E pozdrav drage moje
nije me bilo odavno pa da vam se ja vim vidim ima nas dobrih i malo losih .Svima koje su malo losije da kazem da je to samo prolaz i da ce bit bolje samo da u to moraju vjerovat.Draga Anza pa znas da je svaka kriza prlolazna zato nemoj da se sekiras.Pa
svi smo tako malo dobro malo lose ali prode .Ja evo hvala bogu ko dul.MASALLAH.Da se neureknem.Ako bog da iduce hevte idem na kontrolu kod dr.Kod kog nisam bila godinu dana .jACO MOJA vidim da i ti si pred velikim korakom u zivotu .Vjeruj da ti zelim svu srecu ovog svijet .A ako je samo ovo stanje razlog tvog razvoda mislim da nije to u redu a ako postoje i druge trzavice onda ok.Svaki covjek zna do koje mjere moze tolerisati .Izvini da te pitam imate li djece .
TOLIKO PUSA SVIMA

pusa svimaaaaaaaaaaaaaaa

Nesto mi nije bilo u redu sa porukama i nisam vam mogla pisati ,kad sad probam ona ode uh kazem dobro je mogu se bar javit da znaju da disem jos uvek i ja ko vas dan lose dva dobro pa opet tako nekad je ok nekad mi dodze da vristim od muke sta sve prolazim s ovom anksioznoscu ali guram kroz zivot i ja sam se uplasila sta ako prestanu djelovat ad,pa sam, si rekla ako prestanu prestanu kako je reko bog tako ce bit ,mesecima nisam bila kod dr sve se spremam kao ovu nedelju cu pa odlozim i sve tako ...svima zelim sve najbolje JACO nesekiraj se duso vreme ce pokazat jesi li pravilno postupila a ja se nadam da jesi jer znam neki dio tvoje price o pvt zivotu zelim ti svu srecu svjeta ...sve vas ljubim i grlim..................

najveci pozdrav za moje prijatelje 

eh jana i ja tako malo dobro ,pa nisam ,evo malopre me zamalo zdrmao panicni napad,iznenada onako sjedim pijem kafu i samo neki protisak jaki u glavi kao da cu da vrisnem ,uhvatim se za glavu minut i prodje me,al takva muka i neka napetost uzas,i automatski me zaboli zeludac kad mi dodje takav tren. eto kako citam neko je bolje ,neko malo bolje,pa malo gore bas kao i ja,al sta je tu je mora se zivjet i sa ovim sranjem,jos danas pocceo prvi snijeg pa i to mi nekakvu depresiju stvara. Sanchez drago mi je mnogo sto se osjecas dobro,samo tako nastavi tim tempom.
Jaco zao mi je sto prolazis kroz te sve probleme u zivotu,al dobro razmisli,ne zuri sa odlukama,cmok
nova ija se brinem zbog ad sta ako ovo srta ako ono ,svima nam je to zajednicko,al sta cu ja cu ga pit cak i ako mi doktorica kaze da prestanem,jer ja jos nisam psihicki spremna na to ,i bojim se.

ljubim vas sve ,bas sam danas lose skroz,sad sam pomislila na tren kad bi sad sve mi bile na jednoj kafici kako bi to izgledalo hehhehe,bas mbi se ispricale ljubim vas najmnogo

Hi cure moje, kako ste mi. Ja standardno, moglo bi se reci dobro. Sad sam zvala mog dr da zakazem termin pa mi se ne javlja. Kanim se danima, nisam bila od juna mjeseca. I evo me neka trema spucala sto moram ici kao da mi je prvi put. Sad ce jos malo godina kako pijem lijekove pa idem da malo popricamo sta i kako dalje. Strah me prekinuti sa terapijom AD, vidjecu sta on kaze. Radije bih da jos malo pijem, da mi se ne vrate dobro znani simptomi. Moram vam ispricati, u ponedjeljak me uhvatila neka nervoza i osjetim ja neku nemoc u nogama i rukama (to mi se na pocetku desavalo), slabost u udovima. Bas kao PN, ustanem ja, malo prosetam po kancelariji, vratim se, sjednem, i pocnem nesto raditi reko sta bude bice. I vjerujte zaboravim na to i ne znam ni kad me je proslo. Znaci da samo trebamo ignorirati i sve ce biti ok. Ranije bih u takvim situacijama panicila i samo bi mi bilo jos gore. Eto drage moje, nadam se da ste mi i vi dobro.

Pusa svima!

Strah je glavna kocnica i pokretac u isto vrijeme.
Kad zvoni u glavi zvono za paniku i ti si sigurna da ce panika prestati od lijekova uzimas ih i mislis da je problem rijesen.Medjutim,samo produzavas agoniju.Znam iz iskustva...i neka me pojedine pogresno ne shvate.
Snaga i ozdravljenje se nalaze u covjeku samom...ne zaboravi..lijekovi su samo usmjerivaci ka cilju a ti si sama najbolje mozes pomoci.Vidis iz prilozenog sto ti se desilo.
Samo treba trunkica hrabrosti i snage da sve prevladas sama i sa svojom voljom .
Sjeti se mojih rijeci kad se osjecas prazno i uplaseno..i ti i sve ostale koje prolaze pakao kroz koji sam ja nekad davno prosla.
Sretno.

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

AnZa, dobar ti je prijedlog :D :)
al bolje dernek i recimo palacinke nego kafa :) dosta nam je price :)
ee fkt bi to bilo super...ja sam vec vizualizirala :)


Ja vas puno puno pozdravljam i saljem svakoj jedan veliki zagrljaj!

AnZa, nekako i ide uz nas da nas vrijeme deprimira...meni je jos gora ova kisa od snijega...nama sunce stalno treba jer smo turobne :D
ali ja recimo, pocnem uzivati i u ovom vremenu...recimo gledam Simpsonove, cijelu sezonu stavim :D ili se druzim sa smijesnim ljudima, i odmah eto sunca :) obaveze i ostale stvari, jednostavno kazem sebi ''ma daj, nista se ne ''mora'', zato se opusti, ne forsiraj se''

nova_, kako si mi ti? ma ne razmisljaj tako uopste....ad ti pomaze, ali izbaci tu misao da ti samo on pomaze...pomazes i ti sebi sama itekako...nemoj se kaniti, vec cim prije otidji...cisto da ne produzavas sebi agoniju u glavi i da se ne opterecujes...

koka i po, veliki pozdrav i tebi...i tvoji me postovi uvijek ali uvijek ohrabre....

a ja....ja sam dobro...vise manje....naravno, govorila sam vam za bolni prekid sa deckom...idem i psihologu, prijatelji mi dosta pomazu...zalim zbog mnogo stvari, sto sam sebi pozvolila da se tako reci ponizim toliko, da mu bukvalno stvorim sliku da cu umrijeti bez njega sto je isto naravno povezano sa mojom anksioznoscu...znam da me razumijete....
to je nesto slikovito ovako : kao da je on bio moja terapija i antidepresiv ( tako sam stvorila u glavi ), i kad me napustio, kao da sam izgubila sve to....strah, ocaj, sve me treslo...mislila sam umirem, necu prezivjeti....
naravno, jos se uhvatim da razmisljam...ali ne dam se!!!!
teske su to situacije, i naravno znam da ima gorih....ali mene je to jako potreslo i pogorsalo sve...
da sam ja jaka i stabilna , a ne slaba i prestravljena svojim stanjem, poslala bih ga u neku stvar! i samo hladno nastavila dalje!
al eto...nisam...pa idem malo tezim putem....
ljubim vas sve....i pozdravljam i sve ostale koje nisam u ovom postu spomenula....
puno, puno!!!

Hrabrost je vrlina najjacih .
Iskoristi je u svoju korist ..i ti i sve ostale....

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Drage moje,
veceras sam dobila preporuku za knjigu od jedne djevojke....Bila je sva ozarena dok mi je govorila o toj knjizi, i zaista cura je fenomenalna, preporodjena i sasvim svoja... Kaze da joj je ta knjiga puno pomogla, te da je ponekad zna opet procitati...
Knjiga se zove Srce duše, autora Gary Zukav i Linda Francis...
Reko da i vama preporucim sto prije, :D
Ja cu se jos sutra baciti u potragu :)

Pusa cure ,Elmasa potrazicu i ja knjigu verujem u njih oni bar ako ti nepomognu nece ni da ti odmognu,ja sam danas cjeli dan onako sva bljak poceli su crnjaci jos od jutra pa sam se malo opustila popila ljek za smirenje i kao malo sam dosla sebi ali evo sad opet mi idu niz glavu ,imam mesecni mozda i zbog toga sam ovakva a i napolju kisa depresivno vreme pa se tjesim da je mozda prolazno citala sam post koji je ostavila koka ipo pa sam malo razmisljala o tome da ima pravo da smo mi jedini oni koji mozemo sebi najvise da pomognemo ,dao mi malo snage taj post ,hvala ti koka to je nama bas potrebno sve vas ljubim i grlim

Zdravo curke moje, kako ste mi ovog tmurnog dana? Ja malo hodala, dosla kuci i neka nervoza me spopala bas sam bezveze. Neka me nervoza spucala, nije odavno ovako. Ali ne dam se, valjda mora ponekad. Inace, kao sto sam i pisala vec dugi period sam zaista jako dobro, ako bi to procentualno izrazila skoro 90% kao i prije ovog sranja od anksioznosti. I moram reci da sam zadovoljna, ali evo maloprije me nesto spopalo, a ne pamtim kad je ovako. Juce sam dogovorila termin kod dr, idem u cetvrtak ako Bog da, pa cemo da vidimo sta moj dr kaze. Hvala koka na podrsci i lijepim rijecima. Znam ja da je to u nasim ludim glavicama  , i zato sad necu da pijem nikakvu tabletu za smirenje vec se sama borim i samoj sebi govorim da sam sve ovo prosla, i nikad se nista strasno nije desilo, pa nece ni sada. Ovih dana sam dosta razmisljala o posjeti dr, o mogucnosti prekida terapije AD, pa mozda sam se malo opteretila, a nama malo treba pa da se ubedacimo.
Da vas ne davim vise, ljubim vas sve redom. Pusice od mene i pisem vam opet!!!

koko u potpunosti se slazem s tobom...divno si to napisala...lijekovi su samo stap koji nam pomaze da zalijecimo ,,lom" i ,,prohodamo" slobodno...
cure moje redovno vas citam, uglavnom preko mobitela i puno bih toga voljela da vam napisem, da podijelim sa vama svoja iskustva, sve ono kroz sta sam ja prolazila(a otprilike sve isto prolazimo), kako sam se izvukla...ali toga ima jako puno a ja sa dvoje djecice nikako ne mogu da stignem...al tu sam uz vas, za vas...ljubim vas i grlim...


_____________________________

Ne govori mi da je nebo granica kad postoje otisci stopala na Mjesecu...

E drage moje sta ima pada li kod vas snijeg ili je kisa .Kako ste vidim Jana malo si mi u depri Nova i ti se zalis ma drage moje nnije to nista .Sve je to prolaz jedan uski putic koi moramo proc malo teze zato sto je uzak a mi se udebljale od ad.HAhahaha.Ma  i ovo stanje vce se zvati juce .E vo ja sam bogu dragom hvala ko ptica brzo poletim jos brze padam .ha ha ha .Ma salim se naravno stvarno sam ok .Uvjek moze biti bolje ali u sustini sam super .Ponaekad naleti val nervoze ali i to je zivot .E vo sad sam ce da me drma pms ali nista strasno malo suza malo ljutnje i kraj.Toliko ljubim vas sve od srca nedaj mo se .
ZIVOT JE PREVISE KRATAK DA BIH GA POTROSILE TUGUJUCI.

Ja sam vec jednom napisala ...to nisu lude glavice nego nesto osjetljivije i emocionalnije od ostalih.
Prvi korak sa samoizljecenju je upravo ovo sto si ti napisala.
Tj.odluka da se suocis sa samom sobom , da se ne prepustas valovima loseg raspolozenja i straha ,i konstatacija da ti to mozes i hoces proci bez lijekova.
Ono sto je drugima irealno i neracionalno ljudima sa ovom dijagnozom je itekako stvarno i ovi prvi to tesko mogu razumjeti.
Dacu ti svoj primjer:
Ja sam se strasno bojala preci most koji dijeli moj grad,jer me u toku rata na tom istom mostu gadjao pam i pat dok sam pretrcavala.Kad sam shvatila da to mogu ...sama sam ga presla(istina nije bilo lako.... ali ostvarljivo).
Bojala sam se putovati u druge gradove jer je sam odlazak u mojoj podsvjesti znacio moguci nepovratak(uzrokovan pogibijom mog brata i odvajanjem od njega).
I masa drugih stvari koje su drugim ljudima djelovale smijesno a meni itekako stvarno.
Hocu da ti kazem....jedino TVOJA I VASA volja i snaga su put do izljecenja ...a ostalo su samo "pomocni rekviziti".

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Koko,jel to hoceš da kažeš da si sama bez icije pomoci uspjela,bez lijekova,psihologa,homeopate,hodze....??Ja sam u zadnjih mjesec dana upoznala nekoliko njih sa istim problemom i svi su išli nekim hodzama i šejhovima,ali to ovdje na forumu niko nece reci...Ja imam i volju i želju i borim se svaki dan , ali ne ide..nikako ne mogu otici u drugi grad sama..Znam da mi ne mogu pomoci ni AD,ni razgovor sa psihologom...potpuno sam normalna,nemam nikakvih problema,sve dok ne krenem negdje sama...

Lijekove sam pila samo u najvecoj nuzdi, tako da je njihovo koristenje svedeno na minimum minimuma.Pokusavala sam sto vise na sebe uticati bez sedativa i u "svjesnom" stanju.Na psihoterapije sam isla redovno.Ali...ovo su sve vec sam rekla..."pomocni rekviziti"..
pravi "krivac" za ozdravljenje ste vi same i niko drugi.
Kad to shvatite,kad nadjete snagu u sebi...a vidim mnoge su na dobrom putu da je nadju....doci ce do izljecenja

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Evo malo mene da se pozalim 
Da ne govorim koliko me ovo vrijeme ubija, i neke obaveze koje trebam zavrsiti a ne mogu jer imam osjecaj da ''moram'' i onda mi to sve stvara pritisak i lose mi bude. Onda bas ne mogu nista ili jedna se natezem.
Danas sam opet ''pukla'' i sinoc Ne znam vise jel sve zbog tog prekida sa deckom ili je nesto drugo. Osjecam se stalno kao da sam izgubila dio sebe, i sve vecu usamljenost, a kad zovem prijateljice da malo izadjemo bez price i svega, vec cisto na pice negdje da se opustimo, skontam da niti jedna ne moze jer ili je udata, radi, ili ima dijete. A ja pogledam oko sebe i skontam kako se osjecam napusteno, jos nista nisam ''zavrsila'' u zivotu, i jos se ''borim'' sa ovim stanjem svaki dan...Pa dokle vise? Dok covjek ne pukne skroz!
Moji me ukucani gledaju sa strahom. Zabrinuti su, i jos su mi danas rekli ''Ti si nas sviju poremetila sa tim svojim ''problemima'', sad niko od nas vise nije sretan zbog tebe''! E pa zamislite kako mi je bilo kad sam to cula! Doslo mi je da uradim neku ludost, naskodim sebi...
Sta da radim, ne znam... Vec danima uzdisem, ne mogu nikako ni da placem, a ako odvalim plakati, ne zaustavljam se...
Palo mi je samopouzdanje na minimum, i onda jos kad se sjetim da mi me mogao strefiti jedan panicni, e onda bas.....
Terapija ko terapija mi je ok, mada mi je raspolozenje malo prije prekida i poslije prekida stalno : tuzno... Valjda je to normalno i tu ni AD ne pomaze Stalno se pitam : zasto je to uradio? U cemu sam pogrijesila? Jel se nije mogao nositi sa mojim stanjem? Jesam mu postala ''teska''? I kada sam se pokusala pomiriti, odbio je vise puta ...a tako me kao volio...


Izvinite...Znam da ovo nije mjesto da vam istresam svoje ljubavne jade, al ne znam vise kome... Prijateljice su bile tu kad smo tek prekinuli, i sad kao misle da sam ja to prebrodila, jer necu vise da pricam o njemu, i ''glumatam''....a i one imaju svoje zivote i porodicu...

je li ti pijes neki AD?

Tako se osjecas zato sto te gusi hrpa obaveza...a ne znas odakle da pocnes...samo polako...jedno po jedno rjesavaj...napravi plan...ako imas ispite...dipl....sta vec...neka ti je dan isplaniran od -do...vidjeces kako ces se poceti bolje osjecati...sta je s onom jogom? jesi probala?

Vec sam napisala jednom na ovoj temi da cu se javiti sa svojom pricom i borbom sa ovom dijagnozom , isla sam godinu dana nakon sloma zivaca kod psihologa mogu reci da  sam bacila pare, inace uspjela sam stati na svoje noge , bez ijedne tablete za smirenje, ili bilo kojeg drugog lijeka, danas normalno funkcionisem...Potrudit cu se veceras da napisem mozda nekom pomognem u borbi...Moguce se izboriti i izaci na kraj

Vozdrica cure moje, kako ste mi? Evo mene, zalila sam se prije dva dana ali proslo me je za dva sata i nisam pila nista za smirenje. Jaco ja nisam isla nikakvim hodzama, ali mi je mama isla kod neke zene da mi saliju stravu. To je bilo na samom pocetku kad nisam znala sta mi je. Nisam smjela ja da idem pa je mama nosila moju odjecu i na to mi je zena salila stravu.
Elmasa draga, zasto ne popricas sa dr o svom stanju. Nemoj se patiti kad ti moze biti bolje. Znam da ti je tesko zbog raskida, ali sad moras misliti na sebe. Ako taj decko nije razumio tvoj problem onda te on i ne zasluzuje. Bolje da ste sada raskinuli nego da ostanes uz nekog ko ti nije podrska kad ti je najteze i ko te ne razumije. Sto se tice tvojih obaveza nemoj sebi stvarati pritisak. Nista se ne mora na silu. Lijepo ti je rekla dadada, poslozi stvari pa jednu po jednu  polako rjesavaj. Ako se sad ne osjecas dobro ne sili se sto god da je u pitanju. Pusti diplomski, diplomiraces kad ti bude bolje.  Ne razmisljaj mnogo ni o svojim prijateljicama i o tome sta one imaju a ti nemas, i sta je ko napravio i uradio u zivotu. Eto i ti ce ako bog da uskoro diplomirati, pa to je veliki uspjeh. Poslije ces naci posao i polako sve po redu. Isto sam na pocetku ovog stanja  i ja razmisljala i pravila analiz u sta sam napravila u zivotu, a sta nisam.  Samopouzdanje mi je bilo na nuli. To je draga moja sve od ovog stanja, vidjeces da ce proci. Gluposti da naudis sebi ne zelim ni da komentarisem i ne zelim da ikad vise to napises. 

Puno pusa i pozdrava svima!

Pusa cure moje ,evo i mene da se i ja natuzim ovdje ,imali ovo kraja neznam ni sama ,neosecam se ni ja dobro zadnjih nekoliko dan jos imam mjesecni mozda i on doprinosi za ovu napetost ali neznam vise ni sama sta je ustvari razlog moje napetosti ,danas sam bila pre samog napada kojeg nisam imala mnogo odavno uspjela sam da se saberem i da ne prodzem kroz taj napad ali sam nakon toga popila ljek za smirenje jos pijem AD redovito ali neosecam se nesto naj naj Marina draga kad god nadzes vremena ja te molim napisi koji red o tvom putu izlecenja svako novo saznanje o izlecenju za nas je neverovatan motiv ,osetimo da ima nade i za nas da jednog dana budemo stari MI ,kad ce taj dan ,ja sam se danas tako prepala pomislila sam da gubim kontrolu i da cu nedaj boze naudit nekome......znam da je to kriza ,mucile su te misli mene mesecima ,danima,nocima ali sam nekako zastala na noge i malo od malo izvukla se od njih al kad sam ih danas ponovo osjetila odma padnem na dnu . sve vas ljubim i grlim ...sta bi ja da nije ovaj sajt da se vama pozalim kad mi je ovako .......vi ste svi meni jedna jako velika podrska ....moramo svi nac snagu u sebi i dokazat pred svima da smo isti mi ...samo smo prosli jedan tezak period zivota ....pusa svimaaaaaaaaa

Pozdav svima!Evo nazalost jos jedan novi clan Drage moje tako se osjecam blisko s vama citajuci ove vase postove,zalim sto nisam prije "naletila" na vas ,mozda ne bi dosla ovdje gdje sam sad,ali sta je tu je Zapravo dugo sam zivjela u uvijerenju da sam luda,nosila sve u sebi ,strah me bilo i reci nekome,ali eto sad znam da nisam sama Moja prica je pocela poslije poroda,samo me nesto strefilo iz cista mira kao da me neko ukljucio u struju i ludacki strah u tom momentu...toliki da me bilo strah i prici djetetu,...sad znam da je to bio panicni napad Nekako sam se smirila i pridala to stresu pos poroda itd..Drzalo me je oko mjesec i nekako sam zaboravila na to i vremenom prode..Zapravo nisam znala o cemu se radi.Poslije godinu i po, tj prije cetiri mjeseca ,pred polazak na more sve mi se pocelo vracati,svaki dan gore i gore..Bojala sam se svega da cu poluditi, da cu izgubiti kontrolu nad sobom,ostati sama sa djetetom,izaci sama....prava agonija ziv si a umires..a napadi panike gori nego ikad ne znam kako moje tijelo izdzi a da ostanem na nogama ,ponekad.Uglavnom javila sam se neuropsihijatru propisao mi je antidepresive(staricitin),vec dva mjeseca pijem,prvi mjesec mi je bilo bolje,ali prije dvdesetak dana mi se sve opet pogorsalo uzas gore nego prije,nisam nigdje smjela sama...ponovo..crne misli..da li je to normalno u pocetku???Ali evo ovih par dana nadem vase postove pa me malo ohrabrise Cak sam danas i juce toliko se naljutila i poslala i anksioznost i sve u p.m. i otisla s djetetom na pijacu,mada su mi noge bile majusne i srce ludacki udaralo ali otisla sam sama!!!Najbolje mi ide izgleda kad se raspucam naljutim se i kazem  ma ti ces meni zivot sjeb...hahaha Ne znam...moj doktor kaze de lijek te zapravo samo usmjerava a ti sama moras suociti se sa strahovima i ostalim,zapravo ti se bojis samo svojih pretpostavki "sta ako.." a iza toga nema nista...Uglavnom nadam se da cu se jedno jutro abd probuditi i biti ona stara ja(puno mi nedostaje) i uzivati u u zivotu sa svojim djetetom i muzem.. I lijek je u nama samo ga moramo pronaci,abd hocemo i moramo pozdravljam vas puno i HVALA VAM

Upravo sam ti napisala post sa objašnjenjem ali je isteklo vrijeme pa su me odjavili sa RR.Sad moram da idem ali ću malo kasnije da ti pošaljem PP.

Nemoj da se brineš sve će to proći.

_____________________________

Mamina velika curica 5.3.2008
Mamin mali dječak 26.1.2012.

Pusa svima ,evo me opet ,leki28 dobrodosla mila da se nismo sreli na ovu temu ali sta je tu je sve smo ti mi mila leki 28 prosli i jos uvjek prolazimo to sto ti sad prelazis, taman kazes kraj je iskupih se ovog sranja, kad ono te odma potseti da je jos uvjek tu mene bas najvise tih crnjaka to je i mene mucilo da ostanem sama s detetom u kuci svakaki filmovi mi se po glavu motali sta da nedaj boze poludim izgubim kontrolu nemoj da djete povredim ,to su bili neopisivi strajhovi ,malo sam ih smirila ali osecam sad da nisam bas dobra opet mi se neke crnjake motaju i snjim mi naidze taj napad pocnem se sva znojit i drhtat ovih dana nameravam posjetit dr ako mi neprodze ova kriza za koji dan ,morat cu kod njega ma da mi je malo daleko u drugi grad ali hocu da pokusam sama opet da se dignem ali nikako da nadzem neki motiv u meni kako kako bre mile moje da izbacim skroz te crnjake da me neplase oni mi stvaraju i napetost i napad i sve je od njih ,...ima li ko na temu da se javi da mi kaze koju ljepu i utjesnu rjec da mi kaze da ce doci i taj dan kad ce se sve ovo sutra zvati sve vas ljubim i grlimmmm

Jano duso, evo mene da te utjesim. Ne mogu spavati, naspavala sam se kad sam dosa sa posla i sad kao budala po netu saram, a sutra valja rano ustati. Draga Jano, naravno da ce to proci, nemoj se uzrujavati. Pisala sam da je i meni zadnjih dana bilo losije, a inace sam mjesecima bila i vise nego dobro. Valjda tako mora. Samo nemoj tome davati znacaja i proci ce. Pisala sam prije par dana kako sam ja ignorisala simptome, i ne znam ni kad su mi prosli. Znaci moze se, samo se treba potruditi pobijediti taj pocetni strah i ne dodavati mu novi. U subotu sam jedno dva sata bila bas grozna ali opet sam se zabavila nekim glupostima i proslo je. Sad sam opet ok.  Najgore su te crne misli ali znas da nisu stvarne nego nasa uobrazilja. Mene su u pocetku paralisale i kao sto kazes sva sam se znojila od muke ali sada  kad mi se desilo uspjela sam to nekako iskontrolisati. Zato znam da i ti to mozes i da ce proci. Ljubim te puno i