|
ladybug -> RE: Prisustvo oceva na porodima (22.2.2007 10:13:19)
|
MM je prisustvovao rođenju svoje kćerke, odnosno, mom porodu.
Napominjem da sam se porodila u Općoj bolnici, porodila me je dr. Aida Đurđević.
Dan prije poroda sam došla u bolnicu i doktorica čim me ugledala natečenu od vode sa povišenim pritiskom ostavila me u bolnici sa namjerom da me sutra u drugoj smjeni ona porodi. MM je kupio gel koji pomaže otvaranju grlića materice, od koga sam ja nakon pet minuta dobila bolove [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley13.gif[/image]. To je posebna priča[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]
MM je odmah dogovorio sa dr da prisustvuje porodu i za to nije bilo problema.
Za one koje ne znaju, porod počinje bolovima koji se trpe u sobi, a ne u sali. U sali se dešava samo pravi porođaj, znači izlazak bebe. Za to vrijeme dok traju bolovi muž je stvarno suvišan jer baš ništa ne može pomoći, samo gledati kako bolovi dolaze i odlaze. To vrijeme ste dovoljne same sebi i samo tražite način da što lakše taj bol pretrpite. Za vrijeme dok nema bolova ja sam spavala. Čak i kada je to bilo samo dvije minute. Dvije minute boli, dvije minute spavam. Nevjerovatno, ali je stvarno tako.
I, kada je doktorica došla u svoju smjenu ja sam bila spremna za porađanje. Ustvari bila sam spremna i puno ranije ali se čekala doktorica, ja ne znam zašto [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/zmeden.gif[/image]. Tada su pozvali MM koji bio sve vrijeme u hodniku ispred, obukli su mu zelenu bolničku odjeću i zajedno smo ušli u salu. Babica je bila ispod mojih nogu, MM iznad moje glave a doktorica malo dole malo gore. Znam da je MM izgovarao molitve koje je znao i bodrio me, doktorica tiskala bebu rukama, a babica je ''hvatala'' bebu. To je sve trajalo 15 minuta i beba je izašla. Nakon toga je izašla i posteljica, a babica je uzela bebu da vaga, inhalira i očisti. MM je hodao za babicom i ispitivao, zašto beba ne plače, kad je počela plakati onda pita a što sad plače, i tako.
Kada su mene izveli iz sale on se vratio u hodnik gdje su čekali rodbina i prijatelji i ono što su mi rekli, a što me jako potreslo je to da je stvio ruke na lice, naslonio se na koljena i tako jedno vrijeme jako plakao. Ne mogu da ga zamislim takvog.
NJegov komentar danas, poslije svega, je da bi opet prisustvovao porodu jer ne bi mogao izdržati taj pritisak da zna šta se dešava a da nije prisutan. Inače je jako ponosan što je to sve doživio i što je što je gledao te lijepe okice kada su ugledale ovaj svijet.
Jednom, kada se vidimo na kafi, ispričaću vam detalje.
|
|
|
|