poucna prica (Puna verzija)

Forum >> [Dijete] >> Odgoj



Poruka


mamica -> poucna prica (16.9.2009 18:14:14)

MALI TAHIR

U prvoj klupi, sjedio je mali Tahir, kojeg su u razredu svi smatrali “ružnim pačetom”. Učiteljica Merjema ga je tokom cijele godine promatrala i ustanovila da je on svakim danom sve lošiji đak i da se sve manje druži s drugom djecom. Odjeća mu je bila prljava i neuredna, a njemu je konstantno nedostajalo kupanje. Znao je biti vrlo neugodan. Postao je problem cijelog razreda. Počeo je dobivati i lošije ocjene.

U školi gdje je učiteljica Merjema radila, morala je pratiti i voditi evidenciju o uspjehu i vladanju svih đaka. Kada je konačno došlo vrijeme da pregleda zabilješke o Tahiru iz prethodnih razreda, jako se iznenadila. Tahirov učitelj iz prvog razreda je napisao o njemu sljedeće: “Tahir je divno dijete i uvijek nasmijan. Jako je uredan i ima lijepo vladanje. Ugodan je za okolinu.”

Učitelj iz Tahirovog drugog razreda je napisao: “Tahir je odličan učenik. Dobro se slaže sa kolegama u razredu. Katkada je tužan zbog majke koja je teško bolesna. Život u takvoj porodici je sigurno vrlo težak.” Na kraju trećeg razreda učitelj je napisao: “Teško mu je pala majčina smrt. Daje sve od sebe kako bi održao korak sa školom, ali njegovom ocu nije stalo. Ima osjetno slabije ocjene.”

Učitelj iz četvrtog razreda je napisao sljedeću zabilješku: “Tahir je utučen i ne pokazuje mnogo interesovanja za školu. Nema mnogo prijatelja i ponekad spava u razredu.” Učiteljica Merjema je sada shvatila šta se događa sa Tahirom i postidila se što je prošlo toliko vremena, a da nije spoznala svu istinu. Posebno joj je bilo teško kada su joj njeni đaci kupili bajramske poklone, umotane u svijetli papir, osim Tahira.

Njegov poklon je bio nespretno upakovan u grubi, sivi papir od papirnate vrećice. Učiteljica Merjema je odabrala da prvo otvori baš njegov poklon. Neka su se djeca stala smijati kada su vidjela bisernu narukvicu u kojoj je nedostajalo nekoliko bisera. Uz narukvicu bio i parfem, više od pola potrošen. Stišala je djecu i kazala Tahiru kako joj se sviđa narukvica i parfem kojeg je mirisala.

Toga dana izlazeći iz učionice zapazila je Tahira kako je čeka. Kada mu se primakla Tahir joj je kazao: “Gospođo Merjema, danas ste mirisali kao i moja majka.” Okrenuo se i otišao. Kada su toga dana djeca otišla svojim kućama, ostala je u učionici i plakala pun sat. Od toga dana njen odnos prema djeci i podučavanju se promijenio. Posebnu je pažnju posvetila Tahiru. Što je više s njim razgovarala, on je postajao življi i veseliji.

Što ga je više hrabrila to je on brže reagovao i postajao aktivniji. Do kraja godine, postao je jedan od najboljih učenika u razredu., Tahir joj je postao ‘ljubimac’. Godinu dana kasnije, našla je Tahirovu ceduljicu ispod vrata svoga kabineta na kojoj je stajalo da je ona najbolja učiteljica koju je Tahir ikada imao. Od ovog malog djecaka je izrastao jedan uspjesan covjek, koji je zavrsio magistraturu kasnije u zivotu.




neki -> RE: poucna prica (16.9.2009 18:44:51)

Bas se ja rasplakah[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]




Mya_81 RR -> RE: poucna prica (16.9.2009 18:48:12)

Uh, i ja [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]

I priča je zaista poučna!!!!!!!




Schecherlemica -> RE: poucna prica (16.9.2009 18:50:20)

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]
Volim poucne price sa sretnim zavrsetkom...




Nellica -> RE: poucna prica (16.9.2009 18:51:55)

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]

ali za kraj priče [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image]...................




_melina_ -> RE: poucna prica (16.9.2009 21:14:43)

Jest samo prica i ovakvih je jos mnogo samo sto mi imamo ucitelje u skolama koji ni svoj talenat ne mogu spoznati ni razumjeti a kamoli talente djece...
sto je zalosno... [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/zmeden.gif[/image]




Anoniman -> RE: poucna prica (16.9.2009 21:18:46)

Iskreno, kad god dobijem nove učenike, volim o njima saznati što je više moguće. Obavezno razgovaram sa pedagogicom škol, a ostalo saznam iz pisanih vježbi ili iz indirektnog razgovora sa djecom i roditeljima... svi detalji su mi bitni: razvedeni roditelji, bolest roditelja, bolest djeteta, hobiji... ti mi detalji mnogo pomažu u pristupanju djetetu, jer svakom od njih pristupam na poseban način... barem se trudim jaaaako : )




Noor -> RE: poucna prica (16.9.2009 21:21:51)

Divna prica! [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]
A evo linka jednog kratkog filma koji isto ima divnu i dirljivu pricu o jednom hrabrom djecaku.

http://www.sarajevo-x.com/showtime/film/clanak/090827011




ljubičica 28 -> RE: poucna prica (16.9.2009 21:26:54)

[sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif]

...kraj mi popravi raspoloženje [sm=bravo.gif][sm=bravo.gif][sm=bravo.gif][sm=bravo.gif]...




almai -> RE: poucna prica (16.9.2009 21:48:16)

IZVORNA PORUKA: _melina_

Jest samo prica i ovakvih je jos mnogo samo sto mi imamo ucitelje u skolama koji ni svoj talenat ne mogu spoznati ni razumjeti a kamoli talente djece...
sto je zalosno... [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/zmeden.gif[/image]


vala bas[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley13.gif[/image]




chicco mama -> RE: poucna prica (16.9.2009 21:54:31)

prica je super sva se naježih




_melina_ -> RE: poucna prica (16.9.2009 22:09:31)

IZVORNA PORUKA: almai

IZVORNA PORUKA: _melina_

Jest samo prica i ovakvih je jos mnogo samo sto mi imamo ucitelje u skolama koji ni svoj talenat ne mogu spoznati ni razumjeti a kamoli talente djece...
sto je zalosno... [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/zmeden.gif[/image]


vala bas[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley13.gif[/image]



samnom u osnovnu skolu je isao jedan momak koji je bio strasno inteligentan ali to nikad nastavnici nisu htjeli priznati jer je bio siroce i seljak... tako da su mi te stvari poznate...




mamica -> RE: poucna prica (16.9.2009 22:23:26)

Ovu pricu sam zeljela podijeliti s vama jer takvih prica je jako puno,a moze se izvuci pouka, mozemo preispitivati svoje postupke prema svojoj ali i prema tudjoj djeci... a mi smo majke, odgajateljice, i moramo znati da u zivotu nije uvijek sve crno-bijelo, najcesce je sve sivo sa nekom zamagljenom podlogom, zato uvijek, ali uvijek postupajmo oprezno s djecom... 




Nunu 08 -> RE: poucna prica (17.9.2009 9:06:02)

Ova prica me mnogo  [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]...Prije 4 godine umrla mi je dadzinca,dva sina su ostala iza nje.Mladjem je bilo 7 godina...ova prica me na njih podsjetila,mada hvala Bogu oni imaju svu paznju svog oca i nana i deda,ali svi smo svjesni toga i da ima majka mnogo nedostaje....Puno zagrljaja za djecu koja su bez majki....




_melina_ -> RE: poucna prica (17.9.2009 10:08:50)

IZVORNA PORUKA: Nunu 08

Ova prica me mnogo  [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] ...Prije 4 godine umrla mi je dadzinca,dva sina su ostala iza nje.Mladjem je bilo 7 godina...ova prica me na njih podsjetila,mada hvala Bogu oni imaju svu paznju svog oca i nana i deda,ali svi smo svjesni toga i da ima majka mnogo nedostaje....Puno zagrljaja za djecu koja su bez majki....


mamu ne moze niko zamijeniti ma koliko se trudio... samo je sreca pa imaju ljubav oca i drugih..




esma* -> RE: poucna prica (17.9.2009 12:34:04)

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]

sreća pa se na kraju hairli završilo




mama_debeljuca -> RE: poucna prica (17.9.2009 12:38:30)


IZVORNA PORUKA: esma2010

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]

sreća pa se na kraju hairli završilo





Elena.mk -> RE: poucna prica (21.9.2009 1:24:06)

[sm=bravo.gif][sm=bravo.gif][sm=bravo.gif] Prelepa pica, mislim da bi se ovo dobro uklopilo ovde

U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI

Nema boljeg trenutka za srecu od ovog. Sreća je put, a ne cilj.

Zato
radi kao da ti ne treba novac,
voli kao da nikada nisi bio povredjen,
i igraj kao da te niko ne gleda.




Lalana -> RE: poucna prica (21.9.2009 6:03:43)

Evo drage i od mene jedna zbog koje uvijek placem[sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif]

Igrali smo se u bašti nedaleko od Timkine kuće. Ja, Seka i Timka. Pod velikom jabukom u hladu. Svaka je bila ponijela svoju lutku. I lutke su bile učenice i sjedile su u klupi koju smo mi napravili od sitnih grančica. A mi sve tri još nismo nikad sjele u klupu, jer još nismo bile pošle u školu. Ali ja sam tada bila učiteljica i učila lutke, pa onda je to bila Seka i najzad Timka. Niko nam nije smetao u igri. Pa ni vrapci koji su nešto među sobom razgovarali na jednoj visokoj grani jabuke.

Ali kad se kroz ogradu iznenada uvukao crn rutav pas i pošao prema nama, Timka je prva vrisnula i počela da bježi.

– Joj, mama draga! – vikala je ona.

– Majko moja! – derala se i Seka.

I umalo ja nisam počela, bježeći zajedno s njima, da dozivam majku. Ali sam zastala u pola glasa. Jer ja nisam ni imala majku.

Tako svaki put kad bi me nešto zaboljelo ili kad bih se udarila o kamen ili drvo, samo bih zajecala a ne bih majku spominjala kao druga djeca. Što da dozivam kad je nema. Neće me čuti.

Ili kad bi moje drugarice počele da se hvale i govore: meni je ovo majka kupila, ovo je meni mama donijela, kazaću mami, pitaću mamu – ja sam ćutala. Samo bih katkad rekla: A meni je ovo nabavila tetka. Ne da se pohvalim, već da im nekako kažem da prestanu o tome.

Majku sam malo, sasvim malo zapamtila. Miluje me, sjećam se, rukom po kosi i smije se. A meni drago. I zapamtila sam onu njenu šarenu haljinu. Voljela sam, znam, da potrčim za njom i uhvatim je rukom za tu haljinu. Više se ničega ne sjećam. Jednog dana je nekud otišla i više se nije vratila. Otac mi je kasnije pričao da je umrla u bolnici. Nisu preda mnom mnogo o njoj govorili. Tetka, očeva sestra, došla je u našu kuću i da se brine o nama i posakrivala sve mamine slike. Od oca. Jer on je često zagledao u te slike i oči su mu bile suzne.

Jednom sam je usnila. Kao plete mi kosu, a ruke joj meke. Pa me onda potegnu za pletenice i kaže: Pletenice do peta a djevojka do greda. Ja onda hoću da je uhvatim rukama za šarenu haljinu, a nje nesta. Probudim se a ono držim rukom pokrivač. I kroz prozor se vidi vedro nebo i na njemu trepere zvijezde. Pa se rastužim i zovem: Tata! Tetka mi tiho šapnu: Spavaj!

Sutradan im ispričam šta sam sanjala. Otac odmah izađe nekud, a tetka poče da trlja rubcem oči. Ja zaćutah. Vidjeh da nije trebalo da o tom govorim.

Tako je došlo vrijeme da pođem u školu. Uoči prvog dana nisam mogla da se smirim. Sa Timkom i Sekom samo sam o tome razgovarala. One su opet rekle kako će ih mama povesti do škole. Mene će tata – kazala sam. I poželjela tog časa onu mekanu ruku na pletenicama.

Kad su nas uveli u učionicu – učiteljica nas je porazmještala u klupe. Sjedjela sam sa Timkom pa mi je bilo običnije. Učiteljica je zatim pošla od klupe do klupe i pitala nas: kako nam je ime, kako nam je ime ocu i majci i ostaloj rodbini. Došla je i do mene. I kad me je zapitala kako mi je ime majci, ja sam zaćutala.

– Zar ne znaš? – pitala je ona i smješila se.

– Ja nemam majku – odgovorila sam i gledala u klupu.

– Dobro, dobro, dušo – rekla je ona i nastavila da druge pita. A ja tad nisam mogla da podignem oči i pogledam drugu djecu. Samo kad sam čula da još neka djeca kažu da nemaju majku, okrenula sam se da ih vidim. I čini mi se da su i ona pogledala mene i da smo se po nečemo razumjeli.

Tada je učiteljica sjela za sto i rekla nam kako treba da se vladamo u školi, kako da čuvamo stvari i sve drugo, i onda, smiješeći se, kazala je još:

– A onoj djeci što nemaju majku, neka sam ja majka. Pa sve što nebi nikom drugom kazali, vi ćete reći meni kao što biste rekli majci.

Ja sam to pamtila i nastojala da je nikad ne naljutim. Trudila sam se da što bolje učim. A kad bismo deklamovali pjesmice o majci, ja bih tom prilikom gledala u nju i činilo mi se da mi se smješi i da zna šta ja mislim.

A jednom kad smo išli u šetnju, učiteljica je bila obukla šarenu haljinu. Trčali smo po livadi, krili se po šumi, pjevali. I ne znam ni sama kako, ja sam pristižući učiteljicu uhvatila je rukom za tu haljinu. Ona me prvo malo čudno pogledala i ja sam bojažljivo otpustila ruku. Njene oči su se naglo provedrile, prigrlila me i pomilovala po kosi. Ruka joj je bila meka. Spopala me tuga. Tad sam zagnjurila glavu u njezinu haljinu i tiho zajecala.

I otada učiteljica nije nikad zaboravila da me više puta ne obiđe u klupi, da porazgovara sa mnom, da mi ne pohvali zadaću.

Ali kad smo poslije godišnjeg raspusta pošli u drugi razred, mjesto naše učiteljice u učionicu je ušao učitelj. Meni je zastao dah i srce ludo tuklo. Rekao je da će nas on učiti – a da je učiteljica otišla u drugo mjesto. Nije mogla da dođe da se oprosti, ali nas je sviju pozdravila. I onda je upitao za mene. Ja sam se digla.

– A tebi je, evo, poslala ovu knjigu, i rekla da je ne zaboraviš. – I učitelj je prišao mojoj klupi, stavio knjigu preda me, i pomilovao me po kosi.

Proplakala sam glasno. Učitelj se vratio, i ne znajući šta bi, ponovo stavio ruku na moju glavu. I od tog mi je, čini mi se bilo lakše. Od te ruke na kosi.


Šukrija Pandžo




maja78 RR -> RE: poucna prica (21.9.2009 8:09:24)

Uh...




Nunny -> RE: poucna prica (21.9.2009 12:05:21)

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]




Nunny -> RE: poucna prica (21.9.2009 12:19:54)

Probudila sam se rano, po običaju... iako mi je danas neradni dan. Moja mala kći Merima također se navikla rano ustajati. Sjedila sam u svojoj radnoj sobi obuzeta knjigama i papirima. 'Mama, šta pišeš?' 'Pišem pismo Allahu.''Da li mi dopuštaš da ga pročitam, mama?' 'Ne, ljubavi moja, ovo je lično pismo koje... ne želim da bilo ko čita.'Merima je izašla tužna iz moje radne sobe, ali je stalno ponavljala to pitanje. Ja sam je redovno odbijala. Proteklo je tako nekoliko sedmica. Pošla sam u njenu sobu, ali mi je prvi put djelovala zbunjeno... Zbog čega je bila zbunjena? 'Merima, šta pišeš?' Još više se zbunila... 'Ništa, mama' – odgovorila je, 'ovo su moji lični papiri.' Šta je to napisala moja devetogodišnja kći i boji se da ja to vidim!!? 'Pišem pisma Allahu, kao i ti...' - odjednom je zastala, a potom me upitala: 'Da li će se sve obistiniti što pišemo, mama?''Naravno, kćeri moja, Allah uistinu sve zna...'Nije mi dopustila da pročitam ono što je napisala. Izašla sam iz njene sobe te se uputila prema Rašidu da mu, po običaju, pročitam novine. čitala sam novine ali mi je misao bila s mojom djevojčicom. Rašid je primijetio moju rastresenost... pomislio je da je on razlog tome... pokušao me nagovoriti da angažujemo medicinsku sestru da se brine o njemu... kako bi mi olakšao. Dragi Allahu, nisam željela da to pomisli... Zagrlila sam ga i poljubila u čelo koje se znojilo zbog mene i moje kćeri, Merime. Objasnila sam mu šta je razlog moje brige i rastresenosti.Merima je otišla u školu a kada se vratila zatekla je doktora u kući. Požurila je da vidi svoga nepokretnog oca. Sjela je do njega djetinji ga zadirkujući. Doktor mi je objasnio da je Rašidovo stanje veoma kritično. Zanemarila sam činjenicu da je Merima još uvijek dijete i bez imalo obazrivosti kazala sam joj da je doktor rekao kako srce njenog dragog oca, koji je puno voli, polahko slabi i da neće živjeti duže od tri sedmice. Merima se zaprepastila. Stalno je plakala govoreći: 'Zašto se sve ovo dešava babi, zašto???'
'Moli se za njegovo izlječenje, Merima! Moramo biti hrabre! Ne zaboravi na Allahovu milost i da je On, sve u stanju učiniti. Ti si babina mala i jedina kći.'
Merima je poslušala svoju majku, prikupila hrabrosti i rekla: 'Moj babo neće umrijeti!' Merima je svako jutro ljubila svoga babu u obraz. Jednog dana ga je pogledala nježnim i umiljatim pogledom govoreći mu: 'Kako bih voljela da me jednog dana otpratiš do škole.' Njenu veliku tugu pokušao je ublažiti riječima: 'Ako Allah da, doći će dan kada ću te otpratiti, draga moja Merima.' On je bio potpuno svjestan da neće moći priuštit to zadovoljstvo svojoj kćerkici. Merimu sam otpratila u školu. Kada sam se vratila kući radoznalost me tjerala da pročitam pisma koja je pisala Allahu. Tražila sam ih u njenom stolu ali nisam ništa pronašla. Dugo, dugo sam ih tražila, ali bez rezultata. Gdje ih je ostavila? Da li ih je pocijepala nakon što ih je napisala? Možda su ovdje... Merima je puno voljela tu kutijicu. Tražila ju je od mene dok je nisam ispraznila i dala joj... Allahu dragi, u kutijici je mnogo pisama, i sva su pisana Allahu! Gospodaru moj... Gospodaru moj... Neka krepa pas našeg komšije Seida, zato što me prepada!!
Gospodaru moj, neka naša maca okoti puno malih mačića... da joj nadomjeste mačiće koji su joj pomrli!!! Gospodaru moj, neka moj tečić bude uspješan u školi, zato što ga ja puno volim!!! Gospodaru moj, učini da ruže u našoj kući brzo rastu kako bih svakog dana kidala po jednu ružu za moju učiteljicu!!!
Bilo je mnogo pisama. Između ostalog, pisala je:
Gospodaru moj, povećaj pamet našoj sluškinji zato što sekira moju majku... Allahu, sve molbe iz pisama su joj bile uslišane: Uginuo je pas našeg komšije prije heftu dana, naša maca se okotila i ima puno mačića, Ahmed je uspješan u školi, ruže su porasle i Merima ih svakodnevno bere za svoju učiteljicu... Allahu, zašto Merima ne moli za izlječenje svoga oca!?? Puno puta sam je poticala na to... Iz misli me prenu zvuk telefonskog zvona. Sluškinja se javila i pozvala me: 'Gospođo, učiteljica.'
Učiteljica! Šta se desilo sa Merimom? Da li je nešto uradila? Obavijestila me da je Merima pala sa četvrtog sprata kada je išla u stan svoje učiteljice, koja je toga dana bila odsutna, kako bi joj dala ružu. Nagela se na balkon... ruža je pala... pala je i Merima...
Udarac je bio izuzetno snažan. Nismo ga mogli podnijeti ni ja ni Rašid. Od siline tuge njemu se ukočio jezik i od tada on više ne može govoriti. Zašto je umrla Merima? Ne mogu odagnati misli na smrt svoje voljene kćerkice... Svaki dan sam išla do njene škole, kao da je pratim. Sve sam radila što je moja curica voljela. Svaki kutak u kući podsjećao me na nju. Sjećam se njenog smijeha koji je našu kuću ispunjao životom... Prošle su godine od njene smrti, a kao da se to juče desilo. U petak ujutru došla mi je sluškinja, sva uplašena. Rekla mi je kako je čula nekakve zvuke iz Merimine sobe. Allahu, da li je moguće da se Merima vratila??? Ovo je ludilo!!! Ti samo maštaš... Noga nije kročila u tu sobu otkako je umrla Merima. Rašid je bio uporan da trebam ući i vidjeti šta se čulo. Stavila sam ključ u vrata. Moje srce je snažno lupalo... Otvorila sam vrata i, nisam se mogla kontrolisati. Sjela sam i plakala, plakala... Bacila sam se na njen krevet, a on se klimao... Ah, sjetila sam se, stalno mi je govorila da se klima i da škripi kada se pokreće. Zaboravila sam pozvati stolara da ga popravi. Ali, sada nema koristi... Šta je uzrokovalo zvuk??? Da, to je zbog pada levhe na kojoj je bila napisana Ajetu'l-Kursijja koja je bila okačena da bi je Merima svakodnevno čitala dok je nije naučila napamet. Kada sam podigla levhu kako bih je ponovno postavila na zid pronašla sam papirić koji je Merima okačila na poleđini. Allahu, to je jedno od njenih pisama... Šta je bilo napisano u tom pismu!?? Zašto ga je Merima stavila iza Ajetu'l-Kursijje??? To je bilo jedno od pisama koje je Merima pisala Allahu... Bilo je napisano:
Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi!




Anoniman -> RE: poucna prica (21.9.2009 12:29:31)

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley13.gif[/image]




marinela -> RE: poucna prica (21.9.2009 12:37:00)

Nuny izvini sto te pitam ovako tesko pitanje,jel se to tebi desilo????[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image]




Nunny -> RE: poucna prica (21.9.2009 12:52:36)

nije marinela...hvala Bogu ... tu mi je pricu e-mailom poslala prijateljica..ne znam ko je autor...




Stranica: [1] 2 3 4 5   Sljedeća stranica >   >>