IZVORNA PORUKA: veeseelaa
novac nije sve...
sjećanja i trenutci provedeni u prodičnoj kući su mnogima utoočipta i daju i snagi i elam...
u krajnjoj liniji ako nema roditelja zaštitu u bratu moraju imati...
neće snaha nečije temelje rušiti...i reći...šetnja ...isplaćena si...
mamine oči je u pravu...
najprije trab biti insan insanom a onda fino i snaha i zaova
apsolutno se slažem
mamine oči jeste u pravu kad bi svi takvi zaista i bili, no ipak nisu
porodična kuća je više od nasljedtva, to je kao što si rekla utočište i ne može ga svojatati ni brat niti sestra, to je zajedničko
može ga svojatati...
jer ako su sestre rekle hoću pare eto kuću tebi...
zar se nisu odrekle polagano toga...
međutim...
kako godine rpolaze i prođu one prve godine medenjaka u barkovima sestara...sjete se kako je njihova mama voljela guravije iz baš te tepšsije baš u tom epriodu staviti njima na sto...
ogriješio bi se taj brat koji bi im zarad isplaćenoga rekao ...vozi svojoj kući....
sikluka me najviše strah...
snaha sma i rpičam o imvini iza roditeljske smrti i tom nasljeđivanju
mnogo prije mene nasljedstvo su rješavali...al nisu rješili svi sgzistencije...
i strašno mi je pomisliti da neka snaha može reći zaovi ili svekrvi i svekru '' doćeš kad ja kažem da možeš''
kad se udaš i neke stavri prihvatiš...prihvatiš i poršlost njihovu...
život se ne živi od juče...
tim zovama i tom mužu ta je majka život dala i sagradila dom za sve njih...
te zaove su pazile brata svoga, znale početo lektiru za njega porčitati...početo one ručak skuhati jer mama i babo rade pa bartu sa temeprtaorm na kašiku davati...
ja nemam strah od Boga...sada...al sa prvim saznajnima sma imala i odmah na uvjete da živim u porodičnoj kući zadala svoje uvjete da moramo namiriti i da svaka ima krov nad glavom ...brat ima da pazi na njih al bogami kod nas je sve zajedničko pa i ja ko snaha moram pripomoći svom mužu u tome...
da neko zaplače jer sam snaha porodične kuće i naša je ....ja bih odmah pomislila na svoju djecu sutra...taj bol da im neko zada ne hvala....
da se sutra neka do zaova razvede nedo Bog...
volja im njihova i da u kuću dođu...i da ostanu tamo gdje su namirene....
al bez ičega nakon roditeljske smrti da ostanu ...to ne ide nikako
ja svoje zaove poštujem i one mene...
to kolikos mo bliske ili nismo
kakvih karatekara smo ...
ne smije nikada utjecati na odnos barta i sestre...
ne bih to dozvolila ni slučajno....
kao što ne bih dozvolila da neko stane izmeđiu mene i moje sestre npr. zet moj...
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
H- 25.6.2006
F-12.2.2009