IZVORNA PORUKA: Anoniman
Možda Đenifer i ima pravo i moram priznati da me rasplakala ponovo.Ako me stvarno ne šljivi,ako me ne poštuje toliko da ne radi to bar u mom prisustvu,pa gdje je tu ljubav.A ja mu fino rekla da me to,ne samo smeta,nego u duši zaboli. A hoću da kažem,pokušala sam i trudila se cijelo vrijeme braka da mu budem najbolja žena.Moj cijeli dan upućen je njemu.On uglavnom i vikende radi.Nikad nije ujutro sam ustao kad sat zazvoni i otišao na posao, a da ja spavam.NAprotiv,ja navijem sat,ja ga budim da ustane,pravim kahvu,pijem s njim i ispratim ga na posao,a onda za svojim obavezama.Nikad nije došao kući s posla da ga ručak nije dočekao,da ga na vratima nisam dočekala.Bila sam kad-kad neraspoložena,ali uglavnom ga s osmjesima dočekujem,uvijek našminkana i koliko-toliko i u kući sređena sa najiskrenijom željom da mu lijepo izgledam.Ma kakve obaveze ja imala (moj posao,obaveze oko dijeta,kućni poslovi) uvijek sam trčala da sve to stignem,da ne osjeti promjenu i da se uvijek osjeća i pored svega drugog, svih obaveza,meni najvažnijim. Mnoge stvari mi je rekao da želi da promijenim,u mnogim je i upravu.Potrudila sam se i promijenila sebe u nekim stvarima. Zapostavila sam sebe,svoje slobodno vrijeme želeći da se zajedno s njim posvetimo nama.A on opet kao da to ne vidi ili to vidi kao nešto što se podrazumijeva.Dođe s posla,ručamo,popijemo kahvu i on ode prileći,a ja opet čekam na njega da se nama posvetimo jer,iskreno,ja njega toliko poželim,ja njega toliko volim.Zato me sve ovo boli tako jako.Sto puta sam sebi rekla da ću od sada drugačije,neće mi više biti tako važan,ali ta odluka začas padne u vodu.Ne mogu,volim ga i previše i mislim ma šta da mi uradi u životu,uvijek ću biti ista prema njemu.U dubini duše kao da se bojim nešto promijeniti ili mu oduzeti nešto što sam mu već pružala kako on meni nebi oduzeo ono što mi pruža jer mislim da se neće boriti za to što je od mene dobijo,damu nije toliko bitno.Kad bi bar jedan dan neko mene tako držo kao što ja držim njega,niko mi od te osobe važniji nebi bio.
Hvala vam svima što ste mi dale priliku da se otvorim i razgovaram s nekim.Drugom nikom reći ne mogu,pa ni mužu,jer niko me ne razumije.
Anonimna bez ikakve uvrede ali ovaj tvoj post zaista pokazuje manjak samopouzdanja.
Ne smijes to sebi raditi. Kad sam procitala tvoj posto dozivjela sam 2 osjecaja:
1. bojis se negdje pogrijesiti prema njemu da ga ne izgubis jer ga ludo volis
2. on je neki opasni lik koji trazi od tebe da sebe mijenjas da bi njemu valjala
Nijedno od ovo dvoje ne valja.
1. zato sto tolerancija i ljubav treba da postoje u braku medjusobno i nema sta ti da njemu extra udovoljavas ako on to isto ne radi za tebe - to onda nije ljubav nego nesto potpuno drugo
2. o ovom bolje i da ne pisem
A sad da se vratim na temu jer je sve ovo OT.
To sto on gleda druge sto Pahuljica rece mozda je neka navika, to kad je gledao drugu iz auta mozda je gledao ide li sta jer ja kada krecem iz auta gledam na sve moguce strane - a onaj dio da je to radio dok je sjedio u autu je samo pretpostavka (odraz manjka samopuzdanja). Ja gledam sve frajere a razlog presmjesan: zivejla sam u 4 grada, bavila se raznim vrstama volonterskog rada, bila u bruka sekcija, i ne zelim biti ne kulturna pa se ne pozdraviti a sve ove aktivnosti su bile sa vecom muskom populacijom. Zaista se pokazalo da tako nekog znam a ne pozdravim se pa saznam naknadno.
Moj ti je savjet okreni se sebi. Ne placi zbog toga. Otidji sa jarancima na kafu, gledajte deckje i kometarisete izgled. Vidjeces koliko je to smijesno. Probaj gledati druge frajere ali bukvalno sve koji naidju i pokusati pozeljeti imati nesto sa njima. Ako zaista svi likovi budu u opticaju jedino sto mogu pomisliti da is nimfomanka

a kroz tvoje postove ne bih rekla.
Tako ne brigaj, glavu gore i saljem veliku zagrljaj
_____________________________
Hana 26/06/07- mamina najbolja prijateljica