meni se pred ciklus jedno 100 puta sve pogorsa osim sto me drmaju simptomi,u stanju sam da placem stalno,dobijam napade besa,tuge...ma pravi mix gluposti

isto i meni osecam so ko da sam tempirana bomba....

_____________________________

„Moguće" upita „Nemoguće": Gdje živiš? Reče: U snovima nesposobnih.

ja sam tempirano-anksiozna bomba svaki dan...a tih par dana pred ciklus dodje mi da iskocim iz koze...to je normalno jer tada hormoni pojacano rade i oni koji nemaju ansioznost,osecaju se tuzno,nervozno a kod nas je to sve jos izrazenije...

Uf uf ma pred mengu užas,a strah od depre i drugih psihičkih bolesti najgori,crne misli itd to je moja anksioznost.......Sve vas puno volim...........LAAAJLAAAAC JAVI SE...............

Evo vase Lajlac

Prvo da pozdravim sve moje drage cure koje su pitale za mene. Kompjutera, a s tim i pristup Internetu, vec duze vrijeme nemam, tako da ne zamjerite sto vam se nisam javljala, sto nisam u mogucnosti javljati se cesto. Kako god bilo, ja uvijek mislim na vas, pitam se kako ste mi, sta radite, imate li jos uvijek iste strahove i sumnje poput mene i kako se sa svim ovim nosite...
Nadez, dusice moja, nek je sve dobro proslo na kraju i cestitam ti od srca. Saljem ti jednu ruzicu uz najljepse zelje  DRago mi je sto su javile neke od clanica koje dugo nisam cula, Blur, Koka i po, RAbi, Srecica moja, Bryneta, Mogirl, Biba, DAna i ostale. Pitam se cesto kako napreduje Black, Persefona, Jaca i ostale meni drage clanice. Jano draga, osjecam da kod tebe ima nekog pomaka, mozda je tebi sitan, ali tvoji postovi vise nisu toliko negativni i beznadezni
Srecice hvala sto uvijek pitas za mene, moji strahovi su i dalje kao tvoji, kad me uhvati neki nemir, napetost, pjevam, ponavljam, osjecam se bespomocno od silnog razmisljanja i konstantnog  ponavljanja i osjecam kao da se gubim, kao da to nisam ja, kao da je druga osoba u meni a ta osoba je u biti sve ono sto ja ne zelim biti, osoba koje se plasim, bojim se da me skroz ne ovlada. Stid me je i reci sta mi sve nekad padne na pamet. Ali nekako guram.
Mogu reci da sam se nekih strahova skroz rijesila, prihvatam sve sto mi se nadje na putu, nastojim se izboriti i biti ja ta koja ce sve to iskontrolirati i iskulirati. Ponekad padnem, imam osjecaj da cu izgubiti tu snagu i strpljenje, koje je kljucno u svemu ovome, i izgubim, ali uvijek se vratim na put i dizem se i koracam i dalje. Cesto zapadnem u dubioze smisla i nesmisla, nikad mi neke stvari nece biti jasne, nekih razmisljanja se ne mogu otarasiti, kao da zelim naci neki smiraj, smisao, cvrst stav, ravan put, ali sam uvijek u krugu iz kojeg ne mogu izaci, a ja to ne mogu prihvatiti. I eto ti poremecaja ravnoteze
Uglavnom, svaki dan sebi kazem: Lajla, bit ce sta ce biti, ne razmisljaj! Nekad upali, nekad ne!
Cesto uhvatim sebe u razmisljanju o periodu zivota prije svih ovih desavanja. Ona nesvjesnost, onaj zivot u kojem sam bila bezbrizna, snazna, hrabra, prihvatala rizike i izazove bez osjecaja krivnje i straha da bi se nesto lose moglo vratiti zbog izrazavanja svojih misljenja, stavova, zbog svog ponasanja. Sada to ne postoji. Sada kao da zivim potpuno svjesna svega, svaki pogled, rijec, svoj ili tudji meni ne promakne. Postala sam pronicljiva, vrli posmatrac, stranac sama sebi, uvijek budna. Kao da sam u stanju osjetiti, vidjeti, dozivjeti sve u punom obliku i predociti bilo sto tako realno da je to zacudjujuce. Ne znam da li se i vi osjecate tako, ali ponekad to ima svojih prednosti, ali ima vise mana, jer se previse razmislja, a vrijeme prolazi i donosi nesto novo. Ali zaista je vrijeme jako bitan faktor. A ja vjerujem u vrijeme, ponekad mi je i vjera poljuljana, ali ostalo je u meni barem malo pozitivnosti i nade u bolje sutra.

Drage moje, izvinjavam se na mom velikom postu, ali ja ne znam drugacije pisati  
Javljat cu se kad god budem mogla i nadam se da cemo jedan dan se probuditi bez ikakvog straha od bilo cega ili bilo koga. Ljubim vas i volim vas puno!

p.s. Srecice, nadam se da ce ovo ponavljanje stati, jer me izludi  

_____________________________

Lajla

Lajlac moja ponavljanje će stati vjeruj mi,i kada ga prihvatiš kao nešto normalno, i kada se nebudeš opterečivala time bit če ti smiješno da ti je to predstavljalo problem i izazivalo strah...sve što si napisala potpisujem jer se upravo tako osječam ali jedino što nam može pomoči je prihvatanje svih simptoma i svatiti da mi ostajemo iste osobe čak i bolje a sve ostalo je samo anksioznost ona nas nemože promijeniti samo nas opterečavati i nedati da uživamo u životu ali eto to je naš teret i da se nemožemo nositi s time nebi nam ni bio dodijeljen.Sve užasne misli koje nam dolate se potpuno kose sa našim karakterom i našom ličnošću zato se tako ružno i osječamo,ali mi smo jake....Black kako nam ti napreduješ,mislim koliko si jaka ličnost da je anksioznost pobjegla od tebe ako nije brzo če vidječeš...sve vas pozzz i pišite.....Meni se pravo ne spava i eto to je dovoljno da sam u grču i naravno milion dijagnoza zato što mi se ne spava.....

hehhehe, srecice moja, ma ostalo je jos kuckaste snage u meni, pa me ova nazovi kucka ne moze jos slomiti, ali jaka je moram joj priznati ... mada mi nije ravna ... ni nakon skoro 5 godina anksioznosti, panicnog poremecaja, agorafobije i depresije, jos me nije dokrajcila ... to vam je dokaz da nije jace od nas, jer evo mene je najgore spicilo, a jos disem ... ma ja pijem moj zoly ( zoloft, tako mu ja tepam ), i ne berem brigu ... tvrdim da sam nepobediva ... nadez, moje, zelim ti svu srecu ovog svijeta, da uzivas u svakom danu sa svojim djetetom i muzem, zasluzila si ... neka te sve brige i zla mimoidju ... isto zelim i ostalim clanicama ... lajlac, ljepotice moja, samo hrabro ... brinetyca, mogirl, dana, biba, jana, blur (vila moja ), i ostale koga sam zaboravila

_____________________________

Ako nisi normalan, nesto jesi ...

lajem, rezim, cvilim, ujedam...

joj...5 godina...mene drma tri i vise nemam snage, svaki dan imam neki simptom, strahove, paniku, ovih dana me uzasno boli glav, lose spavam i mislim samo crnoooo,joj nesto ce mi se desiti....pozdrav i veliki kisssssss...za sve drage na ovom forumu....najbolje ste

< Poruku je uredio mili021 -- 1.8.2012 12:25:06 >

ne mogu da vas ne citam , mucite se a jeste li pokuale sa strucnom osobom raygovarati o problemu.. ok terapija lijekovima je jedno, li ne desava se sve to samo od sebe...... hrabre ste, divne i cinite nesto ya sebe

ja idem na psihoterapiju oko 8 meseci,pokusala sam sa lekovima ali mi nije bilo bolje,sad idem jednom nedeljno ali kod mene bas ima dosta toga...vucem korene iz detinstva...radim na sebi,citam puno...ali opet me savlada strah ,panika i razne glupe diagnoze...ima dana kada sam ok. a ima kao sto su ovi kada sam sva fuuuuuuj.....

da li si razmisljala da radis individualnu psihoterapiju.... vjerujem da bi ti bilo bolje nego sto ides na psihjatriju.....

ja i idem na individualnu psihoterapiju,svake nedelje po sat vremena....odmakla sam dosta zahvaljujuci razgovorima i da je razgovor i pravi terapeut bolji od svakog antidepresiva...ali jos imam jos dosta toga da odradim na svojim emocijama,jacanju licnosti i strahovima...a psihijatre sam odavno zaboravila

i ja sam isla i pomoglo mi je.
a ako neko uzima lijekove, oni najbolje djeluju uz psihooterapiju

Mirela_sa, ako malo procitas postove prije, vidjeces da je svaka od nas bila kod psihologa, psihijatra, neuropsihijatra i zadrzala se kod jednog od tih koji joj je u tom periodu bio najpotrebniji ... jos jako mnogo nas ide na terapije, ali moras znati da su prave individualne psihoterapije u prosjeku 90 km, a ide se u pocetku po dva puta sedmicno ... ne mozemo bas svi to priustiti ... a kod drzavnih ides na razgovor sedmicno po 15 min, i da izvines, boli ih nekas stvar o razgovoru ... i nikako ne moze biti bolji razgovor nego tablete ... nemamo sve istu dijagnozu ... neke imaju samo povremeni nemir i strahove i naravno da ne trebaju lijekove, a nekima, kao sto sam ja, s adijagnozom agorafobije, panicnog poremecaja i depresije, su prijeko potrebni lijekovi da imaju bar malo normalan zivot, a djaba razgovor ako ti do dr odes tresuci se i ne mozes da pricas od napada i u povratku isto ... ni hiljade razgovora ne mogu moje drhtanje i dtrahove smiriti ...samo kombinacija lijekova, terapije, i rada na sebi, tj izbjegavanje citanja po forumima kojekavih iskustava i bolesti, i sto vise fizicke aktivnosti je ispravan nacin za pobjedu ovog poremecaja ...

_____________________________

Ako nisi normalan, nesto jesi ...

sa ovim se u potpunosti slazem,nemamo svi iste dijagnoze...nekome je dovoljan samo razgovor i da resi sve muke... a nekome su potrebni i lekovi...mene kad uhvate najgoi strahovi moram popiti lek da bi se smirila...a inace sama psihoterapija jeste dobar nacin da se resis nekih problema,samo sto dosta kosta jedna seansa barem kod nas kosta 20e, sto nije ni malo jeftino....a u drzavnoj te odkace za 5min. daju ti savet tipa,ma nije to nista,evo malo bromazepama i to je to...da bi se resio ovog djavola potrebno je dosta rada na sebi i da nadjes barem nesto sto ce ti omoguciti da "diises", ne bitno da li su to lekovi ili psihoterapija,bitno je da deluje....

slazem se da nije kod svakog isto i to sam negdje napisala, i naravno terapija da , ali isto tako znam da ima super psihoterapija koje su besplatne tj. gdje se usluga pruza besplatni, ali se ne slazem da ti razgovor ne moze pomoci vec samo terapija, znam ljude koji su imali i manicnu depresiju i shizofreniju i PTSP sa trajnim promjenama licnosti koji su uz psihoterapiju izbacili medikametoznu... sve ovosi koliko stvari uzmes u svoje ruke .. sve se moze.. a ukoliko zelite inf gdje je besplatna psihoterap mogu vam poslati ...

mili ja kad tebe citam kao da sam ja pisala nema dana kad me glava ne boli,i vidim da su mi se poceli moji stari problemi sa hipohondrijom javljati al to su vec druge stvari utjecale ne samo anksioznost.zivim za dan kad ce ovo vrijeme zahladiti da mi je dusom dahnuti malo to je onda sasvim druga prica.uglavnom kad se pojavi tako neki strah samo sebi kazem t je do vremena vidis da je svima sad teze i odmah mi bude lakse.

tako se i ja utesim..vreme je krivo za sve ...meni se nagomilali i neki dodatni problemi koji mi samo pogorsavaju simptome....ali trudim se ma koliko mi bilo tesko kad imam vrtoglavicu,mantanje,ludacki strah da izadjem napolje i da setam sa detetom...bude mi lakse...ili odem pa se isplacem..mada ni suze vise ne pomazu kad te simptomi udaraju sa svih strana

Drage moje,evo i mene.Nekad sam bila na ovom forumu i vidim da se nista bitno nije promjenilo kod vas,a ni kod mene.Drma me anksioznost na sve strane.Vidim da ima dosta novih clanova i nije mi drago,znaci da se ovo s...e sve cesce javlja.poz. za sve

ja sam iz Sarajeva i raspitivala sam se za sve moguce psihoterapije, prije nego sto sam pocela sa lijekovima, i jedino gdje se ne placa je Porodicno savjetovaliste, ali tu imas samo psihologa, ides jednom sedmicno po 45 minuta ... necu da kazem da je lose, naravno da nije, super je izbaciti iz sebe sve pred nekim ko te nece osudjivati, ko ce te razumjeti, a ne reci ma daj sta se glupiras, ili kao u drzavnoj dati ti tablete i cao ... mada licno ja cim skupim pare idem kod dr. Sandic koju smatram najboljim strucnjakom za ovaj poremecaj na nasim prostorima, i jako mnogo slucajeva je spasila ... nazalost jako je skupa, ali ko moze, ja bih mu toplo preporucila ... ( izvinjavam se na reklami :P ) ... mi smo samo u preiodu kad smo jako osjetljive, neke su pune problema u braku, sa djecom, sa kreditima,s a fakultetima, ili kao ja nece d aodrastu i preuzmu odgovornost, pa je stres ucinio svoje ... a nas priprosti mentalitet nas je doveo vecinu do lijekova, jer nam niko nije vjerovao ili smo morali glumiti da nam nije nista, dok nije otislo predaleko i lijekovi su potrebni ... ja sam bila veliki protivnik lijekova, ali sad, nakon samo dva mjeseca pijenja istog, ja mogu reci da napokon imam bar sat dnevno kada sam nasmijana i kada nemam strahove, trnjenje i bolove, i zahvalna sam i samo na tom satu ... a psihoterapija uz to je samo slag na tortu, ako je dobar dr kome se mozes otvoriti, jer nisu svi isti, nekom jednostavno ne mozes sve reci ... evo ja sam za da cujem gdje ima ta besplatna psihoterapija, pa da i to pokusamo, nece odmoci, naravno ... ako je jos neka iz sarajeva, eto nam mogucnosti da se i sretnemo ... pusaaa

_____________________________

Ako nisi normalan, nesto jesi ...

na zalost to s...e ce uskoro postati normalno

DA LI JE NEKA TOKOM OVOG NAZOVI LUDILA IMALA PROBLEMA SA ZELUDCEM,MENI SE JOS I TA MUKA NAKACILA NA SVE SIMPTOME DODJE MI DA UJEDAM...GRRRRRRR

Ja sam imala mučnine mjesec dana,ujutro me tjeralo na povraćanje kao trudnica

onda sam ja trudna 3 godine