zabolise me oci od posta, a morala ga procitati do kraja ... poznajem djevojku koja je takodjer ranjena u ratu, jedva prezivjela, imala je napade panike, jos joj se nekada desavaju, i moram ti reci da je i meni prvi put palo na pamet da je ovo postratni sindrom, jer mi je prvo smetala guzva, vriska, jaki zvukovi, odmah mi je padao na pamet rat, trcanje u podrum, i razmisljanje hocu li vidjeti roditelje opet, koji su nalaziti nacin da nas prehrane ... i dan danas ne usudjujem se gledati ratne snimke, uhvati me osjecaj smrti, bijesa, mrznje ... zalosno, ali tako je, mi balkanci smo preemotivni, gdje god otisli, to cemo uvijek biti ... imam dosta rupa u pamcenju, imala manji slom zivaca, nisam bila kod psihologa, ne pijem tablete, ponekad lex, cisto radi neke lazne pomoci, tako da si mi idol, jer zelim da uradim to bas kao sto si ti ... svaka cast ... sve najbolje ti zelim ... da ne zapostavim ostale ivanai, nek je sa srecom, tara, elmasa, lajlac, profa, ferhunde, jana, sanchez, anza, blur moja, ljubim vas puno, i ostale, da ne nabrajam vise ...

_____________________________

Ako nisi normalan, nesto jesi ...

i zaboravih, marina, potpis ti je prejak ... stojim iza svojih sisa

_____________________________

Ako nisi normalan, nesto jesi ...

I ja sam takodje bila osjetljiva  na zvukove,  vazda zam drmusla ili nogom dok sjedim ili vrtila nesto u rukama od nervoze, imla sam periode  kad sam samo cutala i periode nagle srece...I da i ja nosim titulu pdts blazeg slucaja s kombinacijom anksioznosti, depresije i jos nesto ne znma prevesti na nas ali dok me nije tresnulo nisam ni razmisljala , poslije toga sam procitala razne med.knjige o svim psihickim smetnjama da vidim kako mozak reaguje u datim situacijama i lakse je kad znas  i razumijes nesto o svemu tome umjesto da kontas jesam li sizofrenicar, manijak ili oboje u isto vrijeme ...Razlog iz kojeg sam odbila tablete je da je moj drug takodje iz Sarajeva uvijek sasvim normalan bio , super dzak odjednom jednog dana se   pobio  sa jednim da bi ga poslije toga zatvorili na psihijatriju danas taj momak nije sav svoj, ne znam cime su ga kljukali ali samo fasada ostala od tog momka  njegovo ponasanje , duh , osjecaji sasvim druga osoba, ni  nasta ne reaguje....

Ja se izvinjavam radi dugackog posta znala sam da je dug ali onoliko dug tek kad sam kliknula vidjela sam da je preko citave stranice

Marina pozdrav veliki! Ranije sam citala tvoje postove, zadivljujuce i tuzno u isto vrijeme sta si sve prezivjela! Tvoje je tipican primjer PTSP-a. Uzrok se zna, sto je najbitnije. Meni je najgore od svega, sto ne znam uzrok i koliko ga god pokusavala naci, ne mogu jer ne znam, cesto se preispitujem i nista od toga, cak mi i gore bude. Strah me svega i svacega, a najvise stanja vegetiranja i ludila, shizofrenije i sl.
Na sve sto mi kazu, ja reagujem katastroficno, mislim i meni se to vrlo lako moze desiti. Sestra mi govori da sam nesto buncala sinoc u snu, da ugasim zvono i nesto tako, besmisleno, a ja se nicega ne sjecam, ne sjecam se ni da sam pricala s momkom jer vidim da je bilo poziva, ko zna sta sam mu rekla jadnicku. Pada mi koncentracija, pamcenje, ustajem se nervozna i razdrazljiva, uvijek iscekujuci nesto, kao da sam na robu necega.
Bojim se da to nije pocetak necega... :((((

Ne znam vise nista, strah me svega... veliki pozdrav svima


_____________________________

Lajla

Marina,hvala ti sto si ovo podjelila sa nama,jer znam kako je tesko prisjecati se na te ruzne stvari koje si dozivila.Ti si jedan veliki borac i cestitam na takvoj hrabrosti i upornosti.Nije mi bilo dosadno citati,jeste tuzno,ali sigurna sam da ce ovo biti mnogima od koristi kako da se izbore sa ovim poremecajem.Ja sam isto protivnik medikamenata mada sam se cesto pitala dali grijesim.Na žalost nisam kao ti da se uhvatim u kostac sa strahovima kao sto je voznja busom i odlazak negdje sama,jer su moji panicni napadi strasni,ne padam u nesvjest i nisam znala da se moze od njih izgubiti svjest.Nekako me stid da to drugi ljudi vide,da me sazaljevaju i pomisle da sam luda i jadna.Ne mogu to sebi vise da dopustim i zato izbjegavam sto je vise moguce sve sto bi me dovelo do pn.Koliko sam samo puta tako kao ti stajala na stanici i nisam smjela u bus,ispracala jednog po jednog da bih se na kraju vratila kuci.Pokusavala sam na pocetku,a onda sam odustala i rekla sebi,nema veze,ne moras nikada nigdje ici busom i vozom,samo da ne prezivljavas te ruzne napade.Sad je malo drugacije,povremeno idem po jednu stanicu,dvije sama,a kad sam s nekim osjecam nelagodu i ubrzano disanje,ali sve prodje ne primjeceno....samo uvijek se plasim da me bas ovaj put ne scepa ono pravo.Hvala ti jos jednom MARINA

U pravu si Jaco za sve. Ja nemam problema otici negdje, mene je strah onoga sto mi se desava na nivou misli. Bojim se da se moje misli ne ostvare, da odjednom ne pocnem halucinirati i sl. tome, da to ne bude toliko intenzivno da ce me smjestiti na psihijatriju, a to vec ne bih podnijela, u to sam sigurna. Dosadno mi je vise, i zamara me, sto non stop nesto iscekujem, non stop osluskujem sve i svasta, ispitujem sve sto procitam i sl.

Marinina prica je za napisati roman, tuzna, interesantna, poucna, sve u jednom. Hvala sto si to podijelila s nama. KOKIna isto... nju jednako cijenim

Imate li vi podrsku svojih roditelja? Ja sam spomenula mami, tata ne dolazi u obzir, ali nije bas najbolje reagovala, vidjela sam to na njoj, kaze mi pa ne mozes valjda poluditi? to me je tako pogodilo, ne mogu vam opisati... tuzna sam i strah me...
p.s. Gdje li je ovo Elmasa* zadala se pravo, nije nas valjda zaboravila  Javi nam se ELMA, pricaj nam o novom poslu, sta radis, jesi li zadovoljna, jeli ti naporno itd.
Ivanai, drago mi je za tebe, bice sve ok aBd...
Pozdrav i brižnoj majci, nadez, jani mk, anzi i svima ostalima.




_____________________________

Lajla

E ovaj tvoj post kao da sam ja pisala  i ja sam ovako razmisljala ...Elem poslije sloma zivaca sam pocela dosta citati o svim psihickim bolestima mislim znala sam svoj uzrok ali nikako mi nije bilo jasno kako odjednom da mi jedna scena koja mi se desila u Sarajeu prouzrokuje toliko da sam haman ko cvjecka bila ....I ja sam imala strahove jer uvijek sam razmisljala unaprijed i govorila sta ako neko nesto tj bombu postavi u autobus u kojem se ja vozim ili sta ako je to u avionu u kojem letim...Pa onda analiza ljudi koji bi to mogli uraditi u mom slucaju su to bili arapi...Mislim bas ludilo ja sam svjesna bila i danas sam da ima raznih teroristickih grupa po citavom svijetu , al dzaba i sve dok sam tako razmisljala nisam pravila korake nabolje....Ti kazes da ne znas razlog svojoj panici i stahovima...U jednoj knjizi sam procitala sljedece ....Psihicki sok nije samo od  ratnih trauma, saobracajnih udesa, ili nekih ruznih stvari , psihicki sok moze doci i od desavanaj koja izazivajunaglu srecu, dobitak djeteta, dobitak na lotu ili sta znam jer mozak nije spreman na promjene i kad se promjena naglo desi mi nismo u stanju da to shvatimo....Tj nemozemo da vjerujemo da se to bas nama desilo...Takodje prevelika ocekivanja koja se ne ispune za kojima kasnije slijedi  razocarenje ....Covjek  u neku ruku sam sebi izaziva simptome....
Tako sam ja iz pocetka kad sam krenula na terapije 5 dana sam znala izlaziti u shoping centar nedaleko od mene is ve super , nema panike nema straha i ja kontam e to je to tako moram svaki dan i onda 6 dan me zvekne napad i ja se toliko razocarama da mi je ponekad dolazilo da odustanem od svega....Onda mi je moj psiholog pokazala neke  drukcije metode razmisljanja...Mada sam ja veoma sigurna u sebe osoba ali eto sto se tice nekih stvari bila sam bas mis....Pa sam pocela da razmisljam ovako .....Pa sta i ako stave bombu u moj autobus , stavit ce je mozda kod vozaca jer veca je steta a ja sjedim na dnu mala je sansa da se meni nesto desi ili snalazljiva sam ja snaci cu se...Ili pa boze moj ako mi se nesto desi jaka sam prezivjecu, mada se nisam bojala umrijeti vise sam se bojala invalidnosti ...Ili kad danima razmisljas o jednom te istom joj desit ce mi se ovo , ono ili past cu niz stepenice postane stvarno navika ....Ja sam znala ujutro izadjem iz kuce i onda razmisljam sta kupiti danas za rucak, pa jednostavno sam se pocela okupiirati drukcijim mislima ...Evo danas se redovno vozim gradskim saobracajem , arapi takodje zajedno  ali stvarno nemam vise onih blentavih misli jer ojacala sam svoje samopouzdanje ....

Ja sam imala podrsku i  sa oceve strane i sa majcine, takodje i seka i zet su mi jako pomogli...Mama je dugo godina radila na neuropsihijatriji pa je upoznata sa svim i svacim i dala mi je jedan savjet vrijedan  za citav zivot...Rekla mi je niko ti ne moze pomoci osim ti sama sebi to se vazi za anksioznost, jer to je sve u tvojoj glavi ...Depresija je ipak nesto sasvim drugoi to je vec ubalansa u mozgu...ali i stvarno jeste onako kako je mama rekla , isla sam kod psihologa ispricala sam ja njoj svoj zivot od do ali mi to nikako nije olaksavalo problem...Jednog dana sam sjela i fino se sama sa sobom ispricala , razmislila sam o svemu i na kraju sama sebe pitala kakav zivot zelim ???Ali ipak i familija mi je pomogla jer me nisu osudjivali , kad god bi imala napade ili osjetila da cu da dobijem jedan mogla sam ih nazvati samo da skrenem misli ....Takodje momak sa kojim sam tad hodala je imao veliko razumijevanje

Ja sam sinoc bila na kafi kod brizne mame,drago mi je da sam je upoznala,jest da sam ostala do kasno pa mi je bilo frka da se vratim kuci ,a ni ona nije smjela da me isprati .Pa nam je u po frke nestalo struje ali sve u svemu lijepo smo se ispricale i ismijale ovom nasem stanju.

...izvinite moradoh ovom da se nasmijem....jer vas je bas "strefilo".znam te osjecaje ali ce oni s Bozijom pomoci proci

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Bas ste se raspisale drage moje,imadoh svasta za procitati i neka malo mi je to skrenulo misli s mojih problema :) bas smo svi haos.Marina svaka cast tvoja prica je poucna i tvoja volja,nada,samopouzdanje je vidi se bila kljuc za uspjeh.Kao i ti ja puno citam knjige o ovim stanjima a i knjige samopomoci i u svakoj pise principi lijecenja: suocavanje,prihvatanje,prepustanje i pustit vrijeme da uradi svoje U pocetku kada sam na te savjete nailazila sam smatrala da je to nemoguce,ma cuj prihvatanje ili prepustanje- ja hocu to odmah da zaustavim.Pa krenema joga,meditacija,vjezbe disanja i razne neke stvari i sve to samo trenutno malo pomogne pa opet sve iz pocetka.Nakon jos procitanih knjiga u kojima je pisalo slicno ako ne i isto (prihvatanje,prepustanje) shvatim da nisu ljudi ludi sto su to pisali da su to sve iz iskustva bilo svog bilo tudjeg i evo pocela sam raditi na tome da ne stvaram na onaj prvi pocetni strah jos i drugi itd...Nadam se ljudi da ce ovo uspjeti.Za sada po danu mogu da se nekako prepustim bez da popijem za smirenje Misar iako mi srce lupa uzas,glava mi se steze kao obruc,u vratu bolovi,kao da mi slon sjedi na prsima i sl.al jebiga kazem nemoj da se bojis toga jer ce samo biti gore.Za sada imam jaku volju da istrajem u ovome i nadam se da ce tako i ostati.
Veliki pozdrav Lajli,Black,Jaci76,Jani,Sanchez,nadez,Marini,Koki i svim ostalim koje nisam nabrojala.ljubim vas...

pzdrav cure evo i mena da vi se javim svaka cas na marina mogu reci i ja i na sve ostali ko su se izborili sa ovo,evo i nekad dobro nekad lose kod mene su standard moi napadi sa probadanje u predelu srca juce sam mogu reci bila super i dan do 4 sati kada od jedno me streslo opet tako sam bila aktivna citav dan srecivala sam vesa i od jednom u wc kao pocela sam tesko da disem i poceli su one moje bolove na leva strana oko gruda oko srce i vise neznam od jrdnom sam se citava znojila polako u spavacoj sam legla ljudi neznam ko je rekao ali kao da sam imala slon na prsima sat vremena sam lezala i evo sad sam citava u grcu jel imao neko od vas ove simptome,nadam se da ce jednog dana ovo proci,pozdrav Black Jaca 76 Sanches Profa Ivani Lajlac Koka i po i svi ostali ............ ljubim vas

Drage moje, odavno se nijesam javljala, malo sam preletjela preko vasih postova. Ja se osjecam odlicno,uzivam u svakom trenutku sa svojoj bebom, previse obaveza mi ne dozvoljava razmisljati o glupostima, ako ponekad i proleti koja crna misao, brzo je otkacim, dovoljno mi je da pogledam u svoju ljubav i da sve prodje. A koliko sam gluposti kreirala u svojoj glavi tokom trudnoce, koliko sam se samo bojala pp depresije, pa strah da se necu moci brinuti o svojoj bebi, sad mi zao, zao mi uludo potrosenog vremena. Cieli dan mi je ispunjen, mazimo se, ljubimo, kupamo, dojimo, vec je majku snasla, ne mora ni da zaplace, mama je vec na nogama, razmazila sam je skroz, ali neka, imam svo vrijeme svijeta samo za nju. <svaki njen nesvjesni osmjeh cini da se osjecam najsrecnijom na svijetu.
Zove, gladna je, ne moze da se ceka ni minut
Sve vas ljuuuuubim, cuvajte se i borite, sve je u nasim glavama blesavim. Treba samo biti hrabar i raditi sve uprkos anskioznosti i pn


_____________________________

Van mene dosta boja zivi, Van mene katkad sve i posivi, ili se smraci i naoblaci. Dobro je zato sto postoje i ove moje lepse boje. I neki osmeh suncan i plah. I vetar necujan kao dah.

Elem zaboravila  sam napisati sta uraditi  kad vam dodje lose , gusenje, tegobe u plucima ....Meni je to jedna instruktorica  joge rekla i prvi put kad sam cula  iskreno valjala sam se od smjeha, ali kad mi je zagustilo probala sam i barem meni je to ferceralo....Kad vec napad panike pocinje i svi simptomi gusenje, ubrzan rad srca itd ne treba se naglo okretati mislim glava lijevo desno vec sto laganije ici kretati se....Za gusenje ovlaziti usne jezikom  i napraviti ih kao da cemo reci slovo o i uvuci zrak u sebe tj udahnuti i onda izdahnuti na nos i tako opet , ovlaziti usne jezikom udahnuti izdahnuti na nos sa tim se moze  kombinovati jos jedna metoda dok udisemo i izdisemo kaziprstom blago pritisnuti tik iznad pupka jer kako mi je rekla tu je tacka za opustanje .....
A kad glava boli i ne mozemo da se koncentrisemo treba  oba kaziprsta staviti na pocetak obrva  i povuci prema krajevima kao da masiramo , znaci od pocetka na kraj par puta i onda se povuci objema rukama za usi prema dole za onad dio gdje se kace nausnice ...i to ponoviti par puta...E sad ja bih volila da znam objasniti zasto to pomaze jer tuka sam bila kad je zena objasnjavala ja se kikotala od smijeha mislila sam da me zeza, uglavnom na taj nacin cupanja za usi oslobadjamo misice  lakse ide....Ja sam to cesto radila pogotovo ovo tegljenje za usi iskreno poslije nekoliko puta osjetim kao da mi neko skine povez sa ociju ....

Samo Anzi mojoj da se zahvalim na lijepim rijecima! Jao ja se i dalje lose osjecam, sve kao da ce mi pozliti! Pijem lexillium umjesto rivotrila i kao da sam osamucena, ne smiri me fino! Bas sam neka nikakva, samo mi se place, bojim se! Pusa cure!

Pa zašto niko ne pita za mene,pravo sam tužna.. ..Sve sam pročitala i vidim da niko nije baš najbolje ali eto vrijedi se boriti mi to moramo....divno je znati da čovjek nije sam i da tamo negdje ima neko ko ga razumije i ko suosjeća sa njim zato mi moje drage ženice mnogo značite...Lajlac takva sam bila na početku puna nepovjerenja i samo sam čekala kada ču izgubiti razum ali to mi se hvala Bogu nikad nije desilo a neće ni tebi aBd pusti vrijeme če učiniti svoje naučićeš se nositi sa strahovima samo naprijed...Sve vas mnogo pozzz sada nemam vremena drugi put pišem kako se ja samo loše osječam...

cure moje drage samo da vam javim inseminacija prosla sad mi samo ostaje da cekam... inace u zadnje vrijeme se dobro osjecam konacno posle skoro 3 godine. lajlac sto kaze sreca u pravu je svi smo takvi bili na pocetku samo cekali kad ce se desiti da izgubimo razum al evo vidis sve smo tu zato draga nerazmisljaj o tome to ti se nece desiti. ljubim vas sve

Ženice moje pa gdje ste vi....

ej cao gdje ste stvarno nema niko evo da se javim i ja ja sam isto malo gore vise dole sa moi napadima,ali nadam se da ce jednog dana proci,jana MK ti go napisav mojot profil od fb na licna poraka pozdrav do svi ljubim vas

Ne javljate se drage moje bas dugo.Drago bi mi bilo da ste mi dobro ovih dana pa zato da se ne javljate.Jano duso i ti dugo ne pises,kako si mi ti?LajlaC jesil nam bolje sta?Kod mene ide na bolje hvala Bogu.Puno citam pa i tako zaokupim misli da ne budalasaju :) Ljubim vas sve i pisitee.

Pozdrav svima na ovoj temi nadam se da ste dobro....Vidim slabo se iko javlja ovih par dana , ja uletim ali nema nikog ....

Pusa cure moje,ma evo mene, mila moja profa ona pita za mene ja redovito pogledam na sajt pre spavanja vidim sve u redu nikome utjeha netreba kazem ok su daj boze ,kad se nejavljaju znaci moze se podnjeti,inace nemogu se josuvjek pohvaliti da sam kozna kako bolje ,onako isto isti strahovi depra ,samopovredjivanje kad naidu horori u glavi ista sranja razlicita pakovanja ...jeste da ima i boljih dana kad sam ok ali nije to to ...daleko sam od staru janu mk ..jana koja bila puna smeha ,puna sale ,puna energije ..jana koja je uzivala u putovanjima ,jana koaj je ljeto cekala ko hladnu vodu ...nekazem da ne bi an odmor i da nevolim setnju i putovanja volim da ali nije onako kao ranije kad krenes punim plucima ...kad ti svaki detalj interesantan.....jednostavno nisi miran u sebi stalno neka ispitivanja kad bi bilo sta bi bilo...strahovi bolnice ..lecenja crna scenarija ..uzas uzas ..ali borim se nemam izbora moramo nastavit borbu i nadat se da jednog dana budemo svi mi ovde ...one iste osobe pre nego nas ovo sranje spucalo...eto ali nedam se ..sve vas ljubim VE SAKAM SITE

_____________________________

„Moguće" upita „Nemoguće": Gdje živiš? Reče: U snovima nesposobnih.

Jano moja Jano kao da si me opisala kod mene i ova deralizacija ali eto valja se boriti....pozzz za sve moje mile heroine...

zdravo cure kako ste mi vidim da nema niko sigurno ste svi ok ja onako moj standard gole dole moi simptomi su tu pocela sam citati linden metod puno pozdrava do svi ljubim vas

bash smo utanjili sa postovima, ili su svi na moru, ili ... ja sam tu i tamo sa napadima, pojacavaju se ljeti iz dana u dan, ali trpim, dala otkaz n aposlu, koji mi je poceo da stvara pritisak ogroman, tako da mislim da ce sve sada da krene na bolje, imacu vise vremena da se posvetim pravom lijecenju ovoga, nego da gurma u cosak iz dana u dan, pa da se opet javlja ... htjedoh pitati da li neko zna da li agorafobija ima onu traku ili znak kao za AIDS i Cancer, jer mi je neko spomenuo da ima, pa da provjerim da li je neko od vas siguran u to ... veliki pozzzz za sve ... ljubim vasss


_____________________________

Ako nisi normalan, nesto jesi ...