjecam, svake sekunde cekam kad ce ga nesto iznervirati a u 70% slucajeva ne znam ni sta ga iznerviralo, nesto u svojoj glavi shvata pogresno.

Kako ste vi rijesili svoje probleme?

IZVORNA PORUKA: LieToMe

IZVORNA PORUKA: ziel

IZVORNA PORUKA: ernadanada

Hello zenica,danas u Danskoj lijep i suncani dan taman da se proset__a do plaze.zile sta da ti kazem,do ore par sedmica sam i ja imala problema,iste prirode cak i gore,hormoni rade svoje muz se osjeca zapostavljeno ma da i to nisu veliki razlozi da se tako ponasaju.i ja sam pokusala sutnjom,no to je izazvalo jos vece neprilike.s obzirom da sam daleko od sviju,nisam ni s kim imala da razgovaram osim sa svekrvom,ona najbolje zna svoje djete,i ako bude voljna pomoci dat ce ti par savjeta koji su meni pomogli.ali s njom nasamo razgovaras i neka on ne zna za vas razgovor.


Zene moje mala pomoc,imam problema sa istezanjem budim se nocu da se protezem tako i jutrom,znam da to ne valja ali ne znam sta da radim to je u snu nesvjesno.

Sta je tebi pomoglo? Eto moze se razgovarati, pokusati bar, ali nemam puno nade jer svaki nas razgovor se svodi na prepiranje, fali mu razumjevanja, on razumije mene samo kad vec puknem i pocnem se derati i plakati u isto vrijeme tek tad usuti, nista ne kaze, niti se kad izvini za svoje greske, takva osoba, misli da je jedini on na svijetu upravu, svi ostali grijese.
A znam koliko ovo utice na zivot koji raste u meni, i na poslu imam puno obaveza, a kad idem kuci kao na klanje, tako se osjecam, svake sekunde cekam kad ce ga nesto iznervirati a u 70% slucajeva ne znam ni sta ga iznerviralo, nesto u svojoj glavi shvata pogresno.

Kako ste vi rijesili svoje probleme?

meni je stvarno iskreno zao sto se ti tako osjecas. ne znam zaista sta da ti kazem da umanjim taj tvoj osjecaj.
nikad zaista nisam imala problema u braku (ok pokoskamo se ko i svaki regularan par, mahom oko njegovih carapa i nebuloza ) generalno jako puno vremena smo provodili i provodimo skupa, razgovaramo o svemu i svacemu, prepricamo jedno drugom radni dan, bisere sa posla...dogovaramo se oko budzeta, finansija, troskova, malene... za sve zivo zajednicki donosimo odluke (ne sad one neke trivijalne). mi nismo bili ni mladi kad smo se upoznali (ja imala veza prije njega on imao prije mene) jednostavno smo se eto nasli i kliknuli. bili smo dugo u braku prije nego smo malenu dobili (vec nas raja pocela zezati kako smo stari bracni par ) isto da smo 100 godina skupa. sto je rose rekla u jednom postu: ko najbolji drugovi.
mozda je kod vas sve to jednostavno brzo a vi nespremni. koliko sam upratila mladi ste oboja, malo ste u braku i vec beba. mozda je to jednostavno puno obaveza i odgovornosti za vas kao mlade ljude (ne govorim sad to kao nesto lose nego jednostavno puno stvari odjednom i onda covjek malo pukne od pritiska).
ja ti ipak savjetujem da pricas s njim, da otvoreno popricate sta mu smeta, sta tebi smeta, da pokusas i ti njega shvatiti, mozda se on sad osjeca izgubljeno (ima zenu, brak i imace uskoro bebu) nisu svi prirodno predodredjeni da to spontano i prirodno prihvate .
zaista ne znam sta drugo da ti kazem i savjetujem.

IZVORNA PORUKA: putujuca

Ziel, tako mi je zao ja bih ga sad najradije izlemala dobro eto samo zato sto sekira trudnu zenu ako nista drugo.
Ne znam sta da ti kazem, zene su ti sve rekle u sustini...probaj razgovarati, daj sve od sebe u tom pogledu da ne mozes reci nisam pokusala (ali u tome svemu ne daj sebe)
Slazem se sa savjetima ostalih zena na temi osim sto se debelo ne slazem s tim da ima veze s tim sto ste malo u braku a beba na putu.
Mislim, majka mu stara valjda je i on htio to dijete (nadma se).
I sama sam nakon dva mjeseca braka bila trudna, naravno oboje smo to jaaaako zeljeli i bili smo sretni i Bogu zahvalni zbog toga. A koliko sam sam razumijevanja imala (i uvijek imam da se razumijemjemo) o tome da i ne pricam...tako da ni pricu o hormonima bas ne fermam nesto puno.
SVe se moze ako je covjek insan.

IZVORNA PORUKA: ziel

IZVORNA PORUKA: LieToMe

IZVORNA PORUKA: ziel

IZVORNA PORUKA: ernadanada

Hello zenica,danas u Danskoj lijep i suncani dan taman da se proset__a do plaze.zile sta da ti kazem,do ore par sedmica sam i ja imala problema,iste prirode cak i gore,hormoni rade svoje muz se osjeca zapostavljeno ma da i to nisu veliki razlozi da se tako ponasaju.i ja sam pokusala sutnjom,no to je izazvalo jos vece neprilike.s obzirom da sam daleko od sviju,nisam ni s kim imala da razgovaram osim sa svekrvom,ona najbolje zna svoje djete,i ako bude voljna pomoci dat ce ti par savjeta koji su meni pomogli.ali s njom nasamo razgovaras i neka on ne zna za vas razgovor.


Zene moje mala pomoc,imam problema sa istezanjem budim se nocu da se protezem tako i jutrom,znam da to ne valja ali ne znam sta da radim to je u snu nesvjesno.

Sta je tebi pomoglo? Eto moze se razgovarati, pokusati bar, ali nemam puno nade jer svaki nas razgovor se svodi na prepiranje, fali mu razumjevanja, on razumije mene samo kad vec puknem i pocnem se derati i plakati u isto vrijeme tek tad usuti, nista ne kaze, niti se kad izvini za svoje greske, takva osoba, misli da je jedini on na svijetu upravu, svi ostali grijese.
A znam koliko ovo utice na zivot koji raste u meni, i na poslu imam puno obaveza, a kad idem kuci kao na klanje, tako se osjecam, svake sekunde cekam kad ce ga nesto iznervirati a u 70% slucajeva ne znam ni sta ga iznerviralo, nesto u svojoj glavi shvata pogresno.

Kako ste vi rijesili svoje probleme?

meni je stvarno iskreno zao sto se ti tako osjecas. ne znam zaista sta da ti kazem da umanjim taj tvoj osjecaj.
nikad zaista nisam imala problema u braku (ok pokoskamo se ko i svaki regularan par, mahom oko njegovih carapa i nebuloza ) generalno jako puno vremena smo provodili i provodimo skupa, razgovaramo o svemu i svacemu, prepricamo jedno drugom radni dan, bisere sa posla...dogovaramo se oko budzeta, finansija, troskova, malene... za sve zivo zajednicki donosimo odluke (ne sad one neke trivijalne). mi nismo bili ni mladi kad smo se upoznali (ja imala veza prije njega on imao prije mene) jednostavno smo se eto nasli i kliknuli. bili smo dugo u braku prije nego smo malenu dobili (vec nas raja pocela zezati kako smo stari bracni par ) isto da smo 100 godina skupa. sto je rose rekla u jednom postu: ko najbolji drugovi.
mozda je kod vas sve to jednostavno brzo a vi nespremni. koliko sam upratila mladi ste oboja, malo ste u braku i vec beba. mozda je to jednostavno puno obaveza i odgovornosti za vas kao mlade ljude (ne govorim sad to kao nesto lose nego jednostavno puno stvari odjednom i onda covjek malo pukne od pritiska).
ja ti ipak savjetujem da pricas s njim, da otvoreno popricate sta mu smeta, sta tebi smeta, da pokusas i ti njega shvatiti, mozda se on sad osjeca izgubljeno (ima zenu, brak i imace uskoro bebu) nisu svi prirodno predodredjeni da to spontano i prirodno prihvate .
zaista ne znam sta drugo da ti kazem i savjetujem.

Tako sam zamisljala i ja svoj brak, dogovaranje, razgovaranje, stvarno nisam narcis da sve bude po mom... Ali ovo njegovo prelazi sve granice. Ja imam 24 god. a on 31, nismo bas nezreli usli u brak, ako se gleda po godinama, bar za sebe mislim da nisam nezrela a to sto je on mozda previse razmazen i self centered , okrenut samo svojim potrebama to ne mogu komentarisati. Pa neces vjerovati da mi nabija na nos to sto se meni smanjila zelja za sx, jos mu rekla da je do trudnoce, to ne razumije, kaze SAMO SE IZVLACIS NESTO , JA KO DA NEMAM ZENU. A kad kazem da sam osjetljiva i umornija nego prije, zbog prilagodjavanja na trudnocu, kaze mi: DRUGE ZENE NISU TAKVE. MOJA MAMA KAD JE BILA TRUDNA NIJE IMALA KAD IZMISLJATI TAKVE STVARI KAO STO TI IZMISLJAS. Pa Bozeeee....

Dosadna sam vam sa svojim jadima, uzivajte u svojim muzevima i domovima tako mirnim, cijenite to, da mozete rahat iznijeti svoje misljenje bez obzira sto se ne slazu misljenja, da vam niko ne kaze ZACEPI, kao meni. Ali promjenice se neke stvari, nece moci ovako jos dugo.

IZVORNA PORUKA: putujuca

pcelice, svi mi imamo te strahove i mozda gore situacije u zivotu ali nista od toga nije razlog za ovakvo ponasanje prema bracnom drugu. Nema opravdanja.
Valjda se treba zajedno drzati i kad je tesko.

IZVORNA PORUKA: ziel

IZVORNA PORUKA: LieToMe

IZVORNA PORUKA: ziel

IZVORNA PORUKA: ernadanada

Hello zenica,danas u Danskoj lijep i suncani dan taman da se proseta do plaze.zile sta da ti kazem,do ore par sedmica sam i ja imala problema,iste prirode cak i gore,hormoni rade svoje muz se osjeca zapostavljeno ma da i to nisu veliki razlozi da se tako ponasaju.i ja sam pokusala sutnjom,no to je izazvalo jos vece neprilike.s obzirom da sam daleko od sviju,nisam ni s kim imala da razgovaram osim sa svekrvom,ona najbolje zna svoje djete,i ako bude voljna pomoci dat ce ti par savjeta koji su meni pomogli.ali s njom nasamo razgovaras i neka on ne zna za vas razgovor.


Zene moje mala pomoc,imam problema sa istezanjem budim se nocu da se protezem tako i jutrom,znam da to ne valja ali ne znam sta da radim to je u snu nesvjesno.

Sta je tebi pomoglo? Eto moze se razgovarati, pokusati bar, ali nemam puno nade jer svaki nas razgovor se svodi na prepiranje, fali mu razumjevanja, on razumije mene samo kad vec puknem i pocnem se derati i plakati u isto vrijeme tek tad usuti, nista ne kaze, niti se kad izvini za svoje greske, takva osoba, misli da je jedini on na svijetu upravu, svi ostali grijese.
A znam koliko ovo utice na zivot koji raste u meni, i na poslu imam puno obaveza, a kad idem kuci kao na klanje, tako se osjecam, svake sekunde cekam kad ce ga nesto iznervirati a u 70% slucajeva ne znam ni sta ga iznerviralo, nesto u svojoj glavi shvata pogresno.

Kako ste vi rijesili svoje probleme?

meni je stvarno iskreno zao sto se ti tako osjecas. ne znam zaista sta da ti kazem da umanjim taj tvoj osjecaj.
nikad zaista nisam imala problema u braku (ok pokoskamo se ko i svaki regularan par, mahom oko njegovih carapa i nebuloza ) generalno jako puno vremena smo provodili i provodimo skupa, razgovaramo o svemu i svacemu, prepricamo jedno drugom radni dan, bisere sa posla...dogovaramo se oko budzeta, finansija, troskova, malene... za sve zivo zajednicki donosimo odluke (ne sad one neke trivijalne). mi nismo bili ni mladi kad smo se upoznali (ja imala veza prije njega on imao prije mene) jednostavno smo se eto nasli i kliknuli. bili smo dugo u braku prije nego smo malenu dobili (vec nas raja pocela zezati kako smo stari bracni par ) isto da smo 100 godina skupa. sto je rose rekla u jednom postu: ko najbolji drugovi.
mozda je kod vas sve to jednostavno brzo a vi nespremni. koliko sam upratila mladi ste oboja, malo ste u braku i vec beba. mozda je to jednostavno puno obaveza i odgovornosti za vas kao mlade ljude (ne govorim sad to kao nesto lose nego jednostavno puno stvari odjednom i onda covjek malo pukne od pritiska).
ja ti ipak savjetujem da pricas s njim, da otvoreno popricate sta mu smeta, sta tebi smeta, da pokusas i ti njega shvatiti, mozda se on sad osjeca izgubljeno (ima zenu, brak i imace uskoro bebu) nisu svi prirodno predodredjeni da to spontano i prirodno prihvate .
zaista ne znam sta drugo da ti kazem i savjetujem.

Tako sam zamisljala i ja svoj brak, dogovaranje, razgovaranje, stvarno nisam narcis da sve bude po mom... Ali ovo njegovo prelazi sve granice. Ja imam 24 god. a on 31, nismo bas nezreli usli u brak, ako se gleda po godinama, bar za sebe mislim da nisam nezrela a to sto je on mozda previse razmazen i self centered , okrenut samo svojim potrebama to ne mogu komentarisati. Pa neces vjerovati da mi nabija na nos to sto se meni smanjila zelja za sx, jos mu rekla da je do trudnoce, to ne razumije, kaze SAMO SE IZVLACIS NESTO , JA KO DA NEMAM ZENU.

Dosadna sam vam sa svojim jadima, uzivajte u svojim muzevima i domovima tako mirnim, cijenite to, da mozete rahat iznijeti svoje misljenje bez obzira sto se ne slazu misljenja, da vam niko ne kaze ZACEPI, kao meni. Ali promjenice se neke stvari, nece moci ovako.

IZVORNA PORUKA: ziel

Zene javim vam se sutra ili prekosutra, dok pokusam ostvariti neku komunikaciju s njim... Danas nemam snage, danas cu s posla pravo u kupatilo i krevet. Psihicki sam umorna, trebam da se izgubim, da zaboravim na sve...

Cuvajte se...