|
eris -> RE: Abortus ??? (11.3.2008 9:52:30)
|
Pratim odpočetka šta pišete na ovom topiću, i nekako s prva je tema malo pobjegla u stranu, tako da stavovi određenih persona su me odbili da vam se povjerim.
Al evo vidim da se sve pomalo mijenja pa da vam ispričam svoju priču ukratko, koliko to može biti kratko.
Udala sam se sa 19,nije bilo bezveze, bila je ljubav, al glavni razlog je to što su moji tada bili izbjeglice, a ja super učenica a nisu me mogli poslati na fakultet. MM je bio faca,stariji od mene 4 godine, radio, ja ga ludo voljela, valjda je i on mene. Sex je bio prije braka, ma malo je reći da je bilo fenomenalno. Na kraju srednje škole udam se ja radi fakulteta. I stvarno položim prijemni, nađem sebi sobicu i počnem studirati vrlo uspješno. I onda, nakon godinu dana, slučajno ja ostanem trudna. I naravno, super studentica odluči da rodi. Dobijemo djevojčicu, slatkicu pravu. Završim ja fakultet, nađem posao i negdje kada je maloj bilo 2-3 godine počnemo mi raditi na bebici. 3 godine ništa, i onda jednom trudnoća. Bude dječak, ma kud bolje. Iako sam samo 3 mjeseca bila na porodiljskom nekako je sve prošlo OK.
Kada je malcu bilo 8-9 mjeseci, ja osjetim one čuvene simptome: tvrde i bolne grudi, tamne bradavice, često mokrenje i uradim test- stvarno ja trudna. Šta sada??? Uvijek smo htjeli 3-4 djece ali ovo je bilo iznenada, MM je ostao bez posla, trebamo da kupimo stan, i pvrh svega ja sam imala u tom mjesecu operaciju zuba, koja je bila vrlo teška,pila sam različite lijekove, vrlo štetne i opasne.
Gin. kaže da bi bilo najbolje da prekinem trudnoću, MM kaže da uradim što smatram da je najbolje(tada sam žarko željela da je kakav opasan i da kaže : Ti moraš ovo dijete roditi), majci se nisam mogla povjeriti,bilo me stid.
I ja odlučim, ugovorim termin, i uradim abortus. Nije bilo bolno, ali je bilo odvratno, izaći sa ginekologije i doći kući praznih ruku. Bilo je odvratno što sam plakala a na mene je doktorica gledala kao na zadnju bagru(inače sam vrlo obrazovana i valjda je to još doprinjelo njenom mišljenu)moja pita sirnica koja mi je naumpala to jutro me je hladna čekala kod kuće, MM i ja smo šutili, a seka je sljedeći dan rekla da bi voljela da nas ima još, i da joj obavezno rodim još jednu seku ili bracu.
Prije abortusa, smatrala sam da žena može da se zaštiti, da je to zadnja stvar koju treba da uradi, da svako snosi posljedice svojih odluka i da je sevap roditi dijete. Cure moje, zadnja stvar za čas postane prva i nikada ne recite:Ja to ne bih uradila, jer Vi ne znate tuđe razloge, Vi ne živite tuđe živote, i uostalom, tu je Bog i samo on ima pravo da osuđuje.
Savjetujte mlađe, pričajte, pomozite- možda da sam ja imala kome da se povjerim, možda bi moja odluka bila drugačija.
|
|
|
|