dobro jutro,

sretan 8 mart sa zakasnjenjem. da iduci docekamo bez tegoba i briga koje nas sada more.

mi smo juce otisli na planinu, iako je vreijeme bilo uzas..al ja sam morala da se maknem iz kuce. manje vise sam oke..sinoc opet gusenje prokleto, i preskakanje srca...a ne znam zasto. no uspjela sam zaspati bez tablete. mm me zagrlio i ugrijao pa je to pomoglo.

koka i po, vjeruj da sam zahvalana na njemu svaki dan...sta je on sve predeverao samnom u prosloj godini...uh... . da mu dragi Allah da zdravlja i srece i da ga nagradi sa najboljim na oba svijeta. neko toliko ne predevera u cijelom zivotu..objasnila sam mu sve, samo nekako nikako da shvati da nije on kriv, ni trudnoca, ni porod, za sve sto se desilo i sto se desava...jednostavno valjda tako moralo da bude...

za ovo sto si napisala vezano za razumjevanje i empatiju, slazem se u potpunosti. mislim da je danas blagoslov ali i veliko breme imati osjetljivu dusu, koja pati kada vidi patnju oko sebe, koja bi da pomogne svima..to neminovno uzme danak. nadam se da cemo sve, kada ovo prodje, biti jace..ali da necemo izgubiti tu osobinu u potpunosti.

_____________________________

Pile moje, pace moje malo....lafce moje :) 05.10.2013

Ljepotice drage... Sretan vam 8 mart zelim vam puno lijepih trenutaka u zivotu
Puno pozitivnih misli .. Da mi bude hrabre i nasmijane... Sve ce proci... Svaka briga i strah.. Sve prodje..
Zivot je pun zavrzlama pa nekad se smijemo nekad nas je strah nekad amo ono
Svejedno nam.. Sve je to za ljude... I posle svega sto sam prosla pojavi mi se po neka misao
Koja me prepadne... Al joj ne bjezim ne potiskujem je... Potrudim se da je dozivim u punoj snazi..
Ali sve to kroz neki rad ono dok usisavam ili nesto radim skrecem sebi paznju na ono sto volim...
Sebi kazem ok tu si plasis me tjeras me... Al ne... Ovaj put ja te uzmem za ruku i idemo dalje kroz dan... Da vidimo.kome ce dosaditi..
I tako mi se vrti po glavi i onda polahko ode... I tako... Ja vam zelim da budete uvijek vesele i hrabre
Bez obzira sta osjecala da znate da ce to sve proci...

_____________________________

Živi dobar i častan život, tako da kad ostariš i pogledaš unazad moći ćeš da uživaš po drugi put. (L. i B. - naše neprocjenjivo blago)

Evo i ja se pridruzujem cestitkama!Da jednom ovo sve bude iza nas...
Da vas pitam,ja nekako sada osjecam se ono prazno,nemotivirano
za bilo sto,nekako kao neka monotonija zivota...jeli vi imate osjecaj
kao kad na nesto lijepo promislite sjetite se ove anx pa kao da vas opali
samar i odmah potonete..kao neki umor od svega.Kao
da si obiljezen ovom anx i sve ti je pesimisticno.Bas sam depresivna
danas,pa mozda tako i pisem.Mini i ja sam jucer bila svugdje al kao
da nisam prisutna u dogadjanjima,uvijek negdje odlutam u svojim
mislima i mrzim to.Eto drage malo se izjada,pisite kako je vama;))

Draga priks svi imamo te momente i bez anx. Imama i ja period kad sam depresivna od svega i onda me spuca takav očaj toliko strašnih misli o sebi o svemu da automatski u glavi kao da dobijem kratki spoj i onda se s mukom trznem...Najgore od svega me boli što kad gledam svoju lijepu zdravu djecu sažalim se što sam ja tako labilna i nesigurna...što se uvijek pitam dokle ovako... :( Molim dragog Boga za ozdravljenje,a opet kažem nisam jedina i mislim da će ovo jednog dana biti daaaaaleko iza nas... Još puno toga u životu nas čeka i moramo imati snage,ne smijemo biti slabe i sebične... Moramo se boriti...Kako su nam ostale cure flatron,tauriel.malina...javite se ...Meni je većeras bilo tako loše da sam mislila da sam dobila moždani,obićno mi je u pms-u tako...preznojila sam se sivilo pred očima i utrnulo mi pola usne...malo sam promasirala sebi vrat i oporavila se...mislila sam da će me nakon toga spucati i panični ali nije...

Ej drage moje evo mene :-),sta da vam kazem sto vec nisam nervoza je jos uvijek prisutna,nekakvo mravinjanje,titranje misica po tijelu jos uvijek,na kakvim mjestima zna titrati nemozete da vjerujete...kako ste mi vi? Imal napretka? Ja nisam bas naj...do kad ovako neznam ni sama...ljubim vas sve!!!

Ćao drage moje....kako ste...ja dno .. sad ozbiljno razmišljam o odlaSku psihijatru,mada se bojim lijekova...U glavi 1000 i jedna misao,koncentracija nula,raspoloženje više loše nego dobro...Mislim da polako ulazim u depresiju. Bojim se i depresije bojim se ilijekova...Ima li neko iskustva s lijekovima da mi kaže iskustva...Teško je više i ovako...super sam 4-5 dana a onda isto toliko dana loša :(. Muž mi nije tu pa sam gora...Trudim se da popravim sebi raspoloženje ali teško,kupim sebi nešto,djeci izađemo,ali sve kratkog daha :(.Ne znam više žao mi je djece,počela sam se i sama sažalijevati a to je najgore...Tauriel šta je s tobom...kako si

pozdrav svima na ovoj temi,
ima li ko preporuku za dobrog psihijatra?
ja sam prije 6-7 godina isla kod Slobodana Loge koji je odlican - ali mislim da je sada onako "u godinama".
htjela bih otici kod nekog, pa ako imate preporuku.

hvala.

moram biti jaka ja sam isla psihologu, mislim da je to prva stepenica. mozes pokusati, vidjeti sa njom. iskustva sa lijekovima tim nemam...imam prijateljicu koja je jedno vrijeme uzimala lijekove, ne znam tacno koje, zbog depresije. ali onda je prestala i uspjela je na neke druge nacine da odrzi "radost" u zivotu. sjecam se iz tog perioda da mi je govorila kako osjeca da nema raosti u zivotu, kako joj je sve crno, da nema razloga da zivi..i lijekovi su bili tu zbog toga. ne mislim da daju lijekove bas olako..ne znam.

moj mm takodje ide psihologu jedno vrijeme vec, i dobija razne vjezbe, upute i tako to..vidim da mu pomaze, a vidi i on.

mislim da bi trebala otici, pokusati, ispricati sve, vidjeti sta se moze uraditi...reci da ne zelis lijekoe, da ti je to zadnja opcija.. ima to neko porodicno savjetovaliste, mm tu ide, kaze da je teta psiholog super.

_____________________________

Pile moje, pace moje malo....lafce moje :) 05.10.2013

Ja bih ti najprije preporucila ako vec nisi da najprije odes kod dr opce prakse i uradis kompletnu krvnu sliku
Jer sve to sto opisujes moze biti uzrok pada zeljeza kao sto je kod mene bio slucaj..
I eventualnu da uradis hormone stitne zlijezde..

Onda ako si u Sarajevu i ako hoces privatno imas fondaciju Krila nade tu su u Hrasnom..
Imaju i psihologa i psihijatra... Psiholog je predivan seansa kosta nekih 20 KM. Imaju i psihijatra jednu
Finu tetu koja s tobom razgovara i ocjenjuje da li ti treba lijek.. Ja sam ga pila 15 dana dobila alergiju i bacila...
Okrenula se sebi... Posvetila se vjeri... Na sedzdi plakala i dovila... Onda sam se dosta
Informisala o tome sta mi je sta se desava..

Ne boj se draga moja.. Anksi je daleko od depr.. Postoji samo depresivna reakcija na anks
Jer zbog neinformisanosti stalno se osluskujes preispitujes sto pitanja a ni jedan odgovor..
Sto te umara i psihicki i fizicki...

Znaci nadji na netu br. Fondacija Krila Nade trazi psihologa nije to sramota sta vise jako je pozeljno..
Ona ce te primiti vjerovatno vec sutra.. Porazgovaraj s njom... Ona ce te uputiti dalje...
I ne boj se... Anks nije bolest ti nisi bolesna neces postati depr... Misli su tu jer ih se ti bojis
I tako ih hranis.. Al sve ce ti to bolje objasniti psiholog...

Eto sretno... Glavu gore.. Nasmij se kad ti je najteze.. Natjeraj svoj mozak da promjeni plocu..
Upali neki smijesni video smiji se.. Misli su samo misli... To nisi ti... Nemoj im pridavati paznju...


_____________________________

Živi dobar i častan život, tako da kad ostariš i pogledaš unazad moći ćeš da uživaš po drugi put. (L. i B. - naše neprocjenjivo blago)

mamice, tako je lijepo procitati tvoje postove..zracis nekom pozitivnoscu..ne znam, bar ja imam takav dojam. svaka cast

_____________________________

Pile moje, pace moje malo....lafce moje :) 05.10.2013

draga naša mamica <3 uvijek s riječima podrške...Nažalost ne živim u Sarajevu već u Konjicu.Imamo dva psihijatra i diiivnog psihologa,znam pokušavam se okrenuti više veri,ali da mi Bog oprosti rastresena sam..Valjda sam duuugo godina živila u 5 brzini pa sad ne znam priuštiti ni trenutke odmora,relaxacije...Ama doduše željezo mi je uvijek na granici a svake godine u ovo doba patim od proljetnog umora...U danima menstr. nenormalno sam plačna i nervozna.Svejedno sutra aBd idenm ljekaru pa makar da me sasluša...Evo sinoć slabo spavala...jutros čim sam oči otvorila reko maožda danas poludim..Onda se dignem i vidim sunce...odradim nešto poslA,kćerka dođe iz škole popijem apaurin od 2mg i put pod noge...Šetale kupovale išle na ručak i tek ponekad kroz glavu sine mi misao možda ću poludjet :/.Ta misao da sam luda ili da ću poludjet,da ću se povrijediti ili povrijediti druge me plaši,ali uvijek se javlja...Ponekad zaista sam ok ni traga anx. ali nekad nisam ni za šta ali ne odustajem.Samo se bojim da ne padnem u depresiju i zato sam odlučila da se javim čisto da smirim savjest ...Volim vas divne ste...hvala na podršci s vama najotvorenije razgovaram

Cao drage moje
Evo da malo prokomentiram malo...draga MBJ moras ZNATI da
nikad neces poludjeti,jer vjeruj LUD covjek nije svjestan svoga stanja,
a mi itekako jesmo i to pokazuje nasu zdravu stranu cijele situacije..
ugl. potpisujem sve sto ti je mamica napisala.A sto se tice depresije
to ti nemas,nego si jednostavno umorna i kad prodju svi strahovi ostane
golema neka tuga i praznina,i onda nas to plasi i mislimo aha evo je depresija
nam kuca,sta sad?Al eto ja razmisljam,kao kad trcis maraton i na kraju si
umoran,e pa tako smo i mi umorne od svega i naravno da reagiramo
depresivno.Jos jedna stvar,vidim da ovdje dosta radite razlike izmedju psihijatra
i psihologa,od ovog prvog bjezi ko od djavla jer ce te nakljukat tabletama,
dok ovaj drugi je ok.Moje misljenje je da je psihijatar daleko puno zavrsio
i specijalizirao od psihologa koji je upoznat samo s temeljnim cinjenicama
okvirnim ovog problema.E sad druga je prica koji su psihijatri dobri u svom
poslu ili ne...Ja osobno vec par god idem na razgovore kod
psihijatra koji je jedan obican covjek sa svojim problemima,niti me nagovarao
na tablete,niti me proglasio ludom vec razgovorima rjesavamo sve.
Ali sad necete vjerovat,ja sam ta koja je htjela AD.Zasto sebi ne bih olaksala
,zasto sebi nebi pomogla da mi se dibslans u mogu popravi sto se tice
serotonina,koji pod stalnim stresom itekako se smanji.Ljudi moji pa to
nije tabl. za smirenje,to je lijek,obican lijek.Kao za secer,kao za tlak...
Mislim svako ima svoje metode i to postujem naravno.Ja od AD nisam
nista puno boolja,ali u nekim segmentima osjecam njegov ucinak.Ali
rad na sebi je na kraju uvijek najbitniji...i to i on kaze naravno.
Svi mi imamo slicne simptome,ali smo svi individue same za sebe,i
svaki nosi svoj uzrok za simptome.Ja kad sam pocela ici kod njega,
prvih 2 god odlazenja simptomi svi nestali,toliko sam uzivala,nastavljala
ici na razgovore,bilo sve super...ali onda opet nesto u zivotu
sto mi je bilo stresno me vratilo natrag,i tako se on i ja dalje skups
borimo kroz ovo sranje...svakom bih preporucila ko moze...
drage moje od srca nam zelim zivot pun smijeha i mira u dusi,
nadam se da cemo ga svi jednom pronaci,na kraju svatko na
svoj nacin...

Draga priks vjeruj nisam uopće osoba koja se lahko predaje uprkos strahovima...Hvala dragom Bogu još nisam toliko klonula da ne ustajem iz kreveta,da plačem po cijeli dan,ali kad dobijem taj napad anks to je tako intezivno i snažno da se poslije osjećam tako klonulom...Iskreno željela bih ljekaru čisto na razgovor,a to da li će mi dati lijekove opet nije važno...Ponekad imama osjećaj da mi tako malo treba do potpunog oporavka,....:( ali ponekad...ima trenutaka kad sam očajna i mislim da se nikad neću izvući iz ovog...Opet mislim da me malo i lijekovi podupru da bi lakše bilo,jer ja sam energična,volim da radim ,posebno vani,a nažalost nemam baštu,volim da sam u pokretu i tad sam sasvim ok u glavi :* u svakom slučaju hvala ti..

priks 1,
mozes li molim te preporuciti psihijatra kod kojeg ides (moze i pp)?
ja sam jucer dobila preporuku za almu dzubur kulenovic i narucila sam se za iduci ponedjeljak. vidjet cu kakva je, i ukoliko slucajno "ne legnemo" jedna drugoj, voljela bih imati jos opcija.
hvala ti unaprijed.

Draga laloou ja sam ti iz Hrvatsk...;(ali sigurna sam
da kod vas ima jako dobrih doktora,pozdrav i sretno...

ahaaaa, ok :)
hvala u svakom slucaju i sretno svima nama.

Ćao drage moje...kako ste...pisala sam veliki post pa nije prošao pa evo pišem ponovo.... Ne znam odakle da počnem.. Jutros sam u bolnici uzela termin kod psihijatra i na ed ću doći tek za DVA mjeseca...užas !!! Pitam se kako ću izdržati toliko,ako budem lošije tražim privatnika :( .Sinoć sam imala tako burnu noć..Bila sam ok jučer šetala s djecom,došla kući večerala i onda sam s tatom i djecom gledala neku koediju...ismijala se sve super...u jednom trenutku pomislim eh baš sam super...Tata je otišao kući djeca zaspala i ja gledam film i kad kao grom iz vedra neba mene spuca misao o samoubistvu skočim iz kreveta,zbrka u glavi...prepala se same sebe,ludim strah konfuzija,ma haos došlo mi da vrištim mislila sam zvati tatu da se vrati pogledam djecu i spuca me veći očaj...smirim se nekako popijem čaj i zaspem...Ništa spavala ko klada,fino sanjala ustala se ali me malo uhvatila nervoza...počela sam tako analizirati šta mi se desilo...Još me drži strah od tih misli,radim vrtim se samo da ne mislim :(. Je li moguće da sam zaista poludila do te mjere da bih naudila sebi... Recimo dok ovo pišem jeza me hvata i od same pomisli na smrt ...Šta mi se dešava,ludim li

draga moram biti jaka,
to sto ti se dogadja su opsesivne misli. one su proizvod nase podsvijesti i to su najruznije, najodvratnije, najgroznije misli i njihov cilj je da te prepadnu, prestrave, paraliziraju, onemoguce za normalno funkcionisanje.

i nemaju veze sa realnosti.

koliko se sjecam, mene je psihijatar bio trenirao na sljedeci nacin da se borim protiv njih:
nemoj razmisljati o tim mislima, ali nemoj ni "bjezati" od njih u smislu, joj sta ako opet pomislim to i to...
kazem, nemoj se baviti takvim mislima, ali reci sebi: ako i dodju, neka ih, neka odrade svoje, ako treba neka dobijem i panicni napad od njih, ali ja necu sjediti i cekati ih, vec cu za to vrijeme npr. prati sudje. usisavati. raditi svoje svakodnevne aktivnosti. jer, nista mi ne mogu.

dobro se sjecam sta je meni doktor rekao za te opsesivne misli: "to je puska od slame - puca, ali nigdje metka".

E drage moje, evo da se pridruzim…jos jedna…na zalost
Evo sta mene muci oko tih misli, tj. vezane su za situacije i ljude iz moje okoline (nove porodice), njihovo odbijanje i neprihvatanje mene jer nisam kao oni da ismijavam druge ljude, s visoka da se ponasam, pusem i tako to, vec me boli taj njihov bezobrazluk kako prema drugima a tako i prema meni jer eto njima moja osjecajnost i biti normalan je bolest i smatraju me da sam luda, ne uklapam se medju njih i onda na sve nacine mi daju to do znanja. Kad ostanem sama kuci e tad me to tako smori, dolaze te misli, negativni komentari, zajedljivost, bezobrazluk, i nekad sam tuzna, placem, nekad sam ljuta i sve bi im rekla u lice, i najcesce kad se dese te situacije sa njima i to konstantno davanje do znanja da nisam prihvacena, ja jednostavno ne znam sebi reci ili naci nacina kako to da prevazidjem…Mene smori to prilagodjavanje novim situacijama jer koliko god da sam se trudila na sve moguce nacine bezobrazluka mi je dato do znanja da nikad necu biti prihvacena.

Trudim se da nesto radim po stanu, ali ponekad imam osjecaj da mi je gore i da misli dolaze i dolaze. Bude mi lakse kad izadjem, al ne mogu 24h biti vani i zapostaviti zivot i mm.
Tesko je, stvarno koliko to crpi energije, sad odnedavno i na zdravlje mi se odrazava sve to, najradije bih svoj mozak i misli bacila i uzela praznu kutiju i nosila u glavi. Zao mi je sto mm i sebi ovim neraspolozenjem i mislima kvarim nas zivot, nasu ljubav jer samo dodje, ne bira ni trenutak ni ista.
Strasno je to kad te misli sputavaju kad npr. potrudim se da gledam neki film ili komediju i opustim se i nasmijem i nekako kao da uhvatim sebe u tom trenu smijeha i odjednom ono osjecaj 'otkud ti pravo da se smijes' i tako potonem sa svojim mislima.

Ćao drage moje...lulaloo drga hvala ti na razumijevanju,pumo mi znače tvoje riječi...umirila si me...Vjeruj pošto sam čitala VAŠ PSIHOLOG dobrim dijelom sam shvatila da su to samo misli koje je lakše prebroditi ako ih kao "prihvatiš" ali ipak to nije tako lahko...strah je mnogo jači...Trudim se i trudit ću se uz Božiju pomoć...Hvala ti okušt ću se s ovim savjetima i treninzima,mada kažem nekad je to tako lahko,a nekad me jednostavno parališu...
Dobrodošla draga hokey girl...Ovako mila ti to lijepo sve otkači i živi ono što jesi...Čuvaj zdravlje,prošla sam kroz isto iskustvo neprihvatanja i evo sad gubim živce...Godinama kupila frustracije uvrede ma krivo mi je i jednu suzu što sam pustila zbog bilo koga kome nisam "legla".... Nikad te neće prihvatiti i ne trudi se ...trudi se oko muža i sebe,ostalo otkači kulturno i dostojanstveno.Mene muževa majka i sestre nikad nisu prihvatile iz ko zna kojih razloga i to mi je bilo jasno onda kad su mu rekle da je po njega najbolje da se razvede od mene ( i pored dvoje male djece) eee pa kud ćeš dalje.Ali ja i moj muž smo to sve fino otkačili i posvetili se djeci i sebi...Kažem ti pusti sve,dok oni tako pričaju bljuvotine ti samo zamisli da si s mužem negdje naplaži i samo se smješkaj....Nećeš uspjeti odmah,ali vježbaj ;) uradi nešto na vrijeme za sebe,da sam i sama bila pametna i ne trošila energiju na tuđe bezobrazlue bila bih zdravija makar svojoj djeci...Ali hvala Bogu na svakom iskušenju ... :*

draga moram biti jaka,
meni su te opsesivne misli bile najgora manifestacija anksioznosti koja mi se dogadjala.
a imala sam razne tegobe - lupanje srca (srcani, umrijet cu), vrtoglavice, gubljenje daha, oduzimanje ruku i nogu, glavobolje (mozdani) i sl, panika od smrti, panika od ludila, ali te misli su mi bile nesto najnajnajgore.

i sumnjam da bih bez pomoci psihijatra uspjela tada to prebroditi.

cini mi se da sam procitala da si se zakazala kod psihijatra - odlicno, jer vjeruj da je mene odlazak psihijatru bio spasio.

a do tada, pokusaj ovo sto sam ti napisala - nemoj razmisljati o tim mislima, ali nemoj ni bjezati od njih. ako dodju - pa dobrodosle. ne mogu ti nista, neka odrade svoje, a ti lijepo za to vrijeme dok one "napadaju" operi hrpu sudja :)

Hvala ti moram biti jaka :-)
Lijepo je cuti kada te neko razumije i zna kroz sta prolazis a ne kao i inace sto dobijam odgovore ljudi iz moje okoline 'i meni je tako bilo, sta se zalis'.
Zao mi je sto si sve to morala proci, razumijem te, meni nije doslo do tih rijeci oko razvoda ali jeste prije samog vjencanja kada nam je jasno dato do znanja sta misle o nasem braku.

Svjesna sam svega ovoga sto i sama kazes, jer zdravlje kad ode e to je problem. Najinteresantnije je sto moja svekrva na sve moje zdravstve probleme me ignorise i govori nije ti nista, kao da umisljam iako imam potvrde doktora. Pa dokle su sve ljudi u stanju ici, zanemariti makar dio ljudskosti (ne mora me voliti i prihvatiti) i imati mrvicu obzira kad cujes da neko ima zdr.problem. Meni to nikako nije jasno. Mislim, meni bude zao i kad ne znam ljude, bude mi zao kad vidim zivotinju koja je povrijedjena, i onda se pitam zasto se meni to desava kad nisam takva.

Traje ovo jedan duzi period, borim se na sve nacine, znam da treba vjezbati, probati svasta i ne bjezati od toga. Imala sam i sama te misli da naudim sebi, to je jedan uzas kad se suocis sa tim. Najveca podrska i osoba koja u meni sve vidi pozitivno mi je mm. Nedavno sam ga pitala pa kako mozes vidjeti to dobro u meni kad sam stalno nikakva. Ali on vidi i ne odustaje od mene. Npr. neki dan mi je dao prijedlog da napravim listu pozitivnih misli i stvari koje volim da radim i kad mi dodje to neraspolozenje da pokusam se na njih fokusirati. Probala sam i razne hobije (crtanje, izrada predmeta, pletenje i sl.) i pomaze i to jedan period pa se ciklicno vratim tome kako kad imam volje. I meni dosta pomaze kuhanje, jer to stvarno volim, al najgore je kad krenem i uzivam a ono dodje kao iz vedra neba.

Sad mozemo iskoristiti ovo vrijeme koje dolazi, ici u prirodu, meni pomaze kad setam i gledam sve oko sebe i razmisljam o drvecu, cvijecu, ili ljeto kad dodje i plaza, i tako te male stvari mi daju snagu.

Nekad se zezam sa mislim: e misli moje hajmo sad usisavati, isto kao da je neko sa mnom, kako to glupo zvuci, ali covjek dok to ne dozivi nikad ne moze znati kako je to.

Bok svima;)
Zelim dobrodoslicu novoj clanici!!
Ovdje ces uvijek biti dobrodosla!!I kad ti je najteze mozes se izjadati.
Draga MBJ evo da ti se malo pridruzim u simptomima,bas kao
sto kazes,bude super dan i onda navecer odjednom buum.
Ja naprimjer sinoc,prodje dan relativno dobar,kontam dobro je,
kad kao u tom osjecaju "dobro" je najednom navali neka misao,
meni se ugl vrti sjecanje na proslost i kako mi je bilo lose,i sto
ce biti sutra?!?I onda onaj val straha,napad jace anx.I onda
budes satran i tuzan radi toga,ma uzas.Kad nije jedno onda
je drugo...pozdrav drage moje

Ćao drage moje šta ima kako ste..Ja gripozna ali ono pravo...ležim i imam temp koju nikako da snizim Danas nekako ponajbolja.Što se tiče raspoloženja pa imam oscilacija opuštena ok,sretna,vesela e onda me spuca nešto i potonem,počnem se analizirati kao da sam sama sebi psiholog,a to ne treba...Analiziram se i kažem bit ću ok,pa makar i s lijekovima,a onda se moje misli završe na najcrnim opcijama,... :( užas...mrzim što se analiziram,sebi pravim gore,a kad se prepustim trenutku,kad ne razmišljam ni o prošlosti ni o budućnosti onda sve ok :).
Gripa me istinski iscrpila i fizički i psihički,muža nema ,ali srećom tata je tu hvala Bogu da je tako.Žao mi je djece jer kad me obori temp ne znam gdje sam. Pozz drage čuvajte se i milite poz, mislite samo o danas,ne o jučer ne o sutra,samo danas,ljubim vas :* :*

Draga moram biti jaka,
Bas mi je zao sto te uhvatila gripa. Cuvaj se i odmaraj. Ova gripa je bas nekako naporna i teska. Ista sam bila takva u januaru (10 dana), ali dok ne odmoris, fino se naspavas, nema oporavka. Nadam se da ti neko moze skuhati supicu i nesto da jedes, jer treba snage. Ta hinjska temperatura mi je bila najgora. Ali proce draga. Jedino pozitivno kod nje mi je bilo da nisam razmisljala o problemima, jer sam bila bas osamucena.

Kod mene evo od petka fino raspolozenje, da hoce potrajati aBd. Strah me ove promjene vremena i ruznog raspolozenja. Pa vidjet cemo. Sad se drzim. Bas mi je godilo jer sam fino iskoristila dane i uzivala, prisutna svaki tren bez opterecenja. Valjda tako dosli dani.

Jos jednom, brz oporavak ti zelim. I naravno fino raspolozenje bez ovih nasih bestija.