Znam Lejla, a opet ni sama ne znam....Rekla sam sama sebi da neću popustiti, ali onda on, često, plače tako glasno u gluho doba noći, pa mi mislimo da nas čuje cijela zgrada, pa popustim.... Znam da je to zadnje što trebam činiti, ali eto, vidim ja sad, teško je odvikavanje, i to pravo....
Najsmješniji su mi ljudi koji me uporno prpitkivaju kada ću više prestati, pa on je veliki, na to sam već odavno odlučila da se oglušujem,, pa mi i nije problem.
Ali to da mi jeste postalo naporno je istina, ali vidjećemo kako ćemo i šta ćemo...
Mančice, mi planiramo brzo drugo, aBd, samo da ja završim u maju, riješim ispite do jeseni, diplomiram nekad u zimu, i taman tad nekad da počnemo raditi na seki ili braci
Ali to su sve pusti snovi, i neki tamo planovi.
Možda, baš kao što Lejla kaže i ne uspijemprestati s dojenjem, nego samo nastavim s drugim uhuhuhuuhhhhh :)))))))
Laku noć curke, idem.... ljuuuubim vas!