Cickolini,vjerujem da ti nije jednostavno citati nase odgovore:(
Stvarno sam se potresla citajuci tvoj prvi post na rr prije par sedmica i jedva sam se suzdrzala da ne ostavim nikakav komentar, svi se mi nosimo sa roditeljstvom na svoj nacin, najbolje kako znamo u datim okolnostima, ali moram reci sta mislim.
Ta ferberizacija beba, dresura tipa "cry it out" ne bi smjela da se radi djeci mladjoj od sest mjeseci, zapravo ni sa godinom. Naravno da ce pet holandskih ljekara reci pusti je da place, kad je to recept za pravljenje pravog Holandjanina, distanciranog, hladnog i suzdrzanog (unaprijed se izvinjavam ako neko misli da povrsno i neopravdano generaliziram, ovo je moj licni dojam u susretu s njima), treba li tebi takvo dijete?
Beba u prvoj godini zivota uci o elementarnom povjerenju u ljude, ako na tebe ne moze racunati, na koga moze? Ako ne moze vjerovati da si tu da je utjesis, kome moze?
Ako je najmanje mjesec dana potrebno slusati dijete kako place prije spavanja, da bi naucilo da zaspi samo jer mama nece da ga uzme i uspava, odgovorno tvrdim da je isto toliko vremena potrebno i za No cry metodu uspavljivanja. Jednostavno, sam termin spavanja djetetu treba udruzivati sa pozitivnim asocijacijama, mazenja, kupanja, hranjenja, masiranja, uz puno postovanje ritma tog konkretnog dana koje je dijete imalo, ako je prespavalo poslijepodne, i probudilo se u sest poslijepodne, naravno da necu ocekivati da zaspi u osam.
Kakav je taj psiholoski pristup djetetu, kada ga se pusti da uz nesto sto bi trebala bit cista relaksacija i uzivanje, od prvih dana dijete veze samo uz osjecaj frustracije? Moje dijete ima godinu dana, i za ovu godinu nije plakala sat vremena ukupno, ne racunajuci period grceva. I bila je na rukama, spavala na nama, bilo je perioda kada je jedino tako i mogla zaspati u fazi grceva. Je li to vrijeme za mene uzalud potroseno? Boze sacuvaj, bila sam podrska djetetu kada mu je to bilo najpotrebnije, na svaku njenu potrebu za ljudskim kontaktom odgovarali smo i ja i njen tata. Dijete smo napunili samopouzdanjem i spoznajom da smo uvijek i za sve uvijek tu za nju. Sada je ganjam da je pomazim i ne sjecam se kad se zadnji put dala uzeti u ruke:( Zaspi tako sto ugasimo sva svjetla u sobi nakon hranjenja, legnemo kraj nje na bracnom krevetu, ona nam okrene ledja :), kao eto, sad ste slobodni:) i bez rijeci zaspi. Za minutu je premjestimo u krevetic i to je to.
Nije mi zao niti jedne sekunde mog vremena provedenog sa njom u ovih godinu dana, ne znam kako sam ga i na sta trebala potrositi
< Poruku je uredio lejla_r -- 6.4.2011 12:35:40 >
_____________________________
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja: onaj koji žuri govori prije nego što nešto sazna, odgovara prije negoli nešto shvati, odluči prije negoli nešto provjeri, kudi prije nego se u nešto uvjeri. - arapska poslovica