Leka , bas mi je zao . 

_____________________________

Curica 2006
Dečko 2009

Leka mnogo mi je zao,a sto se tice krvarenja ja krvarim vec 28 dana a moja ginekolog kaze da je sve ok i da sva krv mora izaci,ama ko bi znao jako mi je tesko sto sam izgubila bebu 8 nedelji a neznam razlog.Na danasnji dan se ta nesreca dogodila ...

zdravo svima,zovem se danijela i imala sam probleme vezane za trudnocu,elem,u 8. nedelji sam otisla na prvu kontrolu posle testa koji je ukazivao na trudnocu,na lekarskom izvestaju je pisalo: "vidljivost eho enbriona crl 0,84 bez vidljive srcane reakcije"
i zakazan mi je pregled za 10 dana... posetila sam drugog lekara zbog provere nakon 10 dana i predlozili su mi abortus zbog nepravnog razvijanja embriona... posle 7 dana sam otisla u Krusevacku bolnicu na zakazanu intervenciju i obavili smo je pod totalnom anestezijom... jos uvek se nisam potpuno oporavila iako je to bilo pre 15-estak dana pa bih iskoristila priliku da pitam za neki savet ili ako neko zna iz iskustva sta je preporucljivo za brzu rehabilitaciju... pozz svima :)

inace to mi je prva trudnoca,i verujte mi bila sam uplasena od samog pocetka,skoro da nisam ni imala simptome trudnoce,muke i povracanja uopste,patoloski nalaz mi je stigao dr.kaze da je doslo do infekcije.Mada muz i ja samo razlicite krvne grupe ja sam A RH NEGATIV, a on A RH POZITIVNA,pa sam zato nakon abortusa morala da primim injekciju Rogen,sada se fino osecam fizicki mada psihicki i ne bas najbolje zato sam se i pridruzila vama znam da cete me razumeti .HVALA

Rdana, žao mi je što si morala kroz to proći...ali evo vidiš koliko nas je na ovoj temi...nažalost
Ono što je sad najvažnije je da se dobro odmoriš, ne znam jesi li bila na kontroli nakon kiretaže...nadam se da je sve ok. Trebaš pričekati PHD nalaz da vidiš znaju li uzrok spontanom pobačaju. Onda ćeš se sa svojim dr dogovriti šta i kako dalje...pošto je prvi spontani ( i posljednji akobogda) ne vjerujem da će biti nekih posebnih pretraga. One su uobičavaju nakon ponovljenih spontanih...
Što se bola u duši tiče...eh tu svako ima svoj način...ja sam plakala i pričalao tome...mora proći...biće lakše
Tu smo za tebe, ako te još šta zanima pitaj

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

Pisasmo u isto vrijeme pa nisam vidjela da ti je PHD nalaz već stigao...kakva bakterija, šta dr kaže...

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

rekla mi je da nije nista opasno i da je doslo do infekcije verovatno zbog prehlade koju sam imala nakon zaceca,a i krvna grupa je uticala na to. sve je u redu i kaze da je bolje tako da joj se javim kada budem planirala drugu trudnocu da bi otpocetka krenule sa analizama,hvala na podrsci jako mi znaci

zdravo svima, prije tri dana izgubila sam bebu u 10-oj sedmici trudnoce. srce je prestalo da kuca. radjeno mi je u lokalu, aspirirao je sadrzaj. nije me bolilo , mada sam i ja bila u soku pa i ono sto sam osjecala smatrala sam to kao neku kaznu za mene jer sebe krivim. sto sam radila? sto nisam odmah otisla na bolovanje? i hiljadu pitanja nekih koje postavljam sebi stalno. doktor mi je rekao da sacekam dva mjeseca i da pocnemo praviti bebu sto me ohrabrilo. plod je izvadio u cjelosti i odmah sam ga poslala na citogenetiku i patologiju pa cemo vidjeti sta se desilo u stvari. ovo je stvarno najgori osjecaj koji jedna zena moze da dozivi

Žao mi je dum dum, i ja sam to prozivjela, al mene je uzasno bolilo. bilo je to prije mjesec i 11 dana Još su me dva puta čistili, pa mi je gore bilo drugi put to proci već prvi. Pomirila sam se s tim da je tako moralo biti. Nastavila sam zivjeti i nadati se da ce drugi put sve bit bolje
Ne daj se, bit ce bolje

_____________________________

Nada zadnja umire

Draga moja svi smo mi nazalost dozivjeli taj odvratni osjecaj praznine,nemoci i neizmjerne tuge zbog gubitka bebe .Al moras gledati naprijed,i prestati sebe kriviti,to je tako od Boga dato i ti na to nisi mogla uticati.Zato samo naprijed i ako bog da uskoro cemo i mi biti i imati svoje

dum dum

:(  i ja sam izgubila svoju tackicu sa devet i pol sedmica...  srce nije prokucalo... dani iscekivanja, stresa i tuge...  sada je to iza nas, ali bol u dusi je ostala...  kiretaza je radjena u opstoj anesteziji kod dr. Murtezica...  ono sto me sada dodatno zabrinjava je bol u grudima, mislila sam da ce svi simptomi odmah nestati, a meni su grudi jos uvijek bolne i natecene iako manje nego u trudnoci??...   kakva su vasa iskustva sto se tice ovoga, da li to postepeno prestaje, jer opterecana sam sada mislju da li je sve uradjeno kako treba...  imam minimalno krvarenje i povremene grceve, a evo cetvrti je dan od zahvata...   nekako nikako da prikupim snagu, malaksala sam i tuzna...  i jos tuznija kad vidim da nas toliko ima  u istoj boli... 

ihsan zamo mi je mila,,znam kroz sta prolazis,,isto sam ti prosla,,sto se tice bolova u grudima to sam i ja imala,,nekoliko dana posle,,a i grceve ,,treba sad sve da se smiri i vrati na svoj mjesto,,cuvaj se, sta drugo reci,,bit ce bebica aBd

hvala ti disaaa na javljanju i toplim rijecima...  nekako sam bila zaledjena ovih dana i kako se lagano topi led valjda od silnog stresa sve bih vise plakala i plakala, mada znam da suze nista nece promijeniti a i tako covjek negativno djeluje na okolinu...  a opet, tuga je tu, prisutna ne moze se joj pobjeci...  imala sam ja dvije biohemijske  prije ovog pobacaja, nije bilo intervencija samo se cistilo, jednu vanmatericnu- tada nisam ni znala sta me snaslo pa sam to nekako lakse prebrodila, a evo skoro dvije godine poslije, ove tri trudnoce i nijedna uspjesna... a ova posljednja mi je najbolnija, tako smo se nadali kad smo vidjeli malenu tackicu i tako se radovali da je konacno sve tu gdje treba biti i kako treba biti.... ali iskusenjima nikad kraja i nikad covjek ne moze reci -to se nece meni desiti----   jer nikada i nisam pomislila da bi me sve ovo moglo snaci, a eto, ima nas i sa tezim i bolnijim sudbinama, pa opet nada u Njega ostaje, da On bolje zna sta je dobro za sve nas te se tako sve vrti pod Njegovim rukama.....   hvala puno jos jednom

e mila bas mi je zao sto si sve to prosla,,predpostavljam da ste ti tvoj muz radili pretrage,,ako niste onda je sad vrijeme da uradite.A plači slobodno i pricaj nemoj drzati u sebi,,bar meni je prica pomogla,,ne opterecuj se jesil drugima dosadna i ti bi njih saslusala vjerujem,,vrjeme ucini svoj al bol ostaje,,svi se uzdamo u Njeg da ce nas jednog dana obradovati sa zdravom bebico,,i tebe ce sigurno,,

hocemo ako Bog  da, duso lijepa... imat cemo i mi svoje bebice kad im bude vrijeme da dodju na ovaj svijet...   a amin, da bude sto prije, da nam se srca razvesele i da im pruzimo svu ovu ljubav u prsima sto na njih ceka...   pretrage smo radili, a mislila sam i ponoviti nakon prvog ciklusa nakon kiretaze, ionako moramo pricekati nekoliko mjeseci...   bit ce sve u redu ako Bog da, svima nama koje tako zeljno iscekujemo ... za tebe  

< Poruku je uredio ihsan -- 20.12.2011 15:10:16 >

Ihsan draga žao mi je...oporavi nam se, bit će bolje, vjeruj mi...

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

veliki pozdrav svima, čitajući vaša iskustva osjetila sam potrebu da i ja svoje iskustvo podjelim s vama, mada neredo pricam o tome. i ja sam u junu ove godine imala spontani u 7-oj sedmici trudnoće. od samog početka sam znala da neće biti u redu, imala sam taj osjećaj. rađena mi je kiretaža pod lokalnom anestezijim i nije bilo strašno, valjda je veća bila duševna bol, pa fizičku nisam ni osjetila. tri mejseca poslije morali smo napraviti pauzu, a u međuvremenu sam radila briseve i od tada stalno imam neku bakteriju. sve bakterije su iz skupine streptoccocus, stalno sam pila antibotike i već postajem alergična na njih, sad trenutno pravim pauzu i cekam vješticu koja kasni bez opravdanog razloga(imam pco) i poslije idem na vaginalno ispiranje.ima li neka iskustva sa tim vaginalnim ispiranjem, da li pomaze u oslobađanju od tih napasti, pošto već gubim svaku nadu da ću ih se riješiti . hvala

zao mi je sto se to svima nama desava ali vadi me to sto mislim da je sve to Bozije i da ce na kraju sve biti u redu. patohistoloski nalaz je u redu. gledala sam pod mikroskopom, krvne zile se razvile, nema ama bas nista cudno. nalaz citogenetike je takodjer u redu. hromozomi svi ok, curica je bila . to mi je nekako sreca u nesreci jer da mi je to lose zabrinula bih se . sta se desilo Bog sami zna. mozda su hemikalije s kojima radim uticale na to, ne znam.

Pozdrav svima!! Prošle godine početkom 09.mjeseca je testić pokazao trudnoću. S obzirom da nije bilo planirano bila sam šokirana (ali pozitivno) i nakon tog prvotnog šoka je slijedila sreća neopisiva. Otišla sam svojevoljno na uzv da vidim da li je sve ok - vrećica je bila unutar maternice ali sam imala ogromnu cistu na desnom jajniku od 7 cm. Nakon dva tjedna, u 05.tjednu sam počela krvariti (smećkasti iscjedak), od doktorice sam dobila tablete i poslala me doma. Odlučila sam otići na pregled kod druge doktorice (ZG, Petrova) i ona me ostavila u bolnici na promatranju (zbog moje povijesti bolesti - leukemija u remisiji i zbog ciste). U bolnici sam napravila uzv (srce je kucalo), nekoliko puta vadila betu, svi nalazi su bili u redu. Jedini problem koji je bio  - nisam znala kako beta treba rasti. Doktorica mi niti na jednoj viziti nije rekla apsolutno ništa osim dva pitanja - kako sam, da li još krvarim; i da ćemo kao vidjeti što će biti sa cistom. U međuvremenu je narasla na 8 cm. Za tjedan dana sam otišla ponovno na uzv i......srce više NIJE kucalo. Bila sam slomljena jer mi je doktorica rekla da se ne plačem jer tako polovica trudnoća tako završi, i da njoj trudnoća od početka nije bila perspektivna. KAKO?? ZAŠTO?? Nije mi bilo jasno o čemu ona to priča, pa bila sam u bolnici, zašto mi nije rekla za betu??? To je bilo ujutro. Navečer je došla druga doktorica na vizitu koja nije imala pojma što se dogodilo. Kada sam joj rekla sve to, bila je iznenađena i poručila mi da ne mora biti to sve tako crno, da će mi ujutro napraviti uzv i da će se tada sve odlučiti. Nisam mogla vjerovati da se tako igraju ping-ponga. E da, i još nešto - kada je doktorica radila uzv rekla je da misli da su dva ploda.... Sutra ujutro sam ponovno bila na stolu, otkucaja nije bilo. Za 5 min sam već bila na drugom stolu na kiretaži uz lokalnu anesteziju. Plakala sam ko nikada u životu, imala sam osjećaj da sam izgubila dio sebe. Uz mene je bila studentica kojoj je to bila prva kiretaža. Mislim da joj je to bilo jedno od negativnijih iskustva. Sada, nakon tri i pol mjeseca sam obavila nekoliko pregleda - sve je u redu. U međuvremenu sam postala gospođa, pa su te pripreme u vezi vjenčanja donekle odvukle moje misli u ovoj fazi. Međutim, sa ovom činjenicom da sam izgubila bebu se budim i idem spavati. Mislim na to minimalno svakih sat, dva. Sad sam se prestala čuvati i želim biti mama više od svega. Nadam se samo da mi ta želja neće napraviti kaos u glavi :) Prije par dana jedna kolegica je objavila da čeka bebu. Bila sam sretna zbog nje, ali toliko tužna zbog sebe. Mnogi ljudi kažu da sve to negativno nestane kada dobiješ dijete. Nadam se da će biti tako.... 

i ja imam osjecaj da nikad necu zaboraviti svoju mrvicu,i sad mi se desi da zaplacem pri pomisli na sve sto se dogodilo,iako je proslo 10 mj. od spontanog.al idemo u nove pobjede i ako bog da da uskoro budemo i imamo svoje male i slatke