Nekako sam ocekivala podrsku od vas, misleci da cete me ohrabriti, jer smo u slicnim problemima, ali ocito da je bila velika greska sto sam svoj problem iznijela ovdje. Mozda da sam clanica koja cesto pise i komentarise, da bih i dobila odgovor, rijec podrske, savjet..., ali nisam, iako vas godinama pratim, samo nisam aktivna na forumu.
U svakom slucaju hvala.

podrska ovdje nikada ne izostaje.
mozda clanice ove teme nisu trenutno tu.
mozda da se vratis par stranica pa da iscitas postove.ima jako dobrih savjeta

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Mamiconi,sve je to meni tako bilo i sad naidje,moras da probas da se nekako cupas ja sam ucila dove,pisala dnevnik samo da zaboravim na to ali uvjek misli tu sta ako sam bolesna sta ako ne docekam ovo ili ono..uzas.. zato te razumjem i pokusaj nekog da nadjes da pricas o tom izbacis iz sebe to..mora da ima korjen od kad je pocelo i od cega tako da moras to pronaci i onda se polako cupati..proce vjeruj mi ali nazalost vraca se..

Draga ,ti imas anksioznost ili pocetak panicnih napada.....sama ne mozes uzimati lijekove na svoju ruku.Sve smo mi prosle faze depresije,anksioznosti,ovoga ,onoga,Ne bi bilo zgoreg da stvarno popricas sa nekim od struke pa da ti ukljuci neki AD i podigne nivo serotonina.U svakom slucaju puno srece ti zelim I POCNI VEC OD DANAS,NE ODLAZI ODLASKE PSIHIJATRU ILI PSIHOLOGU,SRETNO

Pozz drage moje, redovno vas pratim, neki dan mi dodje onaj ludi osjecaj skoro ko na početku, unutarnji nemir, potreba za plačem uhhh vjerujte tad sam prizivala vrtoglavice ali nije ih bilo haha, rekoh sebi dami je sad vrtoglavice imati, one su nula nasprem ovog ali nije ih bilo, taj mi je osjećaj trajao 2-3 dana, dan prije menstruacije i dan dva na početku menstruacije me drzalo, ali evo od tad ima ukupno sedmica i po nikakvih simptoma NISTA , dodje ono u glavu naravno ne mogu js bez ;) ali nista strašno, da hoce pvako potrajati uhh :)
Ljubim vas sve :*

_____________________________

?° Jos uvijek smo gospodari svoje sudbine, jos uvijek smo kapetani nase duse... °?

@mamiconi - da li su ti uvijek simptomi toliko izrazeni, svaki dan mislim i dugo vremena! Iskreno ni ja nisam bila kod psihologa a evo u decembru 2 godine kako se borim, kucna Dr. Mi je dala par savjeta, nekih sam se pridrzavala, onda sam sama sebi nasla kako i sta da mi bude lakse! Na početku mi je bilo uzasno tesko, strah od smrti sto kazes da mi djeca ne ostanu bez mene , gledam u svoju djecu a nigdje osjecaja uhh to je bilo najgore, nedaj boze nikom! Onda sam pocela čajeve piti najviše kantario, imam osjećaj da me on vratio u život, imam ja sumptoma i naleta nekih svakakvih al netraje dugo, i lakše podnosim, al sto je najvažnije osjećaj je tu :)
Isla sam protiv sebe same van s djecom, igrala se snjima, bez i kakve dragosti, ali radila sam to, da to je sto posto jedina tehnika koja pomogne, nece pomoci na početku sigurno al kasnije se počneš i smijati i onda sama sebe uhvatim hejj pa ja se nasmijala od srca i onda ti josveca dragost u tebi ;)
I zadnje vrijeme sam patila od vrtoglavica, .ali i s njima sam normalno funkcionisala, isla na posao i sve druge obveze i evo citava sam:), pokusaj sebe promjeniti, pokusaj protiv sebe raditi, kad ti se place smij se na silu, kad te boli Nešto reci ufati jace da vidim sta ce biti vise al isto sa osmjehom naravno, to sto nemaš osjećaja to ce doći samo, trenutno ti je mozak samo za tebe samu opterećen nema vremena nista drugo i ne vidi nista drugo :), pokusaj znači protiv svojih osjećanja i probaj piti kantarion, vidi jedno vrijeme tako da radiš i naravno ako ne bude bolje onda doktoru ;) ali sama sebi si jedina pomoc i nada :)

Ćao drage moje kako ste...kako provodite ove tmurne dane...Nedajte da nam kvare raspoloženje ;)...Ja sam tako-tako sedmicu budem ok onda me dva dana spuca strah i anksioznost za jedva podnijeti,ali guram...popijem jak čaj od kantariona i sve se malo stiša...Draga MAMICONI nemoj se plašiti...vjeruj ja kako sam rodila prvo dijete uglavnom sam bila takva...Mislim ono osjećaj da si od svakodnevnih obaveza malo "izgorio"...Treba ti odmora kao i svakoj ženi jer svaka zaposlena žena koja ima porodicu i malu djecu e to je baš velika borba jer nema ni adekvatnog odmora....Ja sam nabijala lud tempo sebi godinama i jednostavno sam popustila....niti usisavam svaki dan niti brišem prašinu svaki dan niti ribam kupatilo svaki dan nego napravim sedmični raspored i tako mi je lakše..Volim vrijeme provoditi s djecom i mužem ili čitati knjigu...Želim ti reći da se pokušaš više fokusirat na stvari koje radiš pa ćete to malo rasteretiti i anxioznosti...Meni bar uspijeva,ali ponavljam nije uvijek lahko...Tu smo i kad ti je baš puuuuna kapa otvori se nama :* reci sve što te tišti i pij čaj od kantariona uvijek ga preporučujem jer imam poz. iskustva .Kad se sve smiri na kraju dana ti napravi čaj i uživaj makar pola sata pijući čaj u tišini i bit će ok :*

Poz drage moje! Moradoh uci da ovo s vama podijelim! Sad malo prije sjedim sa djecom gledamo tv, kad odjednom ko muzika i buka u uhu a na tv prica ni buke ni muzike, nihe dugo trajalo nekih mozda 2-3 sekunde i prestalo, al me užasno strah uhvatio, da li sam stvarno na putu za ludilo!!???!! Pa taman mi bude super i dobro i onda me ooet nešto spuca, dajte mi sto prije ikakav odgovor MOLIM VAS da li se je ikom slično desilo, stvarno sam se zabrinula :(((((

_____________________________

?° Jos uvijek smo gospodari svoje sudbine, jos uvijek smo kapetani nase duse... °?

Dinaaaaa svima se desi da nam se ucini da smo nesto cule .. Sto puta sam.znala muza pitati jesi cuo to a on me ono zbunjeno gleda :-) ne sikiraj se ne znam kako se to zove al desava se svakom samo ti tome pridodajes preeevise paznje...


_____________________________

Živi dobar i častan život, tako da kad ostariš i pogledaš unazad moći ćeš da uživaš po drugi put. (L. i B. - naše neprocjenjivo blago)

Hvala ti draga moja, prošle godine mi se da isto desilo samo sto sam iz druge sobe čula djecu da pricaju sto i jesu pricali ali ko da su mi u jednom trenutku u uhu bili, laksr sam podnijela reko tinitus sigurno, al ovo sinoc bas me uplasi jer ko dadam muziku i buku na jedan trenutak cula i samo se sledila od straha jet sam bila svjesna , nema ni muzike ni buke već samo kod mene u glavi, pa onda prvo shizofrenija da nije pa vec se gledam u ludnici uhhh gadno jednostavno! Smirila sam se ja malo ali znate ono kad ti je jos uvijek u glavi sta ako opet, kako cu podnijeti, Šta ce biti ...itd..!naviknjavam se ja u suštini na sve simptome, gledam ih kao dio mene, opušteno, al nekad me neki tresne i ne mogu ga zaobići, al procice i ovo nadam se! Mamice hvala :****

_____________________________

?° Jos uvijek smo gospodari svoje sudbine, jos uvijek smo kapetani nase duse... °?

Ma ne sikiraj se Dinci
Bolje je o tome pricato nego u sebi drzati i mislii sta li je

Hehhe hajde draga sta smo sve prosle ovi sitni strahici ne mogu nam nista


_____________________________

Živi dobar i častan život, tako da kad ostariš i pogledaš unazad moći ćeš da uživaš po drugi put. (L. i B. - naše neprocjenjivo blago)

Drage moje,
hvala na svjetima i podršci. Moja reakcija u smislu kako ni od vas nisam dobila podršku je valjda ona "niko mene ne razumije, nikome nisam bitna i sl". Kazem kolegici na poslu reko svaki dan sebi nadjem novu dijagnozu, kaze ona i za to ima dijagnoza .
Nadam se da ce biti bolje, samo cudan je ovo osjecaj, kao da sam sebe ne prepoznajes, kao da si na nekoj granici normalnog svijeta i ludila, pa se cupas nekako, a imas osjecaj da se ne mozes iscupati. Valjda mi nekako lakse kad procitam da vas ima jos sa istim ili slicnim simptomima, a nije u pitanju neka organska bolest, pa se ja onda malo utjesim .
Cuvajte se.

Mamiconi,

Sve smo mi to prosle ili prolazimo, znamo tacno kako se osjecas. Ja prije nego sam se javila prvi put, prvo sam iscitala cijeli forum..da cijelo forum, i sebi zapisivala korisne stvari koje mislim da bi mi pomogle. Za pocetak znas sta ti je, to je klasincna anksioznost i odmah znas da nije nista strasno, da je samo stanje, ma koliko tesko bilo, i da ce proci, aBd. Nismo vise one iste osobe, al kad skontas, svaka promjena u zivotu ucini da covjek nije vise isti, tako da prihvatamo ono sto imamo i idemo dalje...Ja ti predlazem odlazak psihologu, jer su oni mnogo bolji u pronalazenju razloga, pricat ce s tobom itd. Svaka od nas ti moze nkog preporuciti, sve zavisi u kojem si gradu. Moras poceti misliti na sebe, jer si svima dobra onda kad si dobro i kad imas sebe...

Pozdrav za ostale zenice. Nije me bilo preko mjesec dana, ja se zabavila oko trudnoce. Nekad sam dobro nekad manje, al sve u svemu nije lose kako je bilo, vidi se napredak. Nekad me uhvati strah kad pomislim na rodjenje djeteta i sve ostalo sto ide s tim, al eto, moram dalje, nadam se najboljem, aBd.

Kako su ostale zene? Vidim Prepadnuta lijepe vijesti kod tebe, cestitam, da bude sve dobro aBd. Mamice, kako ide kod tebe, imam osjecaj da je bas dobro :) Dino, nista ne brini, nije nista strasno. Meni se nekad od neke sijenke ili igre boja ucini nesto drugo nego sto jeste, pa se prepadnem, pa kazem sama sebi nije nista, al eto insan se uplasi. Zato, ne pridaji tome paznju, nije nista, idemo dalje. Moram biti jaka, nista ne brini, pa svi imamo lose i dobre dane, ili anks ili ne, samo mi se vise plasimo losih dana, jer mislimo da ce se nesto vratiti, a ustvari samo par losi dana, i cao. Pozdrav i za nove clanice, dobrodosle, ovdje cete imati samo rijeci podrske, bez osudjivanja. Tu smo jedna za drugu...

Pozdrav za sve hrabre zenice :)

Hvala na podrsci, moze preporuka za psihologa, u Sarajevu sam.
Hvala:

Cao curke moje.. Vidim pisete ovde o anksioznosti svasta ponesto.. Ovako ja imam jedan problem u poslednje vreme a on se odnosi na iznenadno jako lupanje srca i pocnem hiperventilirat, imam osjecaj da cu umrijeti.. I hajd posto sam ja protivnik tog smeca za smirenje, al kontam mozda me nesto iznerviralo (mada nije nista, al hajd) i uzmem jednu tableticu na biljnoj bazi popijem i nista mi bolje nije bilo..otkucaji i dalje 110 u minuti, disem kao da sam istrcala uz brdo..znaci nista bolje od toga.. e sad ja ne znam sta mi je ciniti jel imao ko slican problem?

Drage moje zene, na vas mislim vec duze vrijeme, kao i na moju potrebu da vam par redaka napisem. S obzirom da su moji "redovi" beskrajni, pokusat cu ovaj put napisat nesto krace a korisnije. Hvala vam puno, SVIMA, na upucenim zeljama, mojoj KOki sto me se sjetila, SRECICI35 koju isto beskrajno volim jer dijelimo mnogo toga i lijepog, a ponajvise ruznog od ovih glupih, nistavnih simptoma, nazalost. Udala se mlada , izdrzala sve naporne procedure i obicaje i bila najveselija mlada ikad. To je bio komentar svih gostiju. Kako sam to izdrzala? ne znam, ali jesam. Sad zivim zivot svake zene; kuham, cistim, perem, pripremam sve sto treba, vodim racuna o financijama kao i mnogo toga. Uistinu se ovim muskarcima zivot puno i ne mijenja, nastojim slusati svoju majku i olaksavati sebi maksimalno, medjutim moja energicna i damarli priroda mi ne da mira, pa dosta toga preuzmem na sebe, sto nije dobro, ali eto, guram. Sto se tice ove nase pratilje, uporne i dosadne, ona je tu, samo je sada gledam iz nekog drugog ugla, zna biti nemilosrdna i neprijateljski nastrojena, spremna da me unisti i baci na dno, a zna biti predusretljiva i smilovati se , pjesnicki sam nastrojena! Hocu da kazem, tu je, tinja, mnoga me iskusenja i iskustva kao da vracaju na ono staro, ali sad imam malo vise snage i svijesti o tome, pa se iscupam. Ah moje drage prijateljice, vidim pisete, svakakve simptome prijavljujete, isto prolazila, isto ponekad prolazim: osluskujem se, srce lupa, napad panike povremeno imam, nerijesene strahove i brige, retraumatizacije i zna biti trenutaka kad mislim da sam na rubu neceg groznog, da je gotovo sa mnom pa zamisljam raznorazne scenarije, ali od toga zasad NISTA, onda kazem sebi da imam snagu potrebnu da sve izdrzim, da ja to mogu i da ce proci, i uistinu prodje. Ne znam sta da vam kazem sta je meni pomoglo da SE NOSIM S OVIM, ja sam jos PSIHOLOG po struci, o svemu znam i previse i nije lako imati sve to u glavi, znati a opet prozivljavati, vjerujte mi. Teret mi je oduvijek bio upravo ta cinjenica da trebam biti sposobna pomoci sebi a to nisam, kako ja kao takva osoba mogu imati strahove i nerijesene dileme i patiti od trauma. Ali polako sam nadolazila i dolazila sebi, prestala kriviti sebe i pripisivati sebi toliki znacaj i zadatke. Danas funkcionisem, zivot poslije svega nije isti, ali sam misljenja da i ne treba biti, dosta se toga izmijenilo i nabolje, ali dosta je straha i ostalo u meni. Ja za razliku od mnogih od vas nisam neki vjernik, bila sam u panicnoj utrci da pronadjem odgovore na neka pitanja, ali to sto nisam jos razjasnila me u mnogo cemu koce, ali se molim Bogu da mi oprosti na svim mislima i da mi pomogne u svemu ovome, da pronadjem odgovore koje trazim ili barem da konstantno ne sumnjam. Ono sto sam spoznala u svoj ovoj nasoj bitci jeste da uistinu se ovakvo nesto desava jer smo dugo bile jake, jer smo pod velikim stresom i tijelo reaguje na nacin na koji reaguje dajuci nam signal da se mijenjamo, stiti nas, koliko god ove emocije bile neprijatne. Ponekad imam osjecaj da se gubim u okeanu emocija, informacija, misli, pocinjem sumnjati, gubim kontrolu i tad me spuca strah, mislim da jos uvijek ne znam ko sam i sta zelim, ali i on, taj osjecaj straha prodje. SVE PRODJE drage moje. Sad sam udata, imam svoj zivot, razmisljam sta kad beba dodje, hocu li ja to moci, hoce li se nesto promjeniti, pripremam se nekako, vidicemo. Bice sta ce biti. Imam vas, to mi pruza utjehu. Iako se svima ne mogu javiti, citirati svakoga, nasumice procitam ponesto, ali kao da citam nesto sto je vec bilo pa i ne iscitam sve, nemojte zamjeriti. Budite jake, okruzite se pozitivom, budite zahvalne, molite se i nadajte i vjerujte u bolja vremena. LJubi vas vas LAJLAC. Arriel cestitam draga, INCOGNITO i ostale trudnice, sretno od srca. POZDRAV SVIMA

_____________________________

Lajla

Lajla,jesi li jos uvijek na fb-u..ja sam promijenila nick,stari nick mi je reallove,nikad ne zaboravljam kako si mi pomogla,mijenjala sam i fb i trazila te,nisam te mogla naci :(

_____________________________

11.08.2009. - Ameen

23.02.2014. - Dima

"Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje placenih poslova,uzevsi u obzir da je placa- cista ljubav."

Hvala vam na podršci!!!
@Draga Lajla ti sama psiholog a boris se s tim, nemoj me pogrešno razumjeti al drago mi je stp imamo psihologa ovdje :), uhh sto bi ti volila postaviti nekih milion pitanja :( jer ja lično nikad nisam bila kod psihologa, kucna doktorica mi je dala par savjeta i pokusalq sam nekako da isplivam iz svega, ne mislim s tim sad da je sve ok, al u kakvom sam oaklu bila SUPER je sad! Sto kazes to promjenili smo se svi, ja iskreno jesam uveliko se promijenila, negledam istim očima sve ko prije, ne razmišljam puno o stvarima koje su me povrijedile, prije sam bila i ljubomorna a sad ni truna ljubomore, bukvalno rečeno gledam samo sebe, dok sam prije gledala da drugima udovoljim a meni kako bude, pa se ponekad upitam da li je to ok? Iako ne vrijeđam nikog nekad imam osjećaj da sam sebična, i da me ova anxi ucinila drugom i tvrdom osobom, ma da su mi djeca uvijek na prvom mjestu!!! Jeli se stvarno ok mijenjati, i jeli ok ne biti previše ranjiv, prije sam plakala dok u malu svadju s mužem on uvijek na kraju u pravu bio i ja udri u plac, a sad kažem svoje mišljenje a on svaki put iznenađen jer naučio je da il se proderem od huje svoje iö zaplačem, a sad smireno i hladno zavrsim svaku raspravu! Pitam se je li to u refu, imam osjećaj da godi mom organizmu sto imam svoju rijec i nedam da me koristi iko, a sdruge strane pitam se da li sam to ja!
Pa dajte mi kakav savjet i recite sta je ispravno,
Ljubim vas sve:*

_____________________________

?° Jos uvijek smo gospodari svoje sudbine, jos uvijek smo kapetani nase duse... °?

Lajlac draga neka si nam se javila znaci sve super proslo ma nisam ni sumnjala..
A glupava Anksi mah gonio je vrag tu je samo jer smo mi uglavnom navikli na nju
Samo je treba ignorisati...
Ja ti mogu dati samo jedan savjet za brak a to je "mirna voda bregove valja" to je moja filozofija i u 99% slucajeva upali..
ono 1% uglavnom rezim grizem dok svi sute ili bjeze od mene :-)
Covjeku je uvijek lakse nekog nasavjetovati nego to na sebi primijeniti govorim ti ovo jer su mene tvoji savjeti "izvukli" u mnogim situacijama pa znas i sama koliko sam ti dosadjivala :-) i da te Allah dz.s
nagradi onim sto pozelis :-*
Eh jos samo kad bi ti malo sebe poslusala kao sto sam te ja slusala :-)

INKO slala sam pp :-\



_____________________________

Živi dobar i častan život, tako da kad ostariš i pogledaš unazad moći ćeš da uživaš po drugi put. (L. i B. - naše neprocjenjivo blago)

Inkognito,hvala ti,jedino ti mi cestita ovde,fala dragom Alahu sve je dobro...pozz za tebe

Prepadnuta, vjerujem da bi ti i ostale clanice cestitale, al jednostavno neke vijesti prodju a da ih ne uspijemo ni iskomentarisati, nekad ovlaš predjemo preko postova, nemamo vremena isl. Znam da se sve zene ovdje raduju zbog tebe...

Draga Dino, svaka cast pa si postala sebicna i sebi na prvom mjestu. Meni to jos nije poslo za rukom, al eto na nekim se stvarima ucim, ne javljam se na telefon kad mi se ne javlja niti idem napolje cim me neko zovne ili ako sam nekome potrebna, jer vala nemam snage vise za druge. Sad imam izgovor trudnocu, pa je i koristim kad mi se nesto ne radi, sto prije ne bih. Zato ti kazem, ipak nisi previse sebicna jer su ti djeca na prvom mjestu, znaci ides pravim redoslijedom, a onda bi trebala biti na redu ti, pa sve ostalo. Ja bih na tvom mjestu gradila taj osjecaj, ipak ne radis to bez razloga, nego zato sto tako osjecas.

Sun, to ti je samo jedan mali simptom anksioznosti, nista posebno. Ali ja ti preporucujem da posjetis psihologa, jer jedino te on moze razgovorom navesti na pravi razlog tog osjecaja. Nemoj da ti bude mrsko razgovarati s nekim, al ne psihijatrom, nego psihologom. Moja anksioznost je bas tako pocela, samo ja nisam pojma imala sta mi je, pa sam to godinama vukla i ignorisala, dok se na to nije nadovezalo jos simptoma, koji su eto opet pobjedivi. Znaci, bolje na vrijeme reagovat.

Mamiconi, ja ti ne znam nikog u Sa, sacekaj da se neka od zena iz Sarajeva jave, da ti predloze nekog psihologa iz Sa.

Lajlac, hvala na cestitkama. Citajuci tvoj post mislim da su se mnoge od nas nasle u tome. I ja sam prosla svasta, pa evo nakon udaje je mnogo lakse, nasla sam neki svoj kutak, i koliko-toliko mir, a na tu novu osnovu ce se aBd redati i novi i ljepsi zivot od onoga koji smo dosad zivjele. Na nama je da zivimo s ovim, uvijek ce biti tu, prisutno, gledati da nas zaskoci kad smo najslabije, al opet cemo znati kako se boriti s tim, jer sada znamo sta nam je, i opet smo izasle iz ovoga kao pobjednice. zelim ti sve najbolje u braku i da, aBd i trudnoca dodje na red, pa da se ide u nove bitke, i pobjede aBd.

Eto toliko od mene za danas, cuvajte se :*

U Sarajevu imad fondaciju Krila Nade nadji ih na netu
Imaju super psihologa..
Imas i u Nahli ima psiholog jedna fina zena
Pa mozes nazvati.. Seansa kosta 20 KM koliko se sjecam

_____________________________

Živi dobar i častan život, tako da kad ostariš i pogledaš unazad moći ćeš da uživaš po drugi put. (L. i B. - naše neprocjenjivo blago)

Hvala ti draga INKO, nekad čovjek stvarno nezna sta je ispravno a sta ne, al neka ide onako kako ide, važno je ne povrijediti nikoga, i naravno nebiti povrijeđen od drugih, sve ostalo ce biti nekako! Jojjj danas sam nervozna uzasssss , ne trebam dobiti tek za 10ak dana, a sjenka mi moja smeta, ko bomba sam, valjda neću explodirati :S ! Nakupilo mi se i dosta stresa u zadnje vrijeme i na poslu i kuci nije bas sve medeno pa valjda zbog toga, al uvijek kažem sutra je novi dan proći će , ako ne sutra nekad mora ;) pozz za sve :*

_____________________________

?° Jos uvijek smo gospodari svoje sudbine, jos uvijek smo kapetani nase duse... °?

eh drage moje da vam se javim. evo dosla malo kod svojih preko praznika. nikako da uhvatim vremena da vam malo napisem.preselili smo, smjestli se, muz je odmah poceo sa poslom. veci grad, pa mnogo vise mogucnosti za zivot, za djete,itd.ja sam vam prezadovoljna,hvala dragom bogu.nekako sam i opustenija, valjda kako su nam sad i primanja veca,pa se covjek bar ste strane malo rastereti.uglavnom, i sto se tice anks. sad sam hvala bogu dobro.puno mi je pomogla i psihoterapija na koju sam isla.dodje tako vrijme kad shvatis da vise ne mozes da budes u anks,moras se trgnit,iscupat iz toga.ne kazem da mi ne dodju dani,kad sam nervoznija ili slicno,ali ko nije nervozan, i kome se to ne desi. jednostavno ne obracam paznju na to, i prodje. zivim ovdje u sadasnjosti, ne razmisljam sta ce biti, jer to niko ne zna,osim dragog boga. cak sam pocela razmisljat i o drugom djetetu,hehe, mada nisam bas 100 posto spremna, tek smo i preselili, ali eto nekako me vec vuce i to, pa sta dragi bog da,nek bude. eto drage moje, ja kad mognem javit cu vam se, vi se cuvajte, i vjerujte sve ce ovo biti jedan dan iza nas, samo moramo radit na sebi, mijenjati se na bolje.

Inkognito draga hvala ti mnogo na odg. Ja se nadam da nije to, jer opet smatram da je to nekako najteze podnjeti, mada navikne covjek na dobro i lose..