Bebano, žao mi je tvog trenutnog statusa, jer vjerujem da je to samo prolazna faza. Moguće je da tvoj muž ima fazu baby-bluesa , jer koliko god on pogađa novopečene majke, ni očevi nisu pošteđeni istog.
Do jučer je on bio centar tvog svijeta, sve se vrtilo oko njegovih potreba, htijenja, želja - a sada ga nema "ni na mapi".
Majke smo pa možemo priznati jedna drugoj, da u jednom momentu zanemarimo ne samo sebe, već i svoju okolinu u kojoj se definitvno kao druga karika nalazi naš muž.
Naravno sve je ovo nesvjesno - ali je prisutno i može se odraziti upravo ovako kao ti opisuješ ponašanje svog muža.
Jedno drugo biće u tvom životu je zauzelo njegovo - tako makar oni to doživljavaju, ali ne izgovaraju.
Raspoloženje tvoje (umor, iscrpljenost, nenaspavanost ..) sve je to možda prešlo na njega, a on ne zna naći razlog i uzrok.
Sjedi, napravi kahvu, odnesi dijete kod zaove, reci mu, ispričaj mu ono što te muči. Ako on ne dozvoljava razgovor sa sobom, sjedi i napiši pismo, u kojem ćeš se ispovijediti njemu, stavi ga u njegovu odjeću, i neka ga na poslu čita.
Ostat ću mu koja i u glavi i u duši traga.
Ništa ne možeš izgubiti, što već nisi, a dobiti mnogo toga.
Sretno.
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y