Prije mjesec dana smo dobili u familiji dječaka rođenog carskim rezom - koji je na dojenju dobio 1600 g za 30 dana
. Mama je bila na dijeti (mostarsko porodilište) par dana nakon poroda, i sigurno je tada dohranjivan, ali je dojenje uspješno uspostavljeno.
Drugi slučaj - kolegica u Sa - dva sata nakon buđenja jela sladoled, koji su joj naravno donijeli njeni, ali je jela sladoled. Ta dijeta, mislim da to rade jer je njima lakše, što je uostalnom slučaj sa mnogim stvarima (ležanje, 1000 nalaza za porod u vodi i sl.) - kako bebe reče, uredno je žena jela dva sata nakon poroda.
Treći slučaj, prijateljica prvo dijete rodi na CR i manje od dvije godine nakon toga rodi drugog sina prirodno. Kaže da bi prirodno rodila 100 puta.
Dakle, sve je do osobe - informiranost, psihička pripremljenost i odlučnost da od toga napraviš koliko toliko pozitivno iskustvo jer to zaista jeste sretan događaj kako god da prođe ako ispadne dobro na kraju.
Ja sam rodila prirodno, nije mi trauma nikakva i nadam se da ću i drugi put. Doduše, iskrena da budem, s Emom se nisam ni plašila jer je uvijek po mjerama bila jako sitna (i rodila se sa 2,850 kg
) a sada ovaj mali ide dobro unaprijed rastom. Ali isto tako, jedna naznaka da može zaglaviti, omotati se vrpca, doći do upotrebe vakuma ... odmah potpisujem za CR, u bližoj familiji imam djevojku koja je invalid (jednom rukom ne može baš ništa) jer doktori nisu majci vjerovali kakve porode ima i koliku djecu rađa i uvjerili su je 'da ona to može'
. Naravno da može, ali po koju cijenu? Dakle, neka i carskog, hvala Bogu pa i to postoji. I zaista bih dala svima pravo izbora (i u normalnim okolnostima, jer se ne nosimo svi isto sa strahom, stresom itd.), ali nakon nekih predavanja ili educiranja o prednostima i posljedicama jednog i drugog.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.