Ovo je bio moj post prije 14 dana i tako sam bila ponosna,tako sam bila sretna što sa njom neće biti problema...Ali....uvijek postoji ono ALI...Sve je bilo super prva 3 dana,kao što sam napisala u gornjem postu,htjela je čak da spava prvi dan.Druga dva dana bez problema ostala,bez problema spavala.Naredni dan otišla bez problema,ali je plakala pred spavanje.Kad smo otišli po nju bilo je sve ok.Sutra dan je počela da plače čim je ustala i otišla je plačući.Taj dan su me tete zvale da dođem po nju jer je počela da plače od ručka i nije prestajala.Dočekala me je u suzama

To je bio prošli četvrtak.U petak isti scenario kao u četvrtak,opet me zovu da dođem prije spavanja.Nakon toga se razboljela,proljev i povraćanje.Čitavu ovu sedmicu je bila kod kuće.Spomenem vrtić a ona kaže sutra ću ići.Danas kad sam po sina išla u školu i ona je bila samnom,svratim do vrtića jer znam da su u tom periodu djeca u dvorištu.Kontam da se malo poigra snjima.Aliiiiiiiii ona nije htjela da izađe iz auta iako sam uporno govorila da ćemo ja i brat biti sa njom.Ma ništa,ona je jednostavno sjedila u autu,plakala i govorila neću

Na kraju joj je prišla jedna teta i pričala sa njom i kao dogovorile su se da će u ponedjeljak doći.Jednostavno ne kontam šta joj se desilo odjednom.Pitala sam je da li je neko udarao,ružio itd. kaže da nije (inače uvijek kaže,ne šuti) Ne znam šta da radim ni kako da se postavim.Teta mi je rekla da moram biti uporna ali čini mi se da će biti puno teže sa njom nego sa sinom iako su skroz različiti..Da li je ko imao sličnu situaciju i kako ste izgurali?
< Poruku je uredio tweety -- 16.9.2011 18:46:41 >
_____________________________
Prince `05
Princess `08
Ente kalbii, ente kullun fii hajatii..."Moje si srce, sve si u zivotu mom..."