Eh, evo mene ponovo. Kao prvo izvinite što nisam prije pisala, to je zbog toga što sam neki dan maksimalno otvorila dušu i pisala sve od početka, pa je komentar vjerovatno bio prevelik i nije mogao ostati na forumu, pa sam se malo iznervirala i nisam imala volju da pišem sve ponovo. Zato ću ovog puta ukratko.
Ja sam još u braku, imam muža ali kao da ga nemam, i mislim da bi mi bilo bolje da ga nemam.
On nas ne poštuje, glumi frajera, maltretira nas na sve moguće načine i onda priča kako nas voli. HAHA!
Najviše me pogađa to što ima brata blizanca sa kojim je jako povezan, i pored toga što osjećam da nisam najpreća u njegovom životu, smeta mi što toliko vremena provodi sa njim jer mu je taj brat propalica koja puši travu, a nedavno sam saznala da je i prodaje. Uz sve to i moj je sa njim počeo sa travom, i dalje se frajeriše...previše je djetinjast. Ucjenjuje me time što mi ''donosi hljeb u kuću'', za mene nikad nema novca, a za bacanje na klošare ima. Kada se posvađamo ode od kuće, govori mi da sam luda...a ja ne znam više šta da radim. Kada kažem da ću se pokupiti i otići zauvijek od njega, onda on počne nešto pričati, ja se opet nekako smirim i pomislim kako će sve proći, kako moram biti strpljiva jer moje dijete zaslužuje normalan život i da ima oca kraj sebe. U suštini mislim da nije dovoljno zreo i da ni sam ne zna šta hoće od sebe i svog života, ali moja bebica i ja ne želimo više ispaštati zbog toga. Bilo je svega i svačega između nas. I noćas ću opet spavati sama, utjeha mi je ovaj moj mali anđeo koji me stalno bocka unutra, da mi pokaže da nisam sama. A iskreno, i nemam mnogo razloga da žalim za njim, više imam onih negativnih, ali kako kažu...ljubav je slijepa. Biće valjda bolje!
Sve vas puno pozdravljam