hanabanana, ni 10 % moga ponašanja prema Emi nije kopirano od moje mame, jer Ema nije ja niti sam ja moja mama. MIslim da je ona malo i pretjerivala sa odgojem, a to ja ne želim. Nikada nije šiba radila za igračke jer to nekako prođe svaku večer, problem je odgovaranje koje ponekad to poprati. A igračke sam prvo skupljala ja, pa mi ona pomagala, pa ja njoj pomagala i zaista ne mislim da je puno od trogodišnjeg djeteta koje je svakom loncu poklopac i na sve ima odgovor očekivati da pokupi igračke
(još sinoć kaže sama sebi 'e gledaj ove silne igračke, zašto ih ja svaki dan sve izbacim pa uvečer moram kupiti'). E pa hebemu, ako ovako rezonuje, valjda može shvatiti da je i to dio rutine kao i pranje zubića.
A sklanjanje istih nije dalo nikakvog efekta, jer je pola sklonjeno i rečeno joj je da će sve nepokupljene biti usisane. Današnja djeca ništa ne cijene, pa tako ni igračke. Briga nju, ona neće i neće pa ti usisaj, baci, daj drugima. E ne mogu je lišiti ni svih igračaka jer mislim da se djeca trebaju i njima igrati.
ena23, meni je opasnije kad skače na brata ili baci igračku s balkona koja može nekoga udariti (ovo mislim ako pokazuje agrsivnost prema bratu ili ako živite negdje u zgradi) nego kad psuje ili se baca po cesti. Eto i sami vidimo koliko nam se svima stajališta razlikuju
. I ovo dvoje je grozno i užasavam se toga, ali ovo drugo dvoje baš može biti opasno i treba se u startu spriječiti, a ne vremenom će proći, to je faza. E sad, da li kaznom, pričom ili što već kod određenog djeteta pali. Ma krasna je teorija, ali i SOS Nanny bi se kod nas prestala baviti svojim pozivom imam osjećaj. Isto tako mislim da je sve ovo ipak reakcija na bebu i zato joj puno toga toleriramo i pokušavamo je razumjeti. I nadam se da će malo popustiti kad se nas dvije zajedno krenemo spremati za brata i kad vidi da se i ona pita nešto u svemu tome.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.