Hello moje curke, kako ste mi???Ja manje vise ok,cak sta vise mislim da sa skroz ok,a da nisam ni svjesna toga jer brinem da se ne vrati ako prestanem100% da mislim o toj anks. i pn...
Jana, ne brini se draga,svi smo mi prosli kroz te strahove,manje-vise,mene je recimo obuzimao taj strah jer sam mislila da cu poludjeti izgubiti kontrolu nad sobom,recimo kada sam sama kuci,pa cu poludjeti izaci pred zgradu i raditi gluposti sa sobom(sad mi sve to smjesno
) ili kad putujem sama i sl. Ma sve je to od anks. i moj dr se meni smjeskao na to.I onda kad cujem u gradu da je neko malo "otisao" ja odmah se uspanicim da cu i ja poludjeti.Kaze meni moj dr. ne mozes ti silom poludjeti,tj ako se bojis toga,a kaze jos vjerovatnoca da ja i ti i bilo koja dr osoba u poredjenju samnom poludi je ista,samo sto se ja bojim,a drugi ne...Zato Jana, ne brini ,procice te i jos jedna stvar koju mi je rekao dr jeste da se protiv tih misli ne treba "boriti" jer tako samo umaramo sebe,vec se treba suociti s njima i prepustiti im se...vidjet ces da vremenom izblijede.Ako ti mislis da ti treba strucna pomoc obrati se dr. nekom drugom, ne moras tom kod kojeg si vec bila.Jos jedna stvar-nikad se nece desiti to ceka se bojis,zapamti to,i neka ti to uvijek bude negdje u posvjesti kada imas taj strah.Tara i meni je dr rekao da ja nisam bolesna tj da ovo nije bolest vec jedan od najblazih poremecaja,i da ce uz razgovor sa dr,eventualnu terapiju i vodjenje zivota kao da nema te anks. u principu sve proci,i mogu ti reci da je izgleda u mom slucaju dobrim dijelom u pravu...
Jos samo da dragom kazem da se malo bojim,mada mislim da ce mi reci-Ma pusti to,kave su to budalastine,takav je on po prirodi...
Eto drage moje toliko od mene za sada,pusaaaaaaa....
slatki mi ovi smajlici sto skacu,pa reko da ih stavim da ujedno i vas malo nasmije...
cmoka...