"Na silu, nista mi ne mozes na silu necu da ostanem na silu jaci je ponos moj od bola ma, idi dodjavola"
Tako kaže Djogani a i kod mene je slično ako me razumijete.
16.12.2009, 08:59
Nunichi
4125
Za mene nista vala ne znaci, ni sama udaja ni onaj papir koji smo potpisali. Pripadam sama sebi brate dragi... svoj covjek. Bitno je da se voljemo, a o pripadanju nikad nismo pricali.
A bila sam u toj situaciji, mm je radio vani, ja sam bila u nasoj kuci. Nismo nikad razgovarali o mogucnosti da idem "njegovim", cak ni kad sam bila sama u kuci, snijeg do koljena, a stomak do zuba. Zato sam davila rr drugarice do kasnih nocnih sati svaki dan.
17.12.2009, 14:30
Suzana
1698
Ne mrem vjerovati...
_____________________________
Edi i Mak - DOUBLE BLESSING 27.05.2008.
Moji životi, ljubavi, sreće najveće...
17.12.2009, 14:33
emma.L
2731
Zaista ne mogu shvatiti to bosansko poimanje udate žene u odsustvu muža ni muško shvatanje da udatoj ženi treba neka potpora. Npr., ja živjela sama 5 godina prije nego što smo se upoznali, onda krenemo živjeti skupa i jako je čudno da ja zavrnem sijalicu ili osigurač? Ja imam problem sa obrambenim stavom . Iako možda MM misli da on to treba uraditi jer njemu ne treba stolica i lakše mu je nego meni, ja odmah mislim da razmišlja u pravcu "to je muški posao" i slabo mi bude . Isto tako sam se zabrinula i nervirala kad je proljetos krenuo u USA i ostajemo Ema i ja 10 dana u BiH bez njega. On je kroz godine shvatio da mi zaista nitko ne treba za pomoć u životu (mislim, treba mi on, ali zato što ga volim, a ne da mi nosi kese i zavrće sijalice), ali moja svekrva pita da dođe spavati kod nas . A moj rođak dolazi i nakon pet mjeseci što se nismo čuli zove svaki dan da vidi kako smo nas dvije. Mislim da udaja nema ništa s tim razmišljanjem, nego općeniti stav da je žena malo ipak slabija i da treba neku zaštitu. A mene to jaaaaakooooo ljuti.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
17.12.2009, 17:47
ena23
2131
Mislim da udaja nema ništa s tim razmišljanjem, nego općeniti stav da je žena malo ipak slabija i da treba neku zaštitu. A mene to jaaaaakooooo ljuti.
_____________________________
Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.
lav prvi- 22.08.2009. lav drugi- 06.08.2011.
17.12.2009, 18:00
dana3
2128
Ok ena23 mislila sam da se radi o tebi i tvom problemu pa nisam skontala sta pitas ali evo sad da ti odgovorim na pitanjce: udajom smatram stvaranje prodice koju zovem MOJA -nije ni mamina ni svekrvina vec moja i mog muza pa makr zivjeli u zajednici.ja sma malo zeznuta osoba po pitanju nerijesenih problema ,jer ja nista ne ostavljam za sutra. Zato valjda i imam dobre odnose sa bivsom familijom mog muza i bivsom mojom familijom-sad ih racunam kao komsije-u dusevnom smislu ako me kontrate.udajom ne gubim nista vec dobijam,a tako moja mati i sveki je li ?ako mislie obratno-sta bih im ja ! Kad sam bila cura prevrnula bih svijet naglavacke za mamu i tatu dok je bio ziv a dnas bogami bih za svoje dijete i s njim se niko izravnao nije niti ce! Da mi treba musko u zivtu za "muske" rabote-ne treba(sem jedne) , nekad ali eto da se uozbiljim-Mm i ja imamo nasu prodicu sve van nje je sporedno
< Poruku je uredio dana3 -- 17.12.2009 18:04:16 >
_____________________________
kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato
17.12.2009, 18:24
Anoniman
Sta sam dobila brakom/udajom? -Dobila sam svog muskarca 24h sedmicno, dobila sam vise paznje, ljubavi, njeznosti...Dobila sam dijete(evo i drugo ocekujemo). Vjerovali ili ne, ja sam udajom dobila vise samostalnosti. Postala sam jos zrelija, sigurnija u sebe.... Mm i ja imamo svoj dom, koji "ljubomorno" cuvamo od svih, njegujemo ga, ulazemo u njega. Moji su moji, njegovi su njegovi! Kad odemo kod njegove mame...bude mi zaista lijepo, postujem je, pa moze se reci i da je volim, ali ja nemam tu slobodu da njenu kucu smatram svojom i da mogu "zaviriti" u svaki njen cosak, mada zena zaista zeli da se ja osjecam kao u svojoj kuci. Kucu mojih roditelja dozivljavam kao i prije udaje, tako da se tu nista bitno nije promjenilo, osim sto ja vise tu ne zivim i sto odlucujem o svemu zajedno sa muzem(zdogovorom ). Da li pripadam svom muzu?-da, pripadam, ali pripada i on meni, i pripadamo u toj mjeri da nam to pricinjava zadovoljstvo. Pripadanje iz ljubavi, a ne pripadanje u smislu tjeranja na nesto protiv nase zelje i volje. Kada bi se to desavalo...onda to vise nije brak vec zlostavljanje, degradiranje...nepostivanje mene kao licnosti. A o podjeli imovine...to je jasno Kur'anom odredjeno(kao i sve ostalo).
Da ima balkanskog shovinizma...ima. Medjutim, mene i brata su roditelji odgajali tako da budemo uvijek svoji, da budemo obrazovani, sposobni na samostalnost i jasno razlucivanje. za takvog sam se i udala, tako cu i svoju djecu odgajati... Sve je do roditeljskog odgoja!